Danas u zagrebačkom kinu Europa počinje šesnaesto izdanje Human Rights Film Festivala, po mnogočemu posebnog i raznovrsnog filmsko-festivalskog događaja u Hrvatskoj. Festival o ljudskim pravima i ove će se godine od 2. do 9. prosinca održati u Zagrebu i Rijeci, spomenimo između ostalih kino Europu, kino Tuškanac i riječko Art-kino Croatiju kao mjesta onih projekcijskih uzbuđenja. Ovogodišnji tematski okvir organizatori su naslovili “Pobunjena želja”, kojim se želi reagirati na sve pokušaje zabrana i cenzura, od reproduktivnih do prava LGBT osoba. U tom pravcu ide i popratni program HRFF-a s brojnim predstavljanjima knjiga, tribinama i okruglim stolovima, primjerice na temu prostitucije i trgovanja ženama. Jedan od vrhunaca ovog nefilmskog dijela programa, tiče se gostovanja ruske aktivističko-umjetničke grupe Pussy Riot u Tuškancu, za koju se tražila karta više.
Filmski pak program, zapravo i cijeli Human Right Film Festival, svečano večeras u 20 sati otvara hrvatska premijera najnovijeg dokumentarnog filma Gorana Devića, “Na vodi” (Petnaesta umjetnost, 2018.). Nakon Devićevog recentnog lirskog povratka u Sisak, na programu je od 22 sata eksperimentalno-dokumentarno ostvarenje legendarnog francuskog autora Jean-Luca Godarda, čiji “Kaleidoskop” / “The Image Book” / “Le livre d’image” (2018) esejistički propituje stanje današnjeg svijeta u kojem se nalazimo.
Među četrdesetak raznorodnih filmova autora posve različitih poimanja svijeta i filmskog izričaja, na 16. HRFF-u gledat ćemo tako, barem što se dokumentaraca tiče, nove filmove Želimira Žilnika, Rithyja Panha, Sergeja Loznice, Roberta Greena i drugih. Kao i jedan od većih ovogodišnjih doku-hitova, “Daleko sazviježđe” / “Distant Constellation” (2017) Shevaun Mizrahi o jednom turskom domu za umirovljenike, pa već spomenuti Devićev “Na vodi” s kojim je naš autor već pokupio Posebno priznanje žirija uglednog DOK Leipziga, posljednji film ove godine preminulog Claudea Lanzmanna (“Četiri sestre”)… Nikad nije i ne može biti dosadno na dobrom starom HRFF-u, festivalu koji ne igra po trendovskim pravilima. Ako ne vjerujete nama, hoćete vala direktoru Petru Milatu.
Dokumentarni.net: Glavne preporuke iz programa 16. Human Right Film Festivala:
“Daleko sazviježđe” / “Distant Constellation” (2017)
- Režija: Shevaun Mizrahi
- Trajanje: 80 minuta
- Zemlje podrijetla: Turska / SAD / Nizozemska
- Mjesto i vrijeme projekcije: Kino Europa | 9.12. u 20 sati
Tursko-američka redateljica Shevaun Mizrahi pokupila je s “Dalekim sazviježđem” tucet festivalskih nagrada, od Prizrena i Locarna do Sevilje i bečkog Viennalea. Zaista, nije teško vidjeti zašto, jer njen odmjereni prikaz unutrašnjeg mikro-svemira jednog turskog doma za umorovljenike, odiše nefingiranom ljudskošću i poštenjem prema vlastitim subjektima. Mizrahi svoje umirovljenike ne promatra karikaturalnom okom laboratorijskog tehničara, već im dopušta biti ljudima, starijim i zdravstveno narušenijima, ali još uvijek – ljudima. Za gore potpisanog autora najbolji dokumentarni film 16. Human Rights Film Festivala.
“Na vodi” (2018)
- Režija: Goran Dević
- Trajanje: 79 minuta
- Zemlja podrijetla: Hrvatska
- Produkcija: Petnaesta umjetnost
- Mjesto i vrijeme projekcije: Kino Europa | 2.12. u 20 sati
Dević i kad nije Dević, još uvijek je – Dević. Tako smo barem počeli pisati o nastavku sisačke štorije, nakon izvanredne “Buffet Željezare”. I onda smo “Vodu” pogledali još jedanput i skrušeno sebi priznali da inicijalni zaključci o lelujavim žanrovskim identitetima, hit and miss likovima i u trenucima samozadovoljnom fotografijom, baš i ne drže vodu (Ba dum tss? Ne? Ok.). Drugo gledanje posložilo je stvari na svoje mjesto: da, “Na vodi” zaista sadrže antologijsku scenu branitelja u potrazi za oprostom svojih srpskih sugrađana; da, Nenadićeva nenametljiva a opet raskošna kamera savršeno dočarava liričnu dimenziju sisačke tekuće nirvane; i da, ima toga još štošta. No, “Na vodi” je iznad i ispred svega, film natopljen humanizmom, koji životne, pa i one ratne traume gleda liječiti nešto drugačijim, nemjerljivo ljudskijim alatima od vladajućih elita.
“Čistači” / “The Cleaners” / “Im Schatten der Netzwelt” (2018)
- Režija: Moritz Riesewieck i Hans Block
- Trajanje: 88 minuta
- Zemlje podrijetla: Njemačka / Brazil / Italija / Nizozemska
- Mjesto i vrijeme projekcije: Kino Europa, dvorana Müller | 6.12. u 18 sati
Što znamo o moderatorima velikih društvenih mreža poput Facebooka i YouTubea? Osim da postoje i da se često i ljutimo na njih zbog neučinkovitosti micanja spornih sadržaja, dominantno nacionalističko-rasističkog ukoliko stvari promatramo iz hrvatskog rakursa. “Čistači” njemačkih autora Hansa Blocka i Moritza Riesewiecka pružaju rijedak insajderski pogled na svakodnevicu takvih ljudi, odgovornih za micanje svakojakih nastranosti s feeda naših društvenih mreža. No, sama priča ide dalje niz zečju rupu, propitkujući odgovornost velikih korporacija u kontekstu filtriranja i dostupnosti informacija, utjecaja na političke događaje i u konačnci maćehinskog odnosa prema svojim zaposlenicima koje stres zahtjevnog posla često košta psihičkog zdravlja, a u nekim slučajevima i onog konačnog.
“Uprizorenje rata” / “Theatre of War” / “Teatro de guerra” (2018)
- Režija: Lola Arias
- Trajanje: 82 minute
- Zemlje podrijetla: Argentina / Španjolska
- Mjesto i vrijeme projekcije: Kino Europa | 4.12. u 18 sati
Zamislite Hrvata i Srbina kako pred kamerama, kroz neku vrstu teatarskog egzorcizma ratnih trauma, plove rijekom sjećanja još uvijek bliskog vojnog sukoba s početka devedesetih? Nemoguću misiju ovih prostora, u Argentini je u djelo provela tamošnja redateljica Lola Arias, okupivši veterane Falklandskog rata s obje zaraćene strane. Pravi britanski i argentinski vojnici, nekadašnji zakleti neprijatelji, prisjećaju se detalja ratnih događaja iz 1982. godine u kojem je život izgubilo oko tisuću ljudi. Na svjež, zanimljiv i human način. Ljudi u onom svom najboljem izdanju.
“Četiri sestre” / “Shoah: Four Sisters” / “Les quatre soeurs” (2018)
- Režija: Claude Lanzmann
- Trajanje: 273 minute
- Zemlja podrijetla: Francuska
- Mjesto i vrijeme projekcije: Kino Europa | 8.12. u 17 sati (1. i 2. epizoda), 9.12. u 17 sati (3. i 4. epizoda)
“Četiri sestre” posljednji su film ove godine preminulog francuskog autora Claudea Lanzmanna i neizostavni companion piece njegovom dokumentarnom remek-djelu “Shoah” iz 1985. godine. Židovsko stradavanje u holokaustu za vrijeme Drugog svjetskog rata i ovdje je u centru pažnje, s iskazima četiri sestre – razlomljena u četiri zasebne filmsko-televizijske cjeline – koje su uspjele sačuvati živu glavu iz smrtonosnog ratnog vihora. Lanzmann i u svojem posljednjem dokumentarcu koristi rudimentaran režijski pristup jednostavnih intervjua, bez naracije i arhive, tek s licima snimanih subjekata u kadru; ipak se radi o neupotrebljenom materijalu iz “Shoah”. No, kako god okrenete, i “Četiri sestre”, kao antologijska “Shoah”, pripadaju neizostavnom filmsko-povijesnom dokumentu za sva vremena.
Dodatne preporuke:
- “Grobovi bez imena” / “Graves Without a Name” / “Les Tombeaux sans noms” (Rithy Panh, 2018.)
- “Mjesto odakle vam pišem pisma” (Nikolina Bogdanović, 2018.)
- “Bisbee 2017.” / “Bisbee ’17” (Robert Greene, 2018.)
- “U slučaju rata” / “When the War Comes” / “Až přijde válka” (Jan Gebert, 2018.)