U četvrtak, 29. travnja, u 87. godini preminuo je višestruko nagrađivani hrvatski redatelj i scenarist Bogdan Žižić (Solin, 1934. – Zagreb, 2021.). Od svog prvog (dokumentarnog) filma “Poplava” (1964) Žižić je snimio stotinjak filmskih ostvarenja (“Jasenovac”, “Pohvala ruci”, “Sajmište”, “Jedan život”, “Damnatio memoriae”…), uglavnom kratkometražnih dokumentarnih filmova. Posljednji Žižićev film, “Jasenovački memento” (2016), izašao mu je prije pet godina.
Preminuli autor osvojio je dvije Zlatne Arene za svoja prva dva dugometražna filma, igrana ostvarenja “Kuća” (1975) i “Ne naginji se van” (1977). Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za svoj rad (Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo i Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za svekupan doprinos hrvatskoj kinematografiji i kulturi), uključujući brojne ugledne međunarodne filmske festivale poput njemačkog Oberhausena (“Presa”).
Žižić je diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a radio je i kao dramaturg u Zagreb filmu (1960. – 1964.) te obnašao posao direktora ove filmske ustanove od 1984. do 1990. godine. Posebno mjesto u Žižićevom opusu zauzimaju dokumentarci o slikarskoj umjetnosti (Šime Vulas, Leo Junek…), dok je njegov “Goli otok” (1994) o zatvorskom iskustvu prijatelja slikara Alfreda Pala, nagrađen Oktavijanom Hrvatskog društva filmskih kritičara.
Naš filmski autor objavljivao je i književna djela (“Gorući grm: Alfred Pal – život i djelo”, “Josip Bepo Karaman i Split njegova doba”, “Pješčana ura – sjećanja na Solin, Split, Pulu i Zagreb”). Portal Dokumentarni.net prije pet godina objavio je intervju sa Žižićem, fokusiran na njegov zapaženi dokumentarac “Jedan život” (1984) za kojeg je 1985. na Krakow Film Festivalu dobio FIPRESCI nagradu kritike.
