Prozori

U filmu "Poslije potopa" (Kino klub Split, 1967.) Vjekoslav Nakić odvažno usložnjava odnos zvuka i slike kako bi proniknuo dublje u svijest pojedinca na egzistencijalnoj prekretnici.

"Jesen na otoku Braču" (Zagreb film, 1957.) Branka Belana prvi je film iz njegove dokumentarne trilogije posvećene otocima.

Martinčev "Mrtvi dan" koloplet je besprijekorno osmišljenih i snimljenih pokretnih slika, čija jukstapozicija proizvodi neočekivane asocijativne veze.

"Zalazak stoljeća (Testament L.Z.)" (1994) hrvatskog redatelja Lordana Zafranovića po mnogočemu je jedinstven film u našoj kinematografiji.

U svom redateljskom prvijencu "Jedan dan u Rijeci" (1955) Ante Babaja postavio je temelje svog autorskog stila baziranog na stilizaciji.

U dokumentarnom filmu "Jasenovac" (Zagreb Film, 1966.), Bogdan Žižić progovara o jednoj od najvećih trauma našeg kolektivnog imaginarija.

"Tijelo" Ante Babaje, inspirirano esejističkom crticom Tomislava Ladana, izvrće kronologiju našeg tjelesnog trajanja, krećući od samog kraja.

Autor prvog hrvatskog eksperimentalno-plesnog filma, "Koreografija za kameru i plesače" (1968), veliki je Krešo Golik (1922. - 1996.).

"Jutro čistog tijela" (1969) Bogdana Žižića široj javnosti približava umjetničko stvaralaštvo hrvatskog kipara Frana Kršinića.

"Žemsko" (1968) Tatjane Ivanišević bilježi intimnu dokolicu djevojke koja unutar svoja četiri zida, pod vlastitim uvjetima, može biti što želi.

"Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji" Milana Katića obrađuje nastanak spomenika zahvalnosti Crvenoj armiji, podignut na dunavskoj Batinoj Skeli.

"Moj stan" (Zagreb film, 1962.) Zvonimir Berković sagradio je na temeljima nepresušne tenzije onoga što već jest i onoga što bi tek moglo biti.