PočetnaVijestiIzbor Dokumentarnog: Dokumentarci koje morate pogledati na 1. DokuMA-i

Izbor Dokumentarnog: Dokumentarci koje morate pogledati na 1. DokuMA-i

|

Foto (naslovnica): Jelena Pintarić

Prvi DokuMA Film Festival obiluje kvalitetnim dokumentarnim naslovima koje će u svojem gradu makarska publika moći vidjeti od 29. svibnja do 1. lipnja ove godine.

Za one koji još ne znaju, napominjemo kako će se projekcije filmova održavati u Maloj dvorani Sportskog centra (besplatno), Ljetnom kinu (cijena ulaznice: 25 kuna) te u Đardinu Stare srednje škole (15 kuna).

Da bismo vam barem malo olakšali snalaženje u festivalskom rasporedu, predstavljamo osam nefikcijskih ostvarenja koja biste obavezno trebali pogledati na ovom dalmatinskom filmskom hepeningu.

1. “Čin smaknuća” / “The Act of Killing” (2012)

  • Režija: Joshua Oppenheimer
  • Zemlje podrijetla: Danska / Norveška / Ujedinjeno Kraljevstvo

Kada bi vam hipotetski morali preporučivati jedan jedincati dokumentarni film s ovogodišnje DokuMA-e, izbor bi bez ikakve dileme spao na remek-djelo Joshue Oppenheimera iz 2012. godine, “Čin smaknuća”.

Nevjerojatan, nadrealan i u dokumentarističkim okvirima unikatan Dančev film s ruba svijesti, gledatelje uranja u košmarno-ignorantsko miks nikad raščišćenih demona iz turbulentne indonežanske povijesti.

Rekonstruiravši zločine tamošnjih odreda smrti – koji su sredinom šezdesetih u vlastitoj zemlji pobili oko milijun komunista, intelektualaca i ostalih neistomišljenika – uz svesrdnu pomoć nikad kažnjenih glavnih krvnika, Oppenheimer pruža dosad neviđeni insajderski prikaz mindseta beskrupuloznih ubojica koji i dan danas uživaju zaštitu države.

2.  “Narko kultura” / “Narco Cultura” (2013)

  • Režija: Shaul Shwarz
  • Zemlje podrijetla: SAD / Meksiko

Kratko i jasno – “Narko kultura” spada u jedno od najzrelijih debitantskih ostvarenja nekog dokumentarnog autora u povijesti.

Slojevito, studiozno i umno razarajuće Shwarzovo remek-djelo isprepliće političku i sociološku meksičku komponentu na dosad neviđen i zlokobno opominjući način.

Uspio je Izraelac suptilno objediniti bujanje najsvježijeg meksičkog glazbenog smjera koje slavi život s druge strane zakona (narcorrido – narko balada), s dubokom ukorijenjenošću narko kulture unutar jednog ionako podijeljenog društva, već umornog od tihog građanskog rata između vladinih snaga i narkokartela.

3.  “Sickfuckpeople” (2013)

  • Režija: Jurij Rečinski
  • Zemlje podrijetla: Ukrajina / Austrija

Poput Shaula Shwarza, i Ukrajinac Jurij Rečinski smiješao je eskplozivni redateljski debi u vidu dokumentarca “Sickfuckpeople” iz 2013. godine.

Budite upozoreni – “Sickfuckpeople” nije film za svakoga, ponajmanje za djecu ispod 16 godina starosti. Necenzurirane snimke drogiranja, epileptičkih napada i opipljivo beznađe ukrajinskih beskućnika koji žive (preživljavaju) u nama nezamislivim uvjetima, definitivno bi vam mogli obilježiti premijerni DokuMA Film Festival.

“Sickfuckpeople” je neopraštajući mail iz dehumanizirane stvarnosti bez cenzurne kvačice. Posljednji vapaj naših odbačenih i prezrenih. Napuštenih i zaboravljenih. I možda jedan od najupečatljivih dokumentaraca koje ste ikad gledali u vašoj filmofilskoj karijeri.

4. “Pet metara od slave” / “Twenty Feet from Stardom” (2013)

  • Režija: Morgan Neville
  • Zemlja podrijetla: SAD

Oscarom nagrađeno ostvarenje Morgana Nevillea tjednima je najavljivano kao jedno od glavnih atrakcija prvog DokuMA Film Festivala. S razlogom, pošto je ritmični i neizmjerno srčani feel-good bombončić američkog redatelja napokon široj javnosti predstavio nepravedno zapostavljeni svijet pratećih vokala.

Ako vam imena Darlene Love, Merry Clayton i Lise Fischer ne zvuče poznato, dovoljno je u miks utrljati velikane poput Brucea Springsteena, Stinga, Micka Jaggera i mnogih drugih glazbenih superstarova, koji su desetljećima ubirali nektarski profit od vokalnih bravura spomenutih umjetnica iz sjene.

Zbog “Pet metara od slave” ćete ritmično cupkati nogom, nesvjesno razvlačiti osmijeh i barem nakratko zaboraviti na probleme koje vas okružuju. Nevilleov film naš je glavni kandidat za neupitnog ljubimca makarske publike.

5. “Češki san” / “Český sen” (2004)

  • Režija: Vít Klusák, Filip Remunda
  • Zemlja podrijetla: Češka

Klusákov i Remundin film u našoj smo recenziji počastili rečenicom: “Poučna sociološka studija podložnosti medijskoj manipulaciji, vlastitoj neselektivnosti i generalnom prepuštanju čarima mekdonaldizacije društva.”

Na površini šarmantno duhovit, no u svojoj srži uznemirujuće otrežnjujući “Češki san” golema je pljuska današnjem konzumerističkom društvu u kojem je doslovce sve podložno kupnji i prodaji.

Izgradivši inteligentnu i sveobuhvatnu reklamnu kampanju za nepostojeći češki hipermarket, redateljski dvojac samo je filmski uobličio i zaokružio nepobitnu spoznaju o današnjem i više nego alarmantnom stanju ljudske civilizacije.

6. “Nije ti život pjesma Havaja” (2012)

  • Režija: Dana Budisavljević
  • Zemlja podrijetla: Hrvatska

Kako u tradicionalno-konzervarvativnom hrvatskom društvu javno obznaniti nešto drugačije seksualne preferanse? Zahvaljujući Dani Budisavljević i njenom gotovo pionirskom “Nije ti život pjesma Havaja” (2012), takve zemljotresne objave u budućnosti bi trebale prolaziti barem nekoliko postotaka bezbolnije.

Bolne i emotivne boksačke klinčeve između vlastiih homoseksualnih izbora i reakcija ostatka svoje obitelji, hrvatska je redateljica odradila dobrano prije prve klape “Nije ti život pjesma Havaja”.

Ta spoznaja, međutim, ne narušava konačnu snagu i široku društvenu poruku koju njen iskreni i šarmantni dokumentarni film posjeduje u svojem celuloidnom korijenu.

Generalna neizgovorena poruka Budisavljevićevih: “Nije nam jasno, nismo baš pretjerano oduševljeni, ali ti si naša kćer i mi te volimo. I zato ćemo te pokušati razumjeti” trebala bi u pisanom obliku pronaći mjesto u svakom školskom i strukovnom udžbeniku.

7. “Zima” / “Winter” (2013)

  • Režija: Cristina Picchi
  • Zemlje podrijetla: Rusija / Italija

Talijanska redateljica Cristina Picchi u “Zimi” je stvorila jedinstvenu kontemplativno-meditativnu refleksiju snijegom okovanih prostranstava Sibira i ljudi koji pokušavaju dobiti pokoji gem protiv nesmiljene i neopraštajuće ćudi Majke Prirode.

Bez mrtvog hoda i s intervju-naracijom u offu, “Zima” je cijepljena od tradicionalnog linearnog narativa, otvarajući neistražene rukavce svijesti svojom esejističko-idiosinkratskom estetikom.

Zima-Winter

8. “Park ljubavi” (2013)

  • Režija: Lana Kosovac
  • Zemlja podrijetla: Hrvatska

“Park ljubavi” Lane Kosovac možda je jedan od najtoplijih i najnostalgičnijih hrvatskih dokumentarnih filmova koje smo gledali u posljednje vrijeme.

Iako vas možda neće na prvu izbombardirati tehničko-sadržajnom izvrsnošću “Narko kulture” ili “Čina smaknuća”, film naše redateljice itekako ima svojih aduta u osvajanju srca svojih, naročito starijih gledatelja.

Nostalgično-minimalistički portret jednog davno izgubljenog vremena izmijesila je Lana Kosovac, pred svoje kamere dovevši tri para u najboljim godinama.

Budite sigurni da ćete još danima poslije prepričavati citate poput: “Najprije smo bili ljubavnici, pa brat i sestra, a sada smo dvije sestre.” Slatko, lepršavo i bolno nostalgično.

Park-ljubavi


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

17. Subversive Film Festival: “Zemlja za nas” – Bez motike nema kruha

"Zemlja za nas", cjelovečernji prvenac Karle Crnčević, otpočinje razmjerno tajanstveno, sugerirajući ulazak u kakav svijet misterija...

“Crna kutija: Dnevnici” Shiori Ito najbolji dokumentarni film 17. Subversive Film Festivala

Svečanom dodjelom nagrada "Wild Dreamer Dragan Rubeša", u subotu je završeno sedamnaesto izdanje Subversive Film Festivala.

17. Subversive Film Festival: “Soundtrack za državni udar” – (De)džezifikacija Konga

"Soundtrack za državni udar" (2024) je impresivan film koji se može uvrstiti među najviša dostignuća svetske dokumentaristike tekuće dekade.

Zlatna palma za film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića!

Igrani film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film 77. Cannesa!

17. Subversive Film Festival: “Moj ukradeni planet” – Nakon revolucije

"Moj ukradeni planet" sjetan je film, natopljen s mnogo gorčine, jer je autorica u svojoj domovini Iranu provela više od četrdeset godina.

17. Subversive Film Festival: “Stanari” – Tri sprovoda i dva štrajka glađu

"Stanari" / "The Flats" (2024) Alessandre Celesije, usmjereni su na posljedice Nevolja (The Troubles / Na Trioblóidi), kako ih zovu u Irskoj.

Renata Poljak: “Imamo dokumentarna svjedočenja o ženama strašne snage”

Renata Poljak je na 20. ZagrebDoxu, u sklopu Regionalne konkurencije, predstavila svoj najnoviji film, "Šume šume" (2024).

Tri dana dokumentaraca na 18. Vox Feminae Festivalu

Tri dana filmskog programa 18. Vox Feminae Festivala donosi raznoliku selekciju filmova koji se bave temama rodne ravnopravnosti, seksualnosti i ženskog nasljeđa.

Niz hrvatskih dokumentaraca i projekata na 17. Beldocsu

Na ovogodišnjem, 17. Beldocsu (22. - 29. svibnja), bit će prikazan cijeli niz hrvatskih dokumentarnih filmova.

17. Subversive Film Festival: “Favoriten” – Gospođa Idiskut i njeno odeljenje

"Favoriten" (2024) austrijske autorke Ruth Beckermann, prati jedno odeljenje najveće osnovne škole u bečkoj četvrti Favoriten.