Projekcijom dokumentarnog filma “Moj zanat” (2014., Mladen Matičević) večeras u Kulturnom i multimedijskom centru Bjelovar (20 sati) počinje 9. DOKUart – festival dokumentarnog filma u Bjelovaru, koji će potrajati sve do 10. listopada.
Sedam dana DOKUarta ukupno će Bjelovarcima i njihovim gostima donijeti jedanaest filmova, od čega četiri premijere, sve u odabiru glavne selektorice Rade Šešić, suradnice brojnih iznimno uglednih svjetskih festivala poput IDFA-e, Sarajevo Film Festivala, Rotterdama itd.
Portal Dokumentarni.net izabrao je svojih pet favorita s ovogodišnjeg festivala, iako je, to moramo posebno naglasiti, program 9. DOKUarta toliko nepropusan da kojem god filmu udijelite svoje dragocijene vrijeme, nećete previše pogriješiti.
Iako nisu ušli na našu konačnu listu, teško je prešutjeti i iznimno solidne dokumentarce poput “Sepideh” (2013., Berit Madsen) o Iranki koja mašta postati astronautkinjom, simpatične “Izmještene” / “Displaced Perssons” (2013., Åsa Blanck i Johan Palmgren) o Šveđaninu koji se nakon četrdeset godina iz Pakistana s obitelji vraća u domovinu ili primjerice kratkometražnog “Plesa sa stilom” / “Dancing with Style” (2012., Xander de Boer) koji se na inteligentan i stilski zanimljiv način obračunava sa školskim nasiljem.
Dakle, vrijedi pogledati – sve! Nešto niže pronaći ćete filmove koji su svojom pričom, estetikom i generalnom porukom tek mrvicu odskočili od ostatka konkurencije. Da previše ne duljimo, predstavljamo vam pet najboljih dokumentarnih filmova s 9. DOKUarta po izboru portala Dokumentarni.net.
Dokumentarni.net, Top 5 dokumentarnih filmova s 9. DOKUarta:
“Ljubavna odiseja” (2014)
- Režija: Tatjana Božić
- Produkcija: JwdV film / IKON / Factum / Zelovic Productions
- Zemlje podrijetla: Nizozemska / Hrvatska
- Trajanje: 90 minuta
Da Hrvatska ima instaliranu godišnju nagradu za najbolji hrvatski dokumentarni film, “Ljubavna odiseja” Tatjane Božić vjerojatno bi bez većih problema pomela okolnu konkurenciju. Najnovije vijesti iz Nizozemske (Nizozemski filmski festival) potvrđuju još jednu nagradu za ljubavnu retrospektivu naše redateljice – “Odiseja” je, naime, osvojila Zlatno tele za montažu, koju je sasvim zasluženo primio Boudewijn Koole. Gledati, gledati, gledati!
Iz recenzije Dokumentarnog s kraja godine:
“Melankolično je to putovanje za redateljicu zaljubljenu u svijet, koja na vrhuncu vlastite mizerije s trenutnim dečkom Rogierom, iz petnih žila viče: “Želim dobar i miran život s čovjekom koji me voli!”. Mizerije na koju poput melema djeluje spoznaja o ružičastijoj prošlosti s Rusom Pavelom, prošaranoj otkrivanjem tamošnjih književnih klasika, ševom na stepenicama lokalne zgrade i otvaranjem cijelog neistraženog kvadranta vlastitog svemira.”
“Autofocus” (2013)
- Režija: Boris Poljak
- Produkcija: Milva film i video
- Zemlja podrijetla: Hrvatska
- Trajanje: 26 minuta
S “Autofocusom” smo se ne tako davno susreli u kinu Grič na projekciji prošlogodišnjih pobjednika Liburnia Film Festivala. Danas, s naknadnom pameću, Poljakovo (iznimno nagrađivano) remek-djelo s naoko jednostavnom direct-cinema premisom snimanja turista ispred ninske crkve sv. Nikole, od nas je zaslužilo barem pola ocjene više od originalno dodijeljene. Duhovito, uznemirujuće, drugačije – “Autofocus” je izniman dokumentarni film.
Iz objavljene recenzije:
“Zagledate li se, međutim, nešto dublje u Poljakov voajerski prikaz crkve sv. Nikole pokraj Nina i rijeke turista koja očajnički želi prokljuviti (zaključani) interijer hrvatske kulturne baštine, “Autofocusu” nesumnjivo možemo nakalemiti i dodatnu antropološku dimenziju.
“Hrvatski redatelj je u svoj objektiv uhvatio čitavu lepezu različitih pojedinaca i njihovih postupaka – od nervoznih roditelja s djecom, do egzibicionistički nastrojenih čeških turistica i muškaraca koji meditiraju ispod kraljevskog ninskog sunca. Poseban plus ide pomalo nadrealnim krupnim kadrovima putničkih zrakoplova koje gotovo možete dotaknuti.”
“Hitni pozivi” / “Hätäkutsu” / “Emergency Calls” (2013)
- Režija: Hannes Vartiainen i Pekka Veikkolainen
- Zemlja podrijetla: Finska
- Trajanje: 15 minuta
Ako “Autofocus” možemo svrstati u neobična dokumentarna iskustva, što tek onda reći o finskim “Hitnim pozivima”? Film Hannesa Vartainena i Pekke Veikkolainena s razlogom je poharao ovogodišnju balkansku festivalsku scenu (Sarajevo Film Festival i DokuFest), a njihova vizualna poslastica s mudima o istinskim pozivima hitnim službama (rađanje djeteta, pucnjava u školi, potonuće broda…), nesumnjivo će vas natjerati na razmišljanje ili vas u najgorem slučaju neće ostaviti ravnodušnima.
“Ples u Jaffi” / “Dancing in Jaffa” (2013)
- Režija: Hilla Medalia
- Zemlja podrijetla: SAD
- Trajanje: 90 minuta
“Ples u Jaffi” Hille Medalije osvježavajući je i rijetko viđen prikaz izraelsko-palestinskog sukoba / suživota, u kojem nema političkog dociranja, prekrajanja karata i brojanja krvnih zrnaca. Oslanjate li se na IMDB-ove inače uglavnom poprilično pouzdane ocjene pojedinih filmskih djela, učinite nam uslugu – u ovom slučaju najprije pogledajte film u Bjelovaru, pa tek onda donosite konačne zaključke.
Jer dokumentarac o bivšem svjetskom plesačkom prvaku Pierreu Dulaineu koji u Jaffu dolazi naučiti plesne korake njihove uglavnom segrerirane male stanovnike, pršti pozitivnom energijom i nadom da kao ljudska rasa nismo baš toliko otišli u rikverc.
“Moj zanat” (2014)
- Režija: Mladen Matičević
- Produkcija: Hrvatski filmski savez / Starhill
- Zemlje podrijetla: Hrvatska / Srbija
- Trajanje: 75 minuta
Intimna biografija Mladena Matičevića, “Moj zanat”, o šansonijerskom kralju Arsenu Dediću početkom godine doslovce je prepunila premijernu projekciju u zagrebačkom kinu Tuškanac. Iznimno dobro snimljen (Boris Poljak), režijski decentno i zanatski realiziran, “Zanat” samo dodatno podebljava ostavštinu velikog hrvatskog glazbeog umjetnika.
Iz objavljene recenzije:
“Srpski redatelj izabrao je zanimljiv narativni koncept, u potpunosti amputiravši uobičajenu promenadu govorećih glava, toliko uobičajenih za biografsku dokumentarnu faktografiju. Matičević je, naprotiv, želeći dodatno podebljati intimistički nazivnik, Dediću u potpunosti prepustio dokumentarnu pozornicu, bilježeći glazbenikov kabaretski nastup (neprocjenjivi izrazi lica iz publike) u dvoranici Hrvatskog društva filmskih djelatnika na Britanskom trgu u kombinaciji sa sjetno-kolažnim voice-overom.
“Moj zanat” je elegična, ponekad iznenađujuće intimna, dobro snimljena i generalno iznadprosječno kompaktna dokumentarna cjelina zbog čije se projekcije isplati pohoditi vašu lokalnu kino-dvoranu.”
