IntervjuiTena Trstenjak: "Nit vodilja selekcije ovogodišnjeg Festivala 25 FPS je potreba autora...

Tena Trstenjak: “Nit vodilja selekcije ovogodišnjeg Festivala 25 FPS je potreba autora za pronalaskom adekvatnog filmskog izraza za novi doživljaj aktualne stvarnosti”

|

U Zagrebu sutra počinje jubilarni, 20. Internacionalni Festival eksperimentalnog filma i videa 25 FPS, koji će se održavati od 24. do 28. rujna u zagrebačkom kinu Kinoteka. Poseban program predviđen je za Rijeku (3. i 4. listopada), a od ove godine po prvi put i za Split (30. i 31. listopada). Gledatelji će na ovogodišnjem 25 FPS-u moći, pak, vidjeti ukupno 26 filmova u natjecateljskom programu. Žiri sačinjavaju slovenska filmska redateljica i kritičarka Varja Močnik, američko-austrijska redateljica Eve Heller te domaći filmski i kazališni redatelj i likovni umjetnik Tomislav Šoban. Kao i obično, uz Grand Prix, filmovi iz konkurencije natječu se i za Nagradu publike, a jedan će domaći film osvojiti Nagradu “Green DCP”, koju dodjeljuje Udruga za audiovizualna istraživanja 25 FPS.

Iz hrvatskog kuta, u natjecateljskom programu bit će prikazana dva naša filma: “Bol” (Sve gore i gore, 2024.) Ivana Faktora te “Radije bih bila kamen” (Studio Pangolin, 2024.) Ane Hušman. Više o svemu rekla nam je Tena Trstenjak, selektorica i producentica Festivala 25 FPS.

“Ovogodišnje petodnevno izdanje Festivala 25 FPS je obljetničko i slavljeničko, a nit vodilja selekcije je potreba autora za pronalaskom adekvatnog filmskog izraza za novi doživljaj aktualne stvarnosti. Ove smo godine i u prijavama i u selekciji primijetili manjak larpurlartističkog eksperimentiranja formom i pristupom filmu, a vidljivu konstantu u propitivanju konkretnih osobnih, društvenih, civilizacijskih i egzistencijalnih pitanja. Mnogo je radova koji brišu granice između dokumentarnog i animiranog, te medija filma, gaminga i tehnologija UI-ja, a žanrovi kao što su found footage ili strukturalni film pojavljuju se u svojim apgrejdanim osuvremenjenim inačicama. Festival se posljednjih dvadeset godina razvijao zajedno s filmovima, publikom i ljudima koji su kroz njega prošli, a ovo izdanje slavimo kao kumulaciju svih promjena i iskustava, ali i uzbuđenja zbog svega što nas tek čeka”, govori nam Tena Trstenjak.

Zanimala nas je, naravno, i mini-najava filmova koji naginju i dokumentarističkom rodu.

“Ove godine u natjecateljskom programu imamo dosta filmova bliskih dokumentaristici ili njezinih hibrida, a ovdje izdvajamo samo neke poput filma ‘Iščezavanje’ kojim autorica Asako Ujita budi ruralna sjećanja na poratno doba u priči o starim, ustrajnim ženama u japanskim planinama u filmu. Rebecca Jane Arthur spaja razmišljanja o umjetnosti stvaranja, imigraciji i majčinsko-kćerinskim odnosima u filmu ‘Bosonogi rođendani na neslomljivom staklu’, dok se Marcel Mrejen bavi istraživanjem (neo)kolonijalne eksploatacije alžirskog teritorija u svom filmu ‘Sjećanja nerođenog sunca’. Dio filmova prikazan je na prestižnim filmskim festivalima, a jedan od njih je ‘Kao bolesno žuta’ Norike Sefe, prikazan na IFFR-u te nagrađen na Sarajevo Film Festivalu kao najbolji dokumentarni kratki film. Tu je i ‘Oaza koju zaslužujem’ Inès Sieulle, zastrašujuće i opijeno putovanje iz perspektive AI-ja, koje je na festivalu IndieLisboa osvojilo nagradu, također u kategoriji kratkog dokumentarnog filma”, ističe Trstenjak.

Program “Refleksi” tradicionalno je rezerviran za domaća filmska ostvarenja.

“‘Refleksi’ su program kroz koji nastojimo pružiti sveobuhvatniji uvid u teme, estetike i trendove na domaćoj eksperimentalnoj sceni, a ove ćemo godine prikazati šest naslova koji su nas se dojmili osjećajem za sadašnji trenutak, drugačijom energijom i raznolikošću tema, od istraživanja osobne i društvene povijesti do izražajnih potencijala koreografije, animacije i gaminga: ‘I Can Save Her’ Petre Mrše, ‘Lov na zmajice’ Marka Gutića Mižimakova, ‘Oživjeti djeda’ Sandre Sterle, ‘Stitch the Ruin’ Željke Blakšić (Gite Blak), ‘Žena kuća’ Ivane Ognjanovac i ‘Arhitektura iscjeljenja: sumporni krajolici (43° 30.547′ N, 16° 26.22′ E)’ Nine Bačun”, govori nam selektorica Festivala 25 FPS.

Za kraj, pokoja riječ i o popratnom programu te gostima.

“Ovogodišnje izdanje nudi i pravu filmsku poslasticu – u okviru programa ‘U fokusu’ prikazat ćemo film nagrađivanog filmskog umjetnika Bena Riversa, koji će zagrebačkoj publici predstaviti svoj novi dugometražni film ‘Bogancloch’. U njemu se Rivers vraća svom starom filmskom subjektu, Jakeu Williamsu, prateći život u šumovitim predjelima Škotske tijekom različitih godišnjih doba. Riversovi radovi plešu na tankoj granici dokumentarnog i fikcije, često se fokusiraju na pustinjake, društvene otpadnike, smišljajući zaobilazne, alternativne egzistencije. Film i razgovor s autorom očekuje nas u srijedu, 25. rujna u 18 sati u kinu Kinoteka”, govori Trstenjak i nastavlja:

“U sklopu jubilarnog izdanja Festivala održat će se i treći simpozij ‘Analogni film u digitalnom dobu’, i to na temu ekologije i samoodrživosti nezavisnih filmskih laboratorija, fotokemijskih praksi i širih praksi eksperimentalnog filma. Ove godine on uključuje dva posebna filmska programa te okrugli stol na kojem će sudjelovati nizozemska redateljica i osnivačica rotterdamskog filmskog laboratorija Filmwerkplaats Esther Urlus, francusko-australski filmolog Charlie Hewison, škotska filmologinja Kim Knowles, kao i češki umjetnici, istraživači i osnivači laboratorija Labodoble – Alexandra Moralesová i Georgy Bagdasarov. Održat će i i dva audiovizualna performansa zbog kojih smo posebno uzbuđeni – ‘Everyday Daylight’, predavanje/performas uživo austrijskog pseudomarksističkog kolektiva Total Refusal, koje se u cijelosti odvija u pejzažima videoigre ‘GTA V’ te ‘Obrasci’, film češkog eksperimentalnog umjetnika Jana Kulke, izrađen na 60mm bazi, a izveden na posebnoj projekcijskoj aparaturi koju autor naziva Arheoskopom.”

Povezani tekstovi

21. Festival 25 FPS: “Šezdeset sedam milisekundi” – (Ne)ubojiti projektil

"Šezdeset sedam milisekundi" (2025) snažno bruji nelagodom, nezadovoljstvom i poćutom nemoći malog čovjeka prignječenog nepravednim sustavom.

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Dodijeljene nagrade 21. Festivala 25 FPS

U subotu 27. rujna u zagrebačkom kinu Kinoteka održana je svečana dodjela nagrada 21. izdanja Festivala 25 FPS (23. - 27.9.).

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.