PočetnaRecenzije12. LFF: "Posljednjih 100" - Povijest Palacha između praznih gajbi piva

12. LFF: “Posljednjih 100” – Povijest Palacha između praznih gajbi piva

|

Riječki klub Palach godinama je bio sinonim za jednu od oaza riječke alternativne scene, koji je prošle godine, zbog upravljačkih peripetija i odluka gradskog odjela za kulturu, stavio ključ u bravu nakon punih 45 godina postojanja.

Redateljica Morana Komljenović odlučila je stoga vlastitom kamerom u filmu “Posljednjih 100” (2014) zabilježiti posljednje udisaje kultnog kluba čija je sudbina još uvijek neizvjesna, iako bi i Palach – nakon utvrđivanja jasnih pravila igre i rješavanja upravljačke problematike – mogao slijediti primjer zagrebačke Močvare koja je također jedno vrijeme bila zatvorena za javnost.

“Posljednjih 100”, dakle, ocrtava taj aftermath, kraj jedne Palachove ere kroz oči njegovih zaposlenika, uglavnom Alena Mancea, čovjeka koji je pet godina bio na čelu kluba u Kružnoj ulici. Mance, na prvi pogled, nije tip čovjeka koji bi zdvajao nad svojom sudbinom i upirao prstom prema Olimpu nerazumijevajućeg Gradskog poglavarstva.

Gubitkom Palacha prije svega gube sami Riječani, pogotovo alternativno nastrojen dio njezinog pučanstva. Gube i njegovi zaposlenici kojima je Palach postao doručak, ručak i večera – “pos’o, kuća, birtija” da točnije citiramo Alena. Slično rezoniraju i ostali djelatnici, koje povezuje zajednička – gotovo zaštitnička – fronta prema klubu iznimne povijesti. Mjestu u kojem se svi međusobno poznaju i pomažu, čak i glazbenici koji nerijetko u Palach dolaze svirati za deci hladne pive.

Komljenović nije uspjela prenijeti onaj kataklizmični, nepovratni impuls koji nastaje gubitkom jedne važne gradske, u ovom slučaju kulturne institucije poput riječkog Palacha. Možda i jer će Palach, kako sada stvari stoje, u budućnosti ipak zaživjeti u novom ruhu.

Komljenović nije uspjela prenijeti onaj kataklizmični, nepovratni impuls koji nastaje gubitkom jedne važne gradske, u ovom slučaju kulturne institucije poput riječkog Palacha. Možda i jer će Palach, kako sada stvari stoje, u budućnosti ipak zaživjeti u novom ruhu.

Stoga “Posljednjih 100” ne predstavlja film o kraju kluba kao takvog već prije svega kraju jedne vlasničke strukture. Možda je i to jedan od nesvjesnih redateljičinih glavnih razloga izostanka šire kontekstualne i povijesne pozadine (manjak relevantnih sugovornika i alternativnog scenskog koncenzusa, potpuno zamračenje bilo kakve arhive iz prošlosti).

Sve to ovom dokumentarcu oduzima onu korektivno-nostalgičnu dimenziju, u isti trenutak ostavljajući dojam nedovršenosti i zbrzanosti, dovršavanja domaće zadaće između praznih Panovih gajbi pive, u duhu (i kulisi!) u kakvom je protekla većina centralnog mesa “Posljednjih 100”, intervjuom sa sada već bivšim čelnim čovjekom Palacha.

"Posljednjih 100"

O FILMU:

Režija: Morana Komljenović
Godina proizvodnje: 2014.
Produkcija: Fade In / Zagreb Film
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Trajanje: 36 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

5. Nagrada Dokumetar: “Valerija” Sare Jurinčić najbolji hrvatski dokumentarac 2023. godine

"Valerija" Sare Jurinčić osvojila je Dokumetar za najbolji hrvatski dokumentarni film 2023. godine.

“Buena Vista Social Club” – Druga prilika za vječnost

U četvrtom nastavku "Rockdocsa" pišemo o dokumentarcu "Buena Vista Social Club" (1999) Wima Wendersa.

“Sretni kamperi” – Posljednje ljeto

"Sretni kamperi" film je koji može dojmiti dijelom svojih vizuala, ali i umoriti činjenicom dominantno nepoticajnog variranja više-manje istog.

17. Gledalište Kinokluba Zagreb – Oblačići s trotočjem

17. Gledalište Kinokluba Zagreb, održano je u zagrebačkoj Kinoteci od 29. svibnja do 1. lipnja.

“Bez sunca” – Jedini primjer svoje vrste

"Bez sunca" i Sandor Krasna ne mogu se postavljati u hijerarhiju, niti podvrći ozbiljnoj kritici, jer ostaju jedini primjeri svoje vrste.

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.
Režija: Morana Komljenović<br> Godina proizvodnje: 2014.<br> Produkcija: Fade In / Zagreb Film<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Trajanje: 36 minuta12. LFF: "Posljednjih 100" - Povijest Palacha između praznih gajbi piva