Ovogodišnje, punoljetno izdanje Human Rights Film Festivala, iako u potpunosti prebačeno online, i ove godine predstavlja neke od najvažnijih igranih i dokumentarnih naslova tekuće godine. Od 6. do 13.prosinca, putem platforme kinoeuropa.hr imat ćemo priliku pogledati desetak naslova recentne svjetske kinematografije koji na inovativan način tematiziraju aktualna svjetska previranja te borbe za ljudska prava. Popis odabranih filmova dostupan je na stranici festivala, a bitno je i napomenuti da će svi filmovi biti dostupni za gledanje tijekom cijelog njegovog trajanja, bez posebnog dnevnog rasporeda. O procesu selekcije, produkcijskim izazovima te popratnom programu ovogodišnjeg posebnog izdanja Human Rights Film Festivala, razgovarali smo s festivalskim direktorom i glavnim selektorom Petrom Milatom.
“Odluka da se festival održi isključivo online bila je prvenstveno, naravno, pragmatične naravi. Donijeli smo ju relativno rano, svjesni razvoja zdravstvene situacije. Ipak, ona neće bitno utjecati na sam program jer su nam svi distributeri, osim jednog, dopustili prikazivanje filmova online putem. Također, poučeni iskustvom prethodnih festivala, poput ZFF-a te njihovim uspješnim pristupom puštanja filmova na online platformu bez posebnog, dnevnog rasporeda, potrudili smo se da ovo izdanje HRFF-a učinimo još dostupnijim nego prije”, komentira Petar Milat.
No, iako sveukupni program nije na gubitku zbog trenutne situacije, ipak se primjećuje deficit trenutno dostupnih filmova. Spomenuta problematika realitet je većine regionalnih, ali i europskih festivala, ponajviše zbog producentske i distribucijske odgode prikazivanja filmova te čekanja povratka u kinodvorane. Ipak, HRFF je uspio složiti zavidan program dovevši brojne ovogodišnje uspješnice, neke prikazane i na Berlinaleu, zadnjem festivalu održanom u pred-korona uvjetima.
Dokumentarni dio programa
Prema riječima Petra Milata: “HRFF je imao mnogo sreće ove godine, pogotovo s dokumentarnim naslovima koji su izuzetno inovativni i filmski vrijedni. Ako treba izdvojiti dva dokumentarca, to su zasigurno ‘Djevojčica’ Sebastiena Lifshitza, nominiranog za Europsku filmsku nagradu, te ‘Notturno’ Gianfranca Rosija.” Iako se spomenuti filmovi ne razlikuju nužno u kvaliteti od ostalih nenavedenih, naš sugovornik ih je izdvojio zbog, kako kaže: “posebno važnih tema za ovaj festival i cjelogodišnje publikacijske aktivnosti koje je provodio Multimedijalni centar MAMA, poput skorašnje objave hvaljenog romana ‘Apartman na Uranu’ Paula Preciada, i time se direktno se nadovezujući na teme ovogodišnjih selektiranih filmova.”
Razgovarali smo i o domaćoj, odnosno regionalnoj dokumentaristici koja je ove godine, iako ne toliko brojna, ipak zanimljiva te nudi četiri naslova suvremene dokumentarne produkcije iz Hrvatske i Srbije. Uz dva dokumentarca – ‘O jednoj mladosti’ Ivana Ramljaka i ‘Merry Christmas Yiwu’ Mladena Kovačevića, selektori Petar Milat i Igor Marković uvrstili su još i ‘Domovine’ Jelene Maksimović te ‘Thesaurus’ Marka Grbe Singha. Iako od svojeg osnutka HRFF teži što većem prikazivanju naslova mlađe i srednje generacije autora iz regije, kako kaže Petar Milat: “Zbog brojnih prepreka, i ove godine je bazen dostupnih regionalnih naslova bio vrlo mali”. Što se tiče najnovijeg ostvarenja Ivana Ramljaka, naš sugovornik ga opisuje kao “izuzetno važnim filmom o jednoj generaciji kojoj i sam pripadam, te koja je tih kasnih devedesetih i prvih godina novog milenija stasala i pokrenula neke od danas važnijih kulturnih institucija i projekata. Izuzetno smo sretni da će ‘O jednoj mladosti’ svoju online premijeru imati upravo na HRFF-u.”
“Merry Christmas Yiwu”
Pobjednik ovogodišnje dokumentarne konkurencije Sarajevo Film Festivala, film “Merry Christmas Yiwu” srpskog autora Mladena Kovačevića prati tvorničku proizvodnju božićnih ukrasa u jednom kineskom gradu, a hrvatsku premijeru imat će upravo na HRFF-u. “Bilo nam je izuzetno bitno i zanimljivo prikazati ovaj film, jer se radi o jednoj izmještenoj geografiji, snimljenoj u Kini. No, isto tako volimo u selekciji imati barem jedan film koji tematizira kraj godine i najavu sljedeće. Ove je godine to upravo Mladenov uradak”, kaže Petar Milat.
U dosadašnjim popratnim festivalskim programima imali smo priliku prisustvovati brojnim panelima, predstavljanjima recentnih publikacija te razgovorima s autorima koji su uvijek pratili aktivnosti Multimedijalnog centra u tekućoj godini. Iako je MAMA ove godine objavila skoro dvadeset publikacija u raznim oblicima i formatima te tako zaključila vrlo uspješnu godinu, njihovo predstavljanje bit će u znatno smanjenom obujmu. No prema riječima direktora festivala, publika ipak neće ostati u potpunosti zakinuta. Popratni programi će se održati, ali u izmijenjenom, odnosno prilagođenom obliku.
Popratni program
“Popratni program odvijat će se uglavnom paralelno uz odabrane filmove, odnosno ove godine smo slagali program i prema planiranim publikacijama u sklopu Multimedijalnog centra. Primjerice, učinilo nam se primjerenim da uz film ‘Djevojčica’ Sebastiena Lifshitza predstavimo i skorašnju objavu ‘Apartmana na Uranu’ Paula Preciada u izdanju Multimedijalnog centra. Uz nekoliko takvih komplementarnih programskih jedinica, nedavno smo u prostorima centra instalirani poluprofesionalni studio preko kojeg ćemo prenositi razgovore i panele, tako da će broj programskih aktivnosti biti ustvari neznatno manji nego prošlih godina. Dakle, koliko god ćemo ove godine izgubiti tu čar događanja u fizičkom prostoru, dobit ćemo vjerojatno ipak brojniju publiku, ne toliko koncentriranu samo na područje Zagreba. Masterclassove još uvijek planiramo, no svakako nećemo gurati preko nekih granica mogućeg, budući da se svi trenutno nalazimo u vrlo specifičnoj situaciji”, govori Petar Milat.
Dakle, iako većinu domaćih festivala čeka izazovno razdoblje s mnoštvom kompromisa, eksperimentiranja s formama i probijanja dosadašnjih ustaljenih modusa operandi, HRFF je spreman prigrliti novo festivalsko normalno, pa čak i doći do nove publike putem online projekcija i popratnih programa. Kako komentira i sam direktor festivala: “Ovi neki novi načini funkcioniranja ukazali su na puno širi horizont mogućnosti koje nam se pružaju u organizaciji javnih događanja. Svima nam je u interesu što prije ih prihvatiti. Nadamo se doprijeti do nove publike u njihovim domovima te u najboljoj mogućoj kvaliteti i intenzitetu ponuditi izuzetan festivalski program te, barem na trenutak, odvući misli od trenutne histerije i općeg ludila.”