PočetnaReagiranjaMeni se to gleda, HRT ne da!

Meni se to gleda, HRT ne da!

|

Hrvatska radiotelevizija je na svom posljednjem Javnom pozivu odbila čak 34 hrvatska filma prikazana dosad na 353 međunarodna i nacionalna festivala te ovjenčana s čak 86 nagrada, a odluku je pojedinim autorima i producentima priopćila nepotpisanim nizom uvredljivih objeda. Kako se već punih mjesec dana HRT oglušuje čak i na apel ministrice kulture da taj problem riješi, hrvatskim filmskim autorima ne preostaje ništa drugo nego pozvati hrvatsku javnost da javnom medijskom servisu poruči: Meni se to gleda, HRT ne da!, navodi se u priopćenju Društva hrvatskih filmskih redatelja.

DHFR već niz godina upozorava javnost kako HRT zanemaruje svoje zakonske obveze bez ikakvih sankcija, ne poštuje kvote prikazivanja europskih i hrvatskih audiovizualnih djela, ne poštuje autorska prava filmskih autora i općenito nastavlja s destruktivnim odnosom prema hrvatskoj kinematografiji.

Iznimka, nažalost, nije bio ni Javni poziv za dokumentarne filmove i serije / serijale, otkup prava emitiranja (licenca od 15. ožujka do 15. travnja 2019.), na kojem je HRT odbio čak 34 hrvatska filma uz problematiziranje njihova trajanja te krajnje uvredljive objede na račun autora i producenata, poput one da “produbljuje jugočetničku naraciju” iz recenzije za film nagrađen na Festivalu hrvatskog katoličkog filma Trsat.

HRT je odbila prikazati 34 filma različitih autora i poetika, producenata i sufinancijera, među kojima je i Ministarstvo branitelja. HRT je odbila prikazati i film gotovo u potpunosti sačinjen upravo od njezinih arhivskih materijala (“Glasnije od oružja”, Miroslav Sikavica). Filmovi koji su prikazani na 353 festivala diljem svijeta s osvojenim nacionalnim i međunarodnim nagradama kao što su Doc Alliance nagrada (“Srbenka”, Nebojša Slijepčević), Posebno priznanje DOK Leipziga (“Na vodi”, Goran Dević), ali i najvišeg hrvatskog državnog umjetničkog priznanja za filmsku umjetnost – Nagrade Vladimir Nazor (također “Srbenka”), istovremeno ne mogu biti prikazani na HRT-u i nisu dovoljno dobri za emitiranje na javnom medijskom servisu. Hrvatskim filmskim autorima stoga jedino preostaje pozvati javnost da se pridruži u zahtjevima prema nadležnim institucijama kako bi se HRT konačno počela pridržavati zakona i Ugovora s Vladom RH te da sva kršenja istih budu sankcionirana. Apel HRT da hitno reagira uputila je još 12. lipnja i ministrica kulture, no javni se servis do danas nije očitovao.

Najnoviji slučaj s odbijanjem otkupa 34 hrvatska filma samo je zadnja u nizu sramotnih odluka – ističe se u priopćenju Društva hrvatskih filmskih redatelja – koje je aktualno vodstvo HRT donijelo, kako na štetu dokumentarnog filma tako i na štetu cjelokupne hrvatske audiovizualne zajednice. U DHFR-ovom priopćenju se također inzistira da osobe odgovorne za rezultate spornog Javnog poziva ubuduće ne budu uključene u slične postupke i procese, kao i da zbog iznesenih uvreda snose odgovornost. Poziva se i HRT da čim prije objavi novi Javni poziv pridržavajući se temeljnog Zakona o HRT i Ugovora između Hrvatske radiotelevizije i Vlade RH.

DHFR stoga u želji osvještavanja u javnosti činjenice da u Hrvatskoj trenutno postoje sjajni filmovi koje istovremeno ne možemo gledati na mediju koji bi to po svojoj osnovnoj funkciji trebao omogućiti, još jednom poručuje: Meni se to gleda, HRT ne da!

Povezani tekstovi

Sustavno prikrivanje neodgovornosti

Rade li institucije svoj posao u slučaju hrvatske kulture nakon štete uzrokovane pandemijom koronavirusa?

Zazor od prava javnosti

Odnos javnosti i HRT-a često je na granici netrpeljivosti, a javni servis izaziva otpor kako spornim odlukama, tako i naplaćivanjem prisilne pristojbe.

HRT ponudio izravan otkup već odbijenom filmu

Pet dana nakon početka kampanje "Meni se to gleda, HRT ne da", hrvatski javni medijski servis odlučio je ponuditi otkup barem jednom od odbijenih filmova.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.