PočetnaRecenzije13. ZagrebDox: "Buffet Željezara" - Posljednjih šest

13. ZagrebDox: “Buffet Željezara” – Posljednjih šest

|

Prvi dokumentarni film Gorana Devića nakon 2012. godine (“Dvije peći za udarnika Josipa Trojka”), gorak je i višeslojan društveni komentar postranzicijske Hrvatske ostavljene na milost i nemilost slobodnoj trgovini u interpretaciji domaćih kvazi-menadžerskih nevježa. “Buffet Željezara” (Petnaesta umjetnost, 2017.) koja u svojoj tihoj opservaciji dokumentira šest posljednjih dana sisačke kavane na ulazu u Željezaru Sisak – kao i u slučaju Poljakovog “Oni samo odlaze i dolaze” (Hrvatski filmski savez, 2016.) – potvrđuje i ne toliko majušnu zemljišnu među koja dijeli umjetnost od dokumentarnog rada na baušteli. Kupiti kameru danas može svatko, no samo rijetko školovano i(li) talentirano redateljsko oko svoju viziju i terenski rad uspijeva proklesati do filmsko-umjetničkog skrola vrijednog svrstavanja u istaknutiji red domaće dokumentarističke produkcije. Vrijeme će možda pokazati i – baštine.

Devićeva premisa bolno je jednostavna: opservacijsko-statičnom metodom dugih kadrova snimiti posljednjih šest dana života male sisačke kafane, i to kroz razgovore vlasničkog bračnog para Erne i Dževada sa sve rjeđe kapljućim mušterijama, pretežno osipajućom radničkom klasom i pokojim zalutalim penzionerom. Nakon otkucaja šestice, Erna i Dževad napustit će Hrvatsku i sreću potražiti na arbajtu u Njemačkoj, jer one radne u domovini nema. Nekadašnja zaposlena kavana danas zjapi prazno i otužno, a i za ona tri preostala vanjska stola rijetko koja mušterija pita. Another day, another dollar, s time da se ovdje ne radi o razočaranim poletarcima već ljudima na pragu dobrano zaslužene penzije.

Dević kao dobar dokumentarist ne siluje stvarnost već je dokumentira. I to je dovoljno. Problemi ovakve magnitude rješavaju se na nekim višim nadmorskim visinama.

Kroz strateški odabrane lokacije u i oko ugostiteljskog objekta, “Buffet Željezara” uglavnom jednom (!) kamerom precizno locira deprecijaciju jednog sistema i sustava vrijednosti. Ono što je vrijedilo jučer, ne vrijedi danas; ono što vrijedi danas, možda neće vrijediti sutra. Dević oštro zarezuje u bolesno tkivo najvažnijih društvenih problema poput nezaposlenosti i urušavanja domaće industrije, nimalo slučajno – upravo u Sisku, nekadašnjem domaćem industrijskom gigantu, danas gradu na izdisaju koji ukida autobusne linije jer se njima više nema tko voziti. Nimalo slučajno i jer je Sisak – Devićev rodni grad.

Rotirajući protagonisti “Buffeta Željezara” konsternirano se u pravilnim razmacima prisjećaju boljih vremena, bujajućeg života i gužve na svakom koraku. Nekad je bilo bolje, recitiraju unisono, žalobno usporeno birajući s kava-piva-rakija menija. Malotko sa stalnim poslom; svi približno u sličnim ekonomskim problemima. Romkinja gata iz kave; nekadašnji industrijski radnik prepričava robovski rad u šumi za mizernu plaću; vlasnica proklinje alkohol i alkoholizam, ali ga svejedno dila zainteresiranim strankama; lokalni mislioci komentiraju svjetsku političku scenu. Svakodnevicu im narušava tek pokoji zalutali automobil, naporna fotografkinja u srednjim godinama i ograničavajući pogled na zarasle ulice s prašinom ratnih devedesetih.

Stalna na tom svijetu samo mijena jest. Možda. Vjerojatno. Jest. Samo, Sisak ne spada u strogo izolirane slučajeve-ogledne primjerke hrvatskog ekonomskog posrnuća, tek u nešto eksponiranije. Dević kao dobar dokumentarist ne siluje stvarnost već je dokumentira. I to je dovoljno. Problemi ovakve magnitude rješavaju se na nekim višim nadmorskim visinama.

"Buffet Željezara"
Scenarij i režija: Goran Dević
Producent: Hrvoje Osvadić
Direktor fotografije: Vedran Rapo
Montaža: Vladimir Gojun
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Produkcija: Petnaesta umjetnost
Godina proizvodnje: 2017.
Trajanje: 61 minutu

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

20. ZagrebDox: “Blago Kraljevstva Dahomey” – Priča o duhu iz statue

"Blago kraljevstva Dahomey" (2024) Mati Diop fokusira se na događaj iz 2021., kada se 26 umjetnina, od francuske vlade odobrenih za restituciju, premješta na mjesto odakle su otuđene.

20. ZagrebDox: “Šume šume” – Stilski sukobi

"Šume šume" produktivno je sagledavati kao integralni dio opusa Renate Poljak jer najuspjelije momente čine tematsko-stilski ekvivalenti.

Igor Mirković: “Fotografije uvijek pričaju priču o ljudima”

Igor Mirković je na 20. ZagrebDoxu predstavio svoj novi dokumentarni film, "Lijepi i dragi ljudi" (Motovun Film Festival, 2024.).

20. ZagrebDox: “Rusko tiho sunce” – Djevuške u Putinovim raljama

Stilski dinamizam koji poetizira cjelinu duša filma "Rusko tiho sunce", dok profiliranje likova autoricu, čini se, vrlo malo zanima.

Rea Rajčić: “Kod dokumentaraca često sama situacija diktira autorski tim i podjelu poslova”

Producentica i redateljica Rea Rajčić za naša portal govori o svom debitantskom filmu "1001 noć" (Eclectica, 2023.).

20. ZagrebDox: “Tamo gdje raste trava” – Mettlerovi paradoksi

Peter Mettler u "Tamo gdje raste trava", između ostalog, snima svoju majku i oca u poznim godinama, očevu samrtničku postelju i kremiranje...

20. ZagrebDox: “Radije bih bila kamen” – Mala Jela sjedi na kamenu

Identitet i metamorfoza istog zasigurno je jedna od fokusnih točaka filma "Radije bih bila kamen" (Studio Pangolin, 2024.) Ane Hušman.

20. ZagrebDox: “Lijepi i dragi ljudi” – Milenijska fotografija

"Lijepi i dragi ljudi" (2024) Igora Mirkovića mogao je donijeti znatno više informacija i zaći mnogo dublje u izabrani odsječak svijeta.

20. ZagrebDox: “Književna groupie” – Banalno o banalnom

Željko Špoljar je (glavni) lik dokumentarnog filma "Književna groupie" (Factum, 2024.), debitantskog samostalnog rada Nikice Marovića.

20. ZagrebDox: “Šutnja razuma” – Film – način uporabe

Zapaženi film Kumjane Novakove "Šutnja razuma" (2023) već se naslovom referira na nemogućnost zahvaćanja makabričnosti ratnog stanja.
Scenarij i režija: Goran Dević<br> Producent: Hrvoje Osvadić<br> Direktor fotografije: Vedran Rapo<br> Montaža: Vladimir Gojun<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Produkcija: Petnaesta umjetnost<br> Godina proizvodnje: 2017.<br> Trajanje: 61 minutu13. ZagrebDox: "Buffet Željezara" - Posljednjih šest