Na nekoliko opatijskih lokacija od 26. do 30. kolovoza održat će se 23. Liburnia Film Festival, jedini domaći festival posvećen isključivo hrvatskom doku-filmskom proizvodu. Od prošle godine na mjesto izvršne direktorice LFF-a došla je Karolina Hrga, koja je za naš portal najavila ovogodišnje festivalsko izdanje, ali i napravila kratku rekapitulaciju prvih 365 dana na izvršnom čelu opatijskog festivala.
“Godina je bila živa i intenzivna, i vrijeme između dvaju festivala proletjelo je začas. Naravno, najveći izazov je i dalje kako osigurati stabilnost organizacije i kontinuitet programa u uvjetima sve nesigurnijeg javnog financiranja. Budući da sam u organizaciju, koja postoji više od dva desetljeća, stigla prošle godine, rekla bih da sam još u procesu uspostavljanja i građenja odnosa – s različitim uključenim akterima, publikom, partnerima… Godina dana nije dug period za ovakav tip i dinamiku rada. Ali, mogu zaključiti da je unatoč različitim izazovima proteklo razdoblje bilo zanimljivo i kreativno i da zapravo još uvijek traje, a jedan od izazova je upravo ispred nas – provedba mog tek drugog, ali zapravo već 23. izdanja LFF-a”, govori nam Hrga i nastavlja:
“U vremenu kada je kultura samo jedan od segmenata društva izloženih posljedicama sve razornijih geopolitičkih, društvenih i ekonomskih kriza, koje nas svakodnevno potresaju na osobnoj i kolektivnoj razini, spomenuti izazovi i naučene lekcije čine se kao kap u moru, ali u tom napetom prostoru između lokalnog djelovanja i globalnih perturbacija, postoji potreba za kulturom kao mjestom otpora, empatije i imaginacije boljeg svijeta. To je razlog više da se ne odustaje i da se nastave tražiti novi oblici djelovanja, suradnje i solidarnosti, i mimo projektnih okvira.”
Ovogodišnja Liburnia ponovno donosi zdrav miks etabliranih autorica i autorima s onima koji su tu tek na početku svog filmskog puta. U Opatiji ćemo između ostalog, od iskusnije garde vidjeti filmove Ivana Ramljaka, Sunčice Ane Veldić, Nebojše Slijepčevića, Igora Bezinovića, Gorana Devića, Arsena Oremovića…
“I ovogodišnji Liburnia Film Festival donosi zbilja zanimljiv i raznolik program, u kojem se isprepliću glasovi iskusnih, renomiranih autora_ica i mladih talentiranih filmaša i filmašica, stvarajući mozaik filmova koji dosta hrabro ulaze u najosjetljivije osobne, a i mnoge, marginalizirane širedruštvene teme. Zapravo mnogi ovogodišnji filmovi, koristeći različite poetike i kreativne postupke, jasno demonstriraju uvezanost i neodvojivost tih dviju sfera. U natjecateljskom dijelu je osamnaest filmova od kojih će šest naslova u Opatiji imati svoje premijerno prikazivanje. Čak je sedam dugometražnih naslova u natjecateljskom segmentu. Još dvanaest filmova bit će prikazano u ostalim festivalskim programima: ‘Regionale’, ‘Restartovi filmovi’ i ‘Beldocs predstavlja’.
“Program bih možda za početak smjestila u širi društveni kontekst. Nemoguće je ne zamijetiti porast ustašizacije u Hrvatskoj, koju prate karnevaleskne vinjete poput hipodromskog spektakla, iako se ne radi o ekskluzivi s kapitalisitičke periferije, nego o globalnom trendu i postojanom procesu fašizacije aktualne realpolitike diljem kapitalističkog svijeta. Strukturne krize kapitalizma, kao što su socijalna dezintegracija, ekološke katastrofe prezentiraju se kao prijetnje izvana, mobilizirajući mase u obranu nacionalnih interesa i imaginarne ideje očuvanja načina života jedne nacije, dok se zapravo legitimira rastuća militarizacija, brutalizacija granica, erozija svih prava, genocidi…
“Europske reakcije na genocidno nasilje u Gazi pokazale su selektivnu empatiju i političku ravnodušnost, što je logična posljedica sistema koji strukturno dijeli ljude na one čiji životi vrijede i one čiji ne vrijede. I onih pola milijuna na zagrebačkom hipodromu je barem na sat i pol u svojem ritualiziranom veselju željelo vjerovati da su njihovi geni i njihove vrijednosti vrijednije od nekih drugih. U tom kontekstu, možemo reći da dokumentarni film i umjetnost općenito, iako ne mogu sami za sebe razriješiti navedene neuralgije, mogu pomoći u demistificiranju često nevidljivih odnosa moći, otvoriti prostor za marginalizirane glasove i teme, učiniti ih vidljivima, poremetiti službene narative, dominatne ideologeme itd.
“Dobar dio ovogodišnjeg programa nam na direktan ili indirektan način govori o tome koliko politika na brojne načine, putem različitih medija, institucija, svakodnevno utječe na naše živote, na svim razinama, oblikuje percepciju stvarnosti, perspektive o prošlosti i budućnosti, odnosno koliko su društvenoekonomske silnice vrlo politično i strukturno mjesto naših vrijednosnih sudova o sebi, o drugima i drugačijima, o ratovima, o nacionalnom identitetu, zajedničkim dobrima, radu, napuštenim i opustošenim, devastiranim mjestima i otocima, migriranju u potrazi za boljim, sigurnijm životom…
“‘Mirotvorac’ Ivana Ramljaka, ‘Terenska nastava’ Joze Schmucha i ‘Dolazi mali sivi vuk’ Žane Agalakove, otvaraju pitanja načina čitanja i interpretiranja povijesti, stvaranja osjećaja pripadnosti nacionalnom identitetu, rastvaranja različitih oblika povijesnih revizionizama posredovanih srednjostrujaškim medijima, dnevnom politikom, obrazovnim institucijama… ‘Crveni tobogan’ Nebojše Slijepčevića kroz borbu za zajedničko dobro, otvara brojna pitanja, među kojima i pitanje nacionalizma, gentrifikacije, ukazujući na složenost svake društvene borbe koja nikada nije nadideološka i uvijek je pogonjena konkretnim interesima i konkretnim potrebama iza kojih stoje i konkretne vrijednosti.
“Zanimljiv rad ponovno donosi mladi autor Toni Jelinić s filmom ‘Suha roba’, čiji kratkometražni dokumentarac otvara goruću temu rastućeg rasizma na našim prostorima, posebice prema migrantima druge boje kože. Iz jedne drugačije perspektive priču o migraciji i potrazi za boljim životom donosi i Renata Lučić u filmu ‘Godina prođe, dan nikako’, o demontiranim obiteljima brojnih slavonskih sela iz kojih je veliki broj žena otišao raditi na zapad i više se nikada nije vratio, dok temu migrantskih sudbina dviju generacijski različitih žena u slovenskoj provinciji otvara Maja Alibegović s filmom ‘Moja prijateljica Sely’…
“Moćni poetski eseji Aleša Suka i Sebastijana Borovčaka – ‘P.S.’ i ‘Naš vrt na kraju svijeta’, otvaraju pitanja odumiranja, izumiranja, devastacije, sraza prirode i društvenih čimbenika; etička pitanja kojima se bavi Sunčica Ana Veldić u filmu ‘O mačkama i ljudima’, zapravo nisu isključivo pitanja etike… U kapitalističkim društvima u kojem je važno samo ono što ulazi u propisani normativ; normativna tijela, normativni rodovi, a osobe s vidljivim i nevidljivim invaliditetom ostaju nevidljive, važnu temu otvara i Ines Jokoš u naslovu ‘Kad vrtim film’ itd. Izdvojeni su samo neki, ali treba podcrtati da je cjelokupni program u svojim kreativnim i inovativnim postupcima i pristupima, kao i u odabiru tema, vrijedan za pogledati.
“Zaključila bih da moramo nekako prestati filmove gledati samo kao momente eskapizma u kojem je važno pred sobom imati samo lijepe slike i sretne završetke. Za drugačiji svijet, koji neće biti ovoliko bremenit, koji neće proizvoditi slike koje normaliziraju nasilje, alijeniraju i zatupljuju svoje publike, ne borimo se tako da okrenemo glavu na drugu stranu svaki puta kada se otvore tzv. teška pitanja, nego upravo suprotno, učeći kako razvijati odgovornost, solidarnost i empatiju prema ljudima čije jezike ne govorimo, kulture koje ne razumijemo, prema nasilju i devastaciji i eksproprijaciji dijelova planeta u kojima ne živimo…”, najavila je glavni program izvršna direktorica LFF-a.
Šest je filmova u regionalnom “Regionaleu” te tri u “Restartovim filmovima”, s naglaskom na najgledaniji hrvatski dokumentarac u povijesti, Bezinovićev “Fiume o morte!”.
“U ovogodišnjem ‘Regionaleu’ predstavljamo šest tematski raznolikih naslova. Kratki film ‘Sublime’ Danila-Lole Ilića promišlja budućnost čovječanstva devastiranim kapitalističkim načinom proizvodnje, posljedičnim ekološkim i klimatskim katastrofama, eksploatacijom, urušavanjem različitih sustava vrijednosti. Riječki autor Luka Karlo Kauzlarić potpisuje čak dva kratkometražna filma, ode posvećene tradicijskim zanatima i lokalnoj kulturi: ‘Čast’ donosi portret triju generacija žena koje veže ljubav prema Riječkom karnevalu, te ‘Zvona’, priča o posljednjem majstoru u obiteljskoj tradiciji izrade zvona.
“Film ‘Garbin’ Vjekoslava Gašparovića bilježi postavljanje i skidanje izložbe Aleksandra Garbina, čija je prerana smrt snažno odjeknula kulturnom scenom. ‘Crna vuna’ Mare Prpić dokumentira uspjeh i tragičan kraj istoimene predstave u kojoj su riječki beskućnici progovorili o vlastitim životima i administrativnom besmislu inertnog sustava koji češće odmaže i dodatno otežava svakodnevnicu ljudi bez krova nad glavom. ‘U ime oca – Breda’ Ines Pletikos, iz osobne i obiteljske perspektive povezuje život i rad arhitektice Brede Bizjak s nasljeđem njezina oca, Martina Bizjaka, iznimno važne figure za kulturnu infrastrukturu čitave istarske regije.
“U okviru ‘Restartovih filmova’ prikazat ćemo tri naslova: ‘Žive slike’ Tibora Đurđeva, ‘Školu hodanja 2’ Jelene Novaković i ‘Gletanje’ Angele Stipić. Posebnu vrijednost programa čine i dvije inkluzivne projekcije prilagođene za gluhe i nagluhe, slijepe i slabovidne gledatelje, koju organiziramo s inicijativom ‘Film svima’ te Udrugom slijepih Primorsko-goranske županije Rijeka i Udrugom gluhih i nagluhih Primorsko-goranske županije.
“Pored već spomenutog filma Ines Jokoš, prikazujemo i projekciju igrano-dokumentarnog hita ‘Fiume o morte!’ Igora Bezinovića, najgledanijeg hrvatskog dokumentaraca u povijesti, koji rekonstruira D’Annunzijevu okupaciju Rijeke 1919. godine. Bezinovićev film je uspio zahvatiti estetiku i poetiku momentuma i prenijeti tu sinergiju na način da komunicira sa širokim publikama. Režijski postupci u oblikovanju narativa unose duhovitost i zaigranost, ali i elemente nadrealnog, kojima se razgrađuje težina teme historijskog fašizma.
“Otjelovljen u pomalo karikaturalnom, kaleidoskopski umnoženom portretu talijanskog pjesnika i propovjednika rata kojega igraju neprofesionalni glumci, film istodobno donosi komentar o suvremenim oblicima fašizacije kojima svjedočimo danas. Nakon projekcije organiziran je i case study o dugotrajnom nastajanju filma te razgovor s redateljem, montažerkom Hrvoslavom Brkušić i istraživačicom arhiva Nikom Petković, čime će publika dobiti i djelić uvida u proces stvaranja, s konsekutivnim prevođenjem na znakovni jezik.
Iako izvan konkurencije, veliku će pozornost publike svakako izazvati i “Treći svijet” Arsena Oremovića o Haustorima.
“Da, vjerujem da će film zatvaranja, ‘Treći svijet’ Arsena Oremovića izazvati veliki interes publike. Zagrebački novovalni bend Haustor sigurno je jedno od glazbenih formativnih mjesta brojnih generacija, i ne samo onih koje su stasavale osamdesetih godina. Film donosi uvide u glazbenu povijest benda, arhivske isječke iz kojih vidimo koliko su na vizualni izričaj benda i komunikaciju s publikom imali, primjerice, i Kugla glumište, u čijim su prostorijama vježbali… Oremović donosi osvrt na jednu zanimljivu singeriju i stvaralačke procese dva ključna čovjeka sastava, Srđana Sachera i Darka Rundeka, u jednom specifičnom društveno-političkom kontekstu, s naglaskom na nastanje i recepciju drugog, poprilično avangardnog albuma ‘Treći svijet’, koji je zapravo svoje najveće poklonike stvarao tek desetljećima nakon svog izlaska.”
Ostatak LFF-ovih programa na čelu s onim diskurzivnim i radioničarskim također treba spomenuti za kraj.
“I ove godine za vrijeme trajanja Festivala imamo bogat edukacijski i diskurzivni popratni program. Održavamo prvu od dvije sesije Rough Cut radionice posvećene dokumentarnim projektima u rough cut fazi, odnosno dokumentarnim autorima i autoricama kojim je potrebna stručna podrška, nova perspektiva ili inspiracija za njihove projekte, uz dvije mentorice, renomirane montažerke Hrvoslavu Brkušić i Jelenu Maksimović“, govori nam Karolina Hrga i zaključuje:
“Istaknula bih i dvije radionice za djecu i mlade koje ove godine provodimo u sradnji s Centrom tehničke kulture Rijeka, ‘Animir(ajmo!)’ i radionicu ‘3-2-1 – Akcija!’, a za sve starije od šesnaest godina tu je radionica ‘Prvi put snimam’, koju provodimo u suradnji s udrugom Filmaktiv. U edukativni program smo unijeli i jedan mali novitet, radionicu ‘Dobra priča LFF-a’ namijenjenu onima koji se žele okušati u stvaranju kratkih dokumentarnih portreta. U off programu imamo radionicu i live sitotisak, a Liburnia Film Festival zaključujemo s koncertom zagrebačkog disko-pop benda Ki Klop. Mogu samo zaključiti s riječima: nadam se da se vidimo u Opatiji na 23. LFF-u!”