Početna Recenzije "Leviathan" - Krupna perspektiva ribarskog "Sans Soleila"

“Leviathan” – Krupna perspektiva ribarskog “Sans Soleila”

-

Nakon jučerašnjeg razočaranja zvanog “Cutie and the Boxer”, pod ruke nam je došao još jedan kritičarski kandidat oko kojeg se podignula poprilična pozitivna bura Oscarovskih pretenzija. “Leviathan” (2012), dokumentarac redatelja Luciena Castainga-Taylora (režirao “Sweetgrass” 2009. godine) i Verene Paravel, minimalistički je i visokoestetski prikaz života i radnih uvjeta na ribarskoj koćarici.

Pričvršćivanjem brojnih vodootpornih kamera na kaveze, mreže i na same ribare, redatelji su na dosad neviđeni dokumentarni način iz prvog lica približili nemilosrdni, u pravilu i neopraštajući ribarski kruh sa sedam kora… U “Leviathanu” nema govorećih glava, međusobnih razgovora, naracije niti bilo kakvog logičnog narativnog slijeda.

Umjesto uobičajenih glavnih opservacijskih meta – ljudi –  u glavnim ulogama ovog konceptualno zanimljivo zamišljenog dokumentarca, našli su se pretežno periferni događaji iz zahuktalog svijeta mrtve i žive prirode, poput izvlačenja ribarskih mreža, zvukova glasnog brodskog motora, krupnih planova polumrtvih riba, raširenih krila znatiželjnih galebova i višeminutnih kadrova pjenastih brodskih tragova…

Da, “Leviathan” nije dokumentarac za bezbrižno ispunjavanje poslijepodnevne dokolice s nedavno doputovalom rodbinom iz Frankfurta. Putovanje Odisejeve koćarice radateljskog dvojca Taylor-Paravel neuspjeli je i monotoni izlet u više sfere dokumentarne estetike, s bolno dugim i sirovim kadrovima kojima se samo povećava i dodatno apostrofira besmisao upravo pogledanog.

Zapravo, osim povremenih uistinu vizualno spektakularnih driblinga i gotovo dječjeg osjećaja neistraženog eksperimentalnog tavana, “Leviathan” se od početka svoje 90-minutne wannabe-artističke utakmice morao pomiriti s nenaklonjenom publikom i dva igrača manjka u dokumentarnoj areni. Stoga i ne treba čuditi podatak o mnogobrojnim odlascima publike s prošlogodišnjeg prikazivanja na New York Film Festivalu.

Da, “Leviathan” nije dokumentarac za bezbrižno ispunjavanje poslijepodnevne dokolice s nedavno doputovalom rodbinom iz Frankfurta. Putovanje Odisejeve koćarice radateljskog dvojca Taylor-Paravel neuspjeli je i monotoni izlet u više sfere dokumentarne estetike, s bolno dugim i sirovim kadrovima kojima se samo povećava i dodatno apostrofira besmisao upravo pogledanog.

Rijetki trenuci u kojima “Leviathan” uspijeva od svojih gledatelja izmamiti iskrenu emociju – poput rezajućeg očaja, boli i samoće prisutnih ribara – nisu dovoljni čak ni za prolaznu ocjenu ovog pretencioznog i precijenjenog dokumentarca. Ukoliko možete, elegantno zaobiđite ribarski “Sans Soleil” i svoje vrijeme upotrijebite na produktivniji način. Primjerice, buljeći u neožbukanu fasadu prvog susjeda Vlade

"Leviathan"

O FILMU:

Režija: Lucien Castaing-Taylor, Verena Paravel
Godina proizvodnje: 2012.
Zemlje podrijetla: Francuska / Ujedinjeno Kraljevstvo / SAD
Trajanje: 87 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

36. Nagrade za dokumentarni film IDA: “Crip Camp” najbolji dokumentarac, Garrett Bradley naj-redatelj

Na 36. Nagradama za dokumentarni film "Crip Camp" je proglašen najboljim dokumentarcem, Garret Bradley redateljem.

Al Jazeera Balkans: Filmovi o koronavirusu u američkim tvornicama, radikaliziranim mladim Mađarima te posljednji nastavak serijala “Black France”

Al Jazeera Balkans ovog tjedna prikazuje filmove o koronavirusu, radikaliziranim mladim Mađarima te posljednji nastavak serijala "Black France".

Dva hrvatska dokumentarca u natjecateljskom programu 32. Filmskog festivala u Trstu

Dva hrvatska dokumentarca prikazat će se u natjecateljskom programu 32. Filmskog festivala u Trstu.

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine

Ovo su najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine po izboru Hrvoja Krstičevića, glavnog urednika portala Dokumentarni.net.

“Once the Dust Settles” – Selfie na poprištu katastrofe

Johna Appela kroz film "Once the Dust Settles" vode empatija i dobrodušnost, uz razumijevanje nemoći da se promijeni ono što se dogodilo.

Otvorene prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”

Otvorene su prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”.

Al Jazeera Balkans: Drugi nastavci filmova “Generacija ’68” i “Nedjelja 13.” te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana

Ovotjedni program AJB-a donosi druge nastavke filmova "Generacija '68" i "Nedjelja 13." te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana.

Top 10: Najbolji dokumentarni filmovi 2020. godine

Marko Stojiljković donosi svoju listu najboljih dokumentarnih filmova 2020. godine.

Preminuo Michael Apted, redatelj serijala “Up”

Poznati britanski dokumentarist Michael Apted, najpoznatiji po kultnom serijalu "Up", preminuo je u četvrtak u svom losanđeleškom domu.

Otvorene prijave za 68. Martovski festival

Otvorene su prijave za 68. Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma - Martovski festival.