PočetnaRecenzije12. LFF: "Hux Flux, Smokvin sin" - Oproštaj s crnim ljepotanom za...

12. LFF: “Hux Flux, Smokvin sin” – Oproštaj s crnim ljepotanom za “fenjer” glavnog dijela programa

|

Drugi dan 12. Liburnia Film Festivala obilježili su “Ljubavna odiseja” (2014) Tatjane Božić te osvježenje godine u Borutu Šeparoviću i njegovim “Potrošenima” (2014) čiju recenziju vam još dugujemo.

Posljednji – jučerašnji – dan glavnog dijela programa započeo je projekcijom vrlo dobrog psihijatrijskog “4. majmuna” (2013) Hrvoja Mabića, a nastavljen je filmom “Hux Flux, Smokvin sin” (2014., samostalna produkcija / Kinoklub Zagreb) Martina Semenčića i Sunčice Ane Veldić koji donosi naizgled potresan filmski dokument o mirenju s posljedicama jednokratne prolaznosti života, i to kroz posljednje trenutke njihovog (?) na smrt bolesnog četveronožnog kućnog ljubimca.

Pas Hux Flux, kojeg od milja zovu i Svinjac, ime je dobio po poznatom producentu trance glazbe, a upoznajemo ga u nimalo ružičastim okolnostima borbe za životni opstanak. Neoperabilni tumor, kako kasnje doznajemo, Huxu je garantirao tek dva tjedna života, no plemenita životinja je, na radost vlasnika, ipak uspjela poživjeti podosta duže od planiranog smrtovnog certifikata.

Tako se umjesto slavlja jednog psećeg života, mogućih anegdota ili barem kontekstualnog prologa, film pretvorio u uglavnom dnevničko-činovničko dokumentiranje bolničkih vizita umirućem crnom ljepotanu pa s pravom možemo konstatirati kako je dokumentarni film redateljskog para Semenčić – Veldić uvjerljivo najlošije ostvarenje glavnog programskog dijela 12. LFF-a.

U takvim okolnostima, neizbježne i zapravo birokratski odrezane smrtne kazne, pratimo posljednjih nekoliko tjedana Huxovog života, koju ispresijecaju razgovori s veterinarom, kadrovi svakodnevne brige za bolesnog četveronošca te pomalo ritualnog, gotovo šamanskog bdijenja rodbine i prijatelja.

“Hux Flux, Smokvin sin”, međutim, spomenutu ljubav i toplinu prema umirućem životinjskom članu obitelji ne uspijeva prenijeti na neposredne gledatelje. Ionako potpomognut amaterskim promilima (drhtava kamera iz ruke, na trenutke nerazgovjetni razgovori, heterogena montaža bez jasnog koncepta), “Flux” i sam djeluje poput video-izvještaja s mjesta zločina – hladno, neosobno i pomalo morbidno.

Tako se umjesto slavlja jednog psećeg života, mogućih anegdota ili barem kontekstualnog prologa, film pretvorio u uglavnom dnevničko-činovničko dokumentiranje bolničkih vizita umirućem crnom ljepotanu, pa s pravom možemo konstatirati kako je dokumentarni film redateljskog para Semenčić – Veldić uvjerljivo najlošije ostvarenje glavnog programskog dijela 12. LFF-a.

Za osobnu upotrebu i gledanje s prijateljima, ali sasvim neprikladno za jedan ozbiljan festival kakav Liburnia Film Festival nesumnjivo i jest. Želite li pogledati istinski emotivni rollercoaster oproštaj s kućnim ljubimcem, pogledajte “Last Minutes with Oden” (2009) Eliota Rauscha.

"Hux Flux, Smokvin sin"
Režija: Sunčica Ana Veldić, Martin Semenčić
Godina proizvodnje: 2014.
Produkcija: Samostalna produkcija / Kinoklub Zagreb
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Trajanje: 19 minuta

Povezani tekstovi

57. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva: Nakanjeno, potrebno, moguće

Ovogodišnja, 57. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva upriličena je u Šibeniku, u Kući umjetnosti Arsen.

23. Liburnia Film Festival: “P.S.” – Post scriptum magičnoj jednostavnosti življenja Posljednjeg Srakanježa

"(P.S.)" (UKUS, 2024.) Aleša Suka manje govori o otoku, a više o ljudskom postupanju, iracionalnom i indolentnom.

Bela Bračko-Milešević: “Zajedništvo počinjemo doživljavati kao luksuz a ne kao prirodno stanje”

Bela Bračko-Milešević za naš portal govori o svom najnovijem filmu, "Požari" (Blank, 2025.), prikazanom na netom završenom Liburnia Film Festivalu.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

22. ZagrebDox: “Čovjek lavina” – Nema čovjeka koji nema ritma

Unatoč ograničenjima, "Čovjek lavina" (2025) redateljice Slobodanke Radun ostaje dragocjen i emotivan dokumentarac.

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.
Režija: Sunčica Ana Veldić, Martin Semenčić<br> Godina proizvodnje: 2014.<br> Produkcija: Samostalna produkcija / Kinoklub Zagreb<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Trajanje: 19 minuta12. LFF: "Hux Flux, Smokvin sin" - Oproštaj s crnim ljepotanom za "fenjer" glavnog dijela programa