Recenzije19. ZagrebDox: "Lina" - Između roditelja

19. ZagrebDox: “Lina” – Između roditelja

|

Jasmina Beširević jedina je hrvatska filmašica koja na ovogodišnjem, 19. ZagrebDoxu u konkurenciji, Regionalnoj, kao redateljica i scenaristica, potpisuje dva filma. Samostalnu “Linu” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2023.) i nesamostalnu “Tilu”, prvu, devetminutnu epizodu cjelovečernjeg omnibusa “Osam poglavlja” (ADU, 2022.) što ga režiraše osmero redatelja. U dosadašnjem, nevelikom studentsko-neprofesijskom, početnom filmskoautorskom predstavljanju nedavno na ADU u Zagrebu diplomirane redateljice (usmjerenje dokumentarni film), prepoznatljivo se ocrtava jedna tematska nit – zanimanje za djecu i razvrgnute brakove. Oblikovanju takvog profila pridonose i ova dva kratka slikopisa čije su protagonistice mlađe osnovnoškolke, jedna od njih nedvojbeno iz obitelji razvedenih roditelja, druga moguće.

Na 17. ZagrebDoxu, prisjetimo se, prikazan je autoričin kratki film “Sad sam ja Irena” (ADU, 2021.), koji se usredotočio na raspad kratkoga braka para koji je za burnoga razdoblja nesuglasica dobio i dijete. U svojevrsnom rekonstrukcijskom igrokazu dijagnostičko psihoterapijske tehnike psihodrame, naslovna, sad razvedena Irena nastojala je, u dijalogu s neviđenom i neidentificiranom ženskom osobom iza, pored kamere, predstaviti svoje viđenje tadašnje nepodnošljive joj bračne situacije. Zahvaljujući, dakako, redateljskoj umješnosti, kao i upečatljivoj predanosti protagonistice, “Sad sam ja Irena” nadao se jednim od filmova što se čvršće zadržavaju u sjećanju.

Njezin nešto stariji film “All Good Things” (2017), ostvaren u sklopu Restartove Škole dokumentarnog filma, prikazao je šarmantnu sličicu iz veze autoričine majke s muškarcem s kojim se viđa tek povremeno, zabilježenu tijekom nekoliko dana provedenih obiteljski, za božićnih praznika. U njemu kao protagonistica sudjeluje i filmašica, odrasla djevojka s mnogim pitanjima i nezadovoljstvima vezanima uz odnos svoje majke i simpatičnog Amerikanca koji traje desetljećima, otprije Jasminina rođenja. Njezin biološki otac se ne spominje.

Ovogodišnja “Lina” nastoji, što jednostavnije, prikazati nekoliko dana u životu devetogodišnje Line, koja živi s majkom, u moderno uređenom, vidno dobro održavanom stanu, u odnosu ljubavi i razumijevanja, brižnosti i privrženosti. Beširević sama snima običnu svakodnevicu u kojoj trenutačno nema osobitih dnevnih zadataka, već se druži, praznuje, planduje, biva. Vade se božićni ukrasi, jede se, gleda se televizija. Međusobna dragost majke i kćeri je osjetna, situacije su obične, zatečene, svagdanske, no ipak je jasno da je prisutna i treća osoba (ako ne i još koja), filmašica, uljez u privatnost, dobrom voljom prihvaćeno, ali ipak strano tijelo što narušava posvemašnju opuštenost i prirodnost. Većina nas će se, zar ne, i nenamjerno ponašati donekle, barem malkice drukčije pred ovom nego pred onom osobom, u ovom nego u onom krugu jer, ako ništa drugo, recimo to tako, energija između dvije jedinke drukčija je nego između tri. Učini se katkad da protagonistice ipak malo glume same sebe, možda i uz nakanu samopredstavljanja javnosti u željenom svjetlu. Lina nerijetko i gleda u kameru, a čak se i obrati Jasmini imenom, podsjećajući na nešto što su se prije dogovorili. Nisu to mane, ni greške, niti se nehotice omaklo – u privatnost četiri zida teško je ući s kamerom (makar i mobitelskom), a da taj ukorak ne utječe na ponašanje snimanih. Utoliko su signali filmaša o vlastitoj nazočnosti dobrodošli prinosi istinitosti i iskrenosti.

U “Lini” se, dakle, ne sudi, ne tumači, ne procjenjuje, ne važe, samo se prikazuje. Ako i mrvicu hinjeno, ipak uvjerljivo i vjerodostojno.

Lini, međutim, slijedi sedam božićnih dana kod tate, dok će majka otputovati na Bali. Tatu se ne kudi, niti mu se što zamjera, no djevojčica naprosto želi biti s mamom. Sve se doima uredno, uljuđeno, civilizirano organizirano, zadovoljavajuće situirano (materijalno i društveno), nema agresije, optužbi, sugestija o tomu da je netko nečemu kriv, netko dobar, a netko loš, ali djevojčica, izgleda, trpi. Kod tate, koliko vidimo, posve zadovoljavajuće druženje oca i djeteta, no u njegovu stanu snima se znatno kraće. Želi li se time nešto reći ili bje pitanje organizacije i voljkosti? Ponovno s majkom, sreća i zadovoljstvo. U “Lini” se, dakle, ne sudi, ne tumači, ne procjenjuje, ne važe, samo se prikazuje. Ako i mrvicu hinjeno, ipak uvjerljivo i vjerodostojno. Taj i taj isječak, konkretan, specifičan, vjerojatno i široko primjenjiv, pars pro toto. Netko će se zacijelo požaliti zbog neupuštanja u slikanje širih okolnosti – u dvadesetak minuta bezbolno bi stalo i pokoji dodatan uvid, smatrat će takav gledatelj. Jamačno bi, ali onda bi to bio drugi film, a ne ovaj minimalističkoga izbora koji nosi druge vrline, možda ponajviše poćut zalaska u intimu. Ne, doduše, preduboku, preintimnu, već onu iz područja doličnosti, kakvoj bi mogao svjedočiti češći kućni gost. Poćut makar koliko iluzoran, no svaki je filmski kadar, zar ne, a kamoli više unizanih, ionako nekakva iluzija. Minimalistički je izgrađena i “Tila” iz rečenih “Osam poglavlja”, u kojoj se gledatelju lako može učiniti da naslovna djevojčica, godina približnih Lininima, vrijeme s ocem provodi prigodno, jer roditelji vjerojatno nisu zajedno. Bili u tom pogledu zavarani ili ne, posrijedi je prigušeno živa minijatura kojom se privlačno taru zrnca namještenog s nepatvoreno autentičnim i koja nježno postavlja pitanja o tomu što su odgoj, bliskost, predanost, povjerenje, zajedništvo, pojmovi blisko vezani uz odrastanje i obiteljske odnose.

"Lina"
Scenarij, režija i kamera: Jasmina Beširević
Montaža: Ivana Perčinlić
Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu
Zemlja podrijetla: Hrvatske
Godina proizvodnje: 2023.
Trajanje: 19 minuta

Povezani tekstovi

Šest hrvatskih dokumentaraca u programu 19. Beldocsa

Od 20. do 26. svibnja u Beogradu će se održavati 19. Beldocs, na kojem će biti prikazano i šest hrvatskih dokumentaraca.

“Lisica pod ružičastim Mjesecom” i “Planina se neće pomaknuti” najbolji filmovi 22. ZagrebDoxa

U subotu, 26. travnja, s početkom u 18 sati, na svečanoj dodjeli nagrada proglašeni su pobjednički filmovi 22. ZagrebDoxa.

22. ZagrebDox: “Mirna dolina” – Nada u više nego ništa

Kroz potragu za nesretnim Adnanom, u filmu "Mirna dolina" ocrtat će se i šira tema - izbjegličke krize i prolaska migranata balkanskom rutom.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

22. ZagrebDox: “Čovjek lavina” – Nema čovjeka koji nema ritma

Unatoč ograničenjima, "Čovjek lavina" (2025) redateljice Slobodanke Radun ostaje dragocjen i emotivan dokumentarac.

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.
Scenarij, režija i kamera: Jasmina Beširević<br> Montaža: Ivana Perčinlić<br> Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu<br> Zemlja podrijetla: Hrvatske<br> Godina proizvodnje: 2023.<br> Trajanje: 19 minuta19. ZagrebDox: "Lina" - Između roditelja