PočetnaRecenzije11. ZagrebDox: "Rich Hill" - Koliko duha mogu imati siromaštvo i depresija?

11. ZagrebDox: “Rich Hill” – Koliko duha mogu imati siromaštvo i depresija?

|

Odgovor na pitanje iz naslova? Zadivljujuće mnogo. Čak i ako pokušate racionalno analizirati što su to redatelji Tracy Droz Tragos i Andrew Droz Palermo iščarobirali da bi po stopedseti put prežvakanu temu naličja američkog sna pretvorili u nešto ovako dobro, naći ćete se u slijepoj ulici.

Jer “Rich Hill” (2014) ne funkcionira na racionalnoj, nego emocionalnoj razini, iako je u korijenu tek jedan sasvim klasičan dokumentarac. Sa snažnim likovima, školski odabranim pričama i kirurškim okom kamere.

Tradicionalni dox, da, ali gleda se kao audiovizualna pjesma.

Shvatili ste već da naslov nema veze s bogatim klincima Bel Aira, Katara ili Šangaja. Nikakav reality show s brda koji se nadvija nad pod nogama prostrti plebs zalijepljen za male ekrane. Rich Hill je gradić u Missouriju, sa svega 1.393 stanovnika, a kameri najzanimljiviji bili su klinci koji ponosno zastupaju boje white trasha, društvene diskvalifikacijske etikete koja se s godinama pretvorila i u svojevrsni žanr.

Njih trojica, Andrew (14) koji kao da je iskoračio iz glavne uloge nekog od filmova Larryja Clarka; Harley (15) koji životari s bakom jer mu je majka u zatvoru i Appachey (13), koji ponavlja razrede i uživa u skejtanju.

No za razliku od, primjerice, “Boljeg života” / “Something Better To Come” (2014., Hanna Polak), koji se bavi još nižom stepenicom (ruske) bijede, “Rich Hill” ispod zavjese depresije i beznađa krije nešto sunca, prvenstveno zahvaljujući tehnici pripovijedanja, ali i ostalim aspektima filmskog jezika.

To ovako, na prvu, izgleda kao prosječna priča o tužnim životima u tužnim okolnostima. Ali ono što je ovdje trik jest način na koji se otvaraju jedna po jedna vrata te iste tuge i istih priča; primjerice, taman kada se zapitate što je 15-godišnjaku koji se ne može uklopiti u normalne uzuse postojanja, film vas ošamari s novom pljuskom empatije, objasnivši da mu je majka u zatvoru zbog pokušaja ubojstva. Koga? Njegovog očuha. Zašto? Silovao ga je.

I tako dalje i tako dalje… mislimo, stvarno, koliko snova ostaje dječaku koji želi biti učitelj umjetnosti u Kini, a na kraju završi iza rešetaka?

No za razliku od, primjerice, “Boljeg života” / “Something Better To Come” (2014., Hanna Polak), koji se bavi još nižom stepenicom (ruske) bijede, “Rich Hill” ispod zavjese depresije i beznađa krije nešto sunca, prvenstveno zahvaljujući tehnici pripovijedanja, ali i ostalim aspektima filmskog jezika.

Kako se likovi počinju razvijati, priča odmotavati, a film prebacivati brzine, bez da ijednom upadne u rikverc, tako se “Rich Hill” pretvara u jednu neopisivo raskošnu baladu, s odmjerenim balansom poetične melankolije, uznemirujuće depre, veselja, stoicizma i surovih životnih istina.

A ima čak i fanove Insane Clown Possea. Što je white trash bez klaunova?

"Rich Hill"
Režija: Tracy Droz Tragos, Andrew Droz Palermo
Godina proizvodnje: 2014.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 91 minutu

Povezani tekstovi

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

22. ZagrebDox: “Biti u rodu s Johnom Malkovichem” – Malkovich kao palimpsest

"Biti u rodu s Johnom Malkovichem" (2025) Luke Mavretića pokazuje kako iz osobne anegdote izvući univerzalnu priču o obitelji.

22. ZagrebDox: “Lisica pod ružičastim mjesecom” – Umjetnost će, između ostalog, spasiti svijet

"Lisica pod ružičastim mjesecom" (2025) Mehrdada Oskoueija i Soraye Akhlaghi ima priliku potresti i lokalne stavove o izbjeglicama.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.
Režija: Tracy Droz Tragos, Andrew Droz Palermo<br> Godina proizvodnje: 2014.<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Trajanje: 91 minutu11. ZagrebDox: "Rich Hill" - Koliko duha mogu imati siromaštvo i depresija?