Foto: Jelena Pintarić
Foto: Jelena Pintarić

Na jučerašnjem novinarskom druženju s hrvatskim dokumentaristima u zagrebačkom Centru Kaptol, dobili smo potvrdu informacije kako će 11. ZagrebDox prikazati ukupno 36 hrvatskih dokumentaraca, od čega devet premijera.

U regionalnom dijelu natjecateljske konkurencije redom će biti objelodanjeni dokumentarci “Besplatno” (2015., Fade In / Zagreb film) Vlatke Vorkapić, “Bolesno” (2015., Fade In / Zagreb film / Drugi plan) Hrvoja Mabića, “Lijepo mi je s tobom, znaš” (2014., Hulahop) Eve Kraljević, “Rakijaški dnevnik” (2014., Hrvatski filmski savez) Damira Čučića, “Riba ribi grize rep” (2014., Hrvatski filmski savez) Nevena Hitreca i “Veruda – film o Bojanu” (2015., HRT) Igora Bezinovića.

Kontroverzni Dox će pak od premijera ugostiti “Utopiju” (2015., HRT) Mladena Ćapina; ADU Dox “Povratak vlaka” (2014., Akademija dramske umjetnosti) Igora Husaka, a Factumentarci “Limb” (2015., Factum) Davora Kanjira. Na regionalnom meniju natjecateljskog dijela programa svoje je mjesto pronašao film Morane Komljenović, “Posljednjih 100” (2014., Fade In / Zagreb film), jedino dokumentarno ostvarenje s već odrađenom premijernom projekcijom.

Foto: Jelena Pintarić
Hrvatski dokumentaristi na 11. ZagrebDoxu / Foto: Jelena Pintarić

Svečano otvarenje 11. ZagrebDoxa zakazano je za nedjelju, 22. veljače u 20 sati. Festival će u Cineplexx Centru Kaptol krenuti s projekcijom dokumentarca “Bijesne bakice” / “Two Raging Grannies” / “Opprørske oldemødre” (2013), filmom norveškog redatelja Håvarda Bustnesa o dvjema bakicama zabrinutim za ekonomsku situaciju u svijetu. O spomenutim starijim gospođama i 11. ZagrebDoxu razgovarali smo s direktorom ZagrebDoxa, Nenadom Puhovskim.

“ZagrebDox – 150 filmova, šesnaest programskih cjelina, od toga tri nove. Blistok je program koji se bavi kulturnim, vjerskim i političkim problemima Bliskog Istoka. Autori tih filmova velikom većinom čine lokalno stanovništvo. To je posebno važno jer postoji čitav niz nesporazuma, rekao bih i kulturnih klišeja koji onemogućavaju uspostavu bilo kakvog dijaloga”, započeo je Puhovski s prvim dijelom odgovora o novim programskim dijelovima 11. ZagrebDoxa. 

Drugi je na redu Triler Dox…

“Filmovi iz tog dijela upotrebljavaju narativ trilera za pričanje određene dokumentarističke priče. Nije, naravno, čudno da većina tih filmova dolazi iz Sjeverne Europe; dakle iz Švedske, Norveške, Danske i Irske. Treća cjelina pripada ZagrebDoXXL-u. To je program gdje ćemo uz filmove razvijati širi i veći dijalog s gledateljima, autorima i stručnjacima oko pojedinih tema – u širem obimu nego što je to uobičajeno za ZagrebDox”, dodao je Puhovski.

“Vrlo je važan dijalog s Bliskim Istokom, islamom i jednom dalekom kulturom koja nam nije najbliža. Nemojmo zaboraviti da je ne tako davno islam Europi donio iznimne kulturne dosege, civilizirajući kulturu koja je u to vrijeme bila u razdoru te pod stegom jedne jake kršćanske moralke. Sve su to stvari o kojima treba razmišljati, razgovarati, ne nužno se i složiti. Mi kroz Dox ljudima otvaramo vrata i prozor da uđu u neki njima nepoznati svijet.”

ZagrebDox je i ove godine premrežen hrvatskim autorima i pripadajućim naslovima. Direktor Doxa je uz njihovu brojku zadovoljan i – kvalitetom.

“Postoji čitav niz zanimljivih filmova provjerenih autora i autorica, poput Damira Čučića, Petra Krelje koji je u Majstorskom ciklusu, Igora Bezinovića, Morane Komljenović… Mislim da su hrvatski dokumentarci svake godine tehnički i produkcijski sve kvalitetniji. Naravno, nije to blizu svjetske produkcijske razine. Zato često napominjem kako postoje dvije takmičarske kategorije, baš iz razloga jer filmovi nisu rađeni u istim uvjetima. Bilo bi nepošteno uspoređivati film rađen za milijun i onaj za 100 tisuća kuna”, realan je Nenad Puhovski.

S druge strane, i broj gostiju će u 2015. godini otići u stratosferu. Puhovski nije htio izdvajati konkretna imena, tek ono od britanske redateljice Kim Longinotto koja u Zagreb dolazi nakon trogodišnjeg nagovaranja.

“Ove godine imat ćemo više gostiju nego ikada. Radi se o stotinjak ljudi, od čega više od pedeset dolazi na ZagrebDox. Teško mi ih je napamet izdvojiti osim, naravno, Kim Longinotto, sjajne redateljice čija će retrospektiva biti prikazana na HRT-u 3. Na Doxu ćemo prikazati njena dva dokumentarca iz 2014. godine, a za jedan od tih naslova – “Dreamcatcher” – dobila je Nagradu za najbolju režiju na Sundanceu prije mjesec dana”, nije krio zadovoljstvo, ali i poštovanje naspram poznate britanske dokumentaristice Nenad Puhovski.

Nenad Puhovski / Foto: Jelena Pintarić
Foto: Jelena Pintarić

“Radi se prije svega o autorici koja radi u prepoznatljivom stilu i koja je na jedan zanimljiv način uspjela izbjeći zamku dokumentarističkog imperijalizma, kako to ja nazivam. Ona putuje po svijetu, snima u različitim zemljama, ali uvijek uz koautorstvo s lokalnim filmašicama. Njeni filmovi uvijek se tiču ženskih tema. Jako dobro je osobno poznajem i cijenim. Napokon smo je uspjeli dobiti na nekoliko dana, pošto smo je već tri puta zvali na festival. Mislim da će to biti sjajno…”

Produkcijski je Dox i ove godine na očekivanom organizacijskom nivou. Želja je i dalje, kako ističe njegov čelni čovjek, u Zagreb dovoditi što kvalitetnije dokumentarne naslove.

“Mi kao i bakice iz filma koji otvara ovogodišnji Dox smatramo da rast ne leži nužno u kvantiteti. Pokušavamo i kvalitativno rasti te napraviti da gledatelji budu zadovoljni. Ostajemo kod besplatnih projekcija, a preselili smo ih u popodnevne termine, zbog pritiska publike oslobodivši još jednu dvoranu.

“Počeli smo raditi nešto elastičnije programe. Ne stavljamo više tri automatske projekije, pa tako neki film igra četiri, a drugi dva puta. Smatramo da je publika koja se s nama razvijala proteklih deset godina došla do točke u kojoj može pronaći željeni film, bez obzira na termin”, zaključio je direktor ZagrebDoxa, Nenad Puhovski.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here