Iz Sarajeva za Dokumentarni.net: Iva Rosandić

Projekcijom filma “Children”“Kinders” (2016) iranske braće Riahi, Arasha i Armana, jučer je službeno započeo natjecateljski program dokumentarnog filma 23. Sarajevo Film Festivala. Selektorica Rada Šešić izabrala je četrnaest reprezentativnih ostvarenja iz regije, što predstavlja, kako sama kaže, širi pojam no što je uobičajeno misliti. U program su stoga ušli radovi filmaša – od Austrije, balkanskih zemalja pa sve do Turske i zemalja Kavkaza, dok će o pobjednicima odlučivati žiri u sastavu: Claas Danielsen (Njemačka), Gitte Hansen (Švicarska) te Želimir Žilnik (Srbija).

Budući da je fokus usmjeren na dokumentarna ostvarenja koja osim poticajnih filmskih rješenja, tematiziraju i relevantne društvene konflikte i na određeni način promiču ljudska prava, u organizaciji Inicijative mladih za ljudska prava BiH već se desetak godina održava Docu Corner, kao dio službenog programa SFF-a. Riječ je o platformi koja mladim aktivistima iz regije (u užem značenju ex-Yu zemalja) omogućuje da filmove gledaju i o njima diskutiraju, uključujući autore filma i zainteresiranu publiku. Prva sesija Docucornera održat će se danas, 13. kolovoza.

U takvu se paradigmu uklopila i naša producentska kuća Factum, koja je od osnutka bazirana na kontroverznim i angažiranim radovima. U čast dvadesete obljetnice postojanja gledateljima se, prije natjecateljskog programa, jučer obratio direktor Factuma Nenad Puhovski, elaboriravši ukratko Factumov razvoj, ideju i njegove ciljeve. Neprekidno na rubu društveno prihvatljivog, Factumov je cilj bio istraživanje rodne, ekonomske, političke i društvene simptomatologije, pa iako naše i bliska nam društva umjesto progresa pokazuju tendenciju povratka naizgled nadiđenim problemima, isto će, istaknuo je Puhovski, na filmskom planu činiti i dalje. Factum je dosad na SFF-u osvojio četrnaest nagrada, od toga Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film 2014. godine, za film “Goli” (2014.) Tihe K. Gudac.

“City of the Sun” / “Children”

Nakon kratkog filma koji je evocirao dosadašnja pobjednička Factumova ostvarenja, imali smo priliku pogledati film gruzijskog redatelja Ratija Onelija, “City of the Sun” / “Mzis Qalaqi” (2017. | ★★ i 1/2), koji socijalnu stvarnost gruzijskog grada Chiatura preobražava u distopijsku sliku tranzicije, pomičući se prema esejističkom pristupu dokumentarizmu. Impresivnom fotografijom koja totale neprekidno kontrastira detaljima, znakovima posvemašnjeg propadanja, gradi se specifična poetika filma, jednako posvećena propaloj industrijskoj arhitekturi Sovjetskog Saveza, kao i depriviranoj svakodnevici protagonista rastrganih između teškog fizičkog rada i vlastitog umjetničkog senzibiliteta. Pomna kompozicija kadrova svjedoči o autorovoj gotovo negativnoj fascinaciji, a rekreiran zvuk pridonosi nadrealnosti snimljenog, modificirajući prostor u samosvojni objekt. Visoka estetizacija kontrapunktirana je šokantnoj svakidašnjici jednog europskog grada, dok se “Grad sunca” preobražava u suptilnu studiju interferencija prošlog i sadašnjeg.

“Djeca” () su film potpuno drugačijeg senzibiliteta, koji neočekivanu racionalnost pronalazi u marginaliziranom sloju društva – djeci. Glazbeno-obrazovni programa Superar, u organizaciji Caritasa, Bečkog koncertnog doma i Zbora bečkih dječaka čini okosnicu priče, unutar koje se izdvajaju nadareni pojedinci, često teških socijalnih ili obiteljskih pozadina. Očita briga za protagoniste, aktivno dječje sudjelovanje, kao i naglašavanje reakcija krupnim planovima, najuspjeliji su dijelovi filma. No, preduga minutaža i neprekidno proizvođenje novih katarzičnih momenata / vrhunaca filma, rezultiraju zasićenošću, dok progres djece koji se time htio naglasiti, gubi na jedinstvenosti.

Drugi dan natjecateljskog programa dokumentarnog filma donosi ostvarenja “No Place for Tears” / “Gözyaşina Yer Yok” (2017) turske redateljice Reyan Tuvi te “Vodič kroz crnu rupu” (2017) Zlatka Pranjića (BiH) i Aleksandra Nikolića (Srbija).

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here