Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Pet metara od slave"

Nedavnim gledanjem dokumentarca Morgana Nevillea na ZagrebDoxu, “Pet metara od slave” / “Twenty Feet from Stardom” (2013), kompletirali smo ovogodišnju postavu nefikcijskih filmova koji su nomirani za nagradu Oscar.

I iako bi bilo pravo čudo da Oppenheimerovom remek-djelu (“Čin smaknuća” / “The Act of Killing”, 2012.) promakne Zlatni kipić, Nevilleov očaravajuće šarmantni dokumentarac o američkim pratećim pjevačima i pjevačicama sasvim opravdano će imati svoj krug fanova koji će držati palčeve da ovo ostvarenje na kraju odleprša s najprestižnijom celuloidnom nagradom.

Odmahniti rukom na Nevilleov film kao još jedan tipični glazbeni talking heads štanceraj bila bi kolosalna greška. Iako ste sličnu koncepciju intervjua, B-rola i zanimljivih grafičkih rješenja vidjeli u svakom sličnom boljedržećem dokumentarnom filmu, “Pet metara od slave” poput malo kojeg drugog glazbenog dokumentarca uspijeva uhvatiti nepomućeni slavljenički eliksir života, predanosti i zadovoljstva bavljenjem vlastitim poslom.

Zapitajte se kada ćete na jednom mjestu vidjeti Brucea Springsteena, Stinga, Micka Jaggera i ostale glazbene velikane kako svoj odavno inflacijski nabujali ego spremaju u žutu Kerumovu vrećicu i ponizno odaju počast ljudima koji su gotovo podjednako zaslužni za svoj konačni uspjeh?

Ritmičan, duhovit i gotovo grešno nostalgičan je film Morgana Nevillea, koji je na početku svog dokumentarca simbolički izbrisao lica glavnih vokala i pozornicu prepustio javnosti nepoznatim, ali u industriji iznimno cijenjenom i poštovanom pratećem glazbenom osoblju.

Imena poput Darlene Love, Merry Clayton, Lise Fischer i ostalih velikanki pratećih vokala vjerojatno vam neće pretjerano zvoniti u ušima, no čisto za dušu, otiđite na YouTube i ukucajte “gimme Shelter”. Sad prebacite onaj mali okrugli pokazivač vremena na otprlike 2:40. Je’l vam sada barem mrvicu poznatiji opus legnendarne Merry Clayton? Nevjerojatno, zar ne?

Ritmičan, duhovit i gotovo grešno nostalgičan je film Morgana Nevillea, koji je na početku svog dokumentarca simbolički izbrisao lica glavnih vokala i pozornicu prepustio javnosti nepoznatim, ali u industriji iznimno cijenjenom i poštovanom pratećem glazbenom osoblju.

“Ona je za mene zvijezda”, kaže Sting bez prevelikog premišljanja za nenadmašnu Merry Clayton. Nekoliko trenutaka kasnije, Merry, već odavno u scenskom statusu ravnopravna sa svojim neusporedivno imućnijim kolegama, opisuje svoje pjevanje kao “lakoću plovećeg pera”.

Jeste li ikad uživo vidjeli i osjetili energiju osobe koja je uistinu predana i ponosna na svaki milimetar bavljenja vlastitim poslom? Čak i da jeste, a pogotovo ako ste odrasli na rock and roll kulturi prošlog stoljeća, trebali biste pogledati feel-good dokumentarac “Pet metara od slave”.

Pripremite se za ritmično cupkanje, nesvjesne osmijehe i posramljenost energijom gospođa čije vršnjakinje u Hrvatskoj odavno kukaju o poskupljenju plina, artritisu i Crvenima i Crnima.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here