PočetnaRecenzije19. ZagrebDox: "Lina" - Između roditelja

19. ZagrebDox: “Lina” – Između roditelja

|

Jasmina Beširević jedina je hrvatska filmašica koja na ovogodišnjem, 19. ZagrebDoxu u konkurenciji, Regionalnoj, kao redateljica i scenaristica, potpisuje dva filma. Samostalnu “Linu” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2023.) i nesamostalnu “Tilu”, prvu, devetminutnu epizodu cjelovečernjeg omnibusa “Osam poglavlja” (ADU, 2022.) što ga režiraše osmero redatelja. U dosadašnjem, nevelikom studentsko-neprofesijskom, početnom filmskoautorskom predstavljanju nedavno na ADU u Zagrebu diplomirane redateljice (usmjerenje dokumentarni film), prepoznatljivo se ocrtava jedna tematska nit – zanimanje za djecu i razvrgnute brakove. Oblikovanju takvog profila pridonose i ova dva kratka slikopisa čije su protagonistice mlađe osnovnoškolke, jedna od njih nedvojbeno iz obitelji razvedenih roditelja, druga moguće.

Na 17. ZagrebDoxu, prisjetimo se, prikazan je autoričin kratki film “Sad sam ja Irena” (ADU, 2021.), koji se usredotočio na raspad kratkoga braka para koji je za burnoga razdoblja nesuglasica dobio i dijete. U svojevrsnom rekonstrukcijskom igrokazu dijagnostičko psihoterapijske tehnike psihodrame, naslovna, sad razvedena Irena nastojala je, u dijalogu s neviđenom i neidentificiranom ženskom osobom iza, pored kamere, predstaviti svoje viđenje tadašnje nepodnošljive joj bračne situacije. Zahvaljujući, dakako, redateljskoj umješnosti, kao i upečatljivoj predanosti protagonistice, “Sad sam ja Irena” nadao se jednim od filmova što se čvršće zadržavaju u sjećanju.

Njezin nešto stariji film “All Good Things” (2017), ostvaren u sklopu Restartove Škole dokumentarnog filma, prikazao je šarmantnu sličicu iz veze autoričine majke s muškarcem s kojim se viđa tek povremeno, zabilježenu tijekom nekoliko dana provedenih obiteljski, za božićnih praznika. U njemu kao protagonistica sudjeluje i filmašica, odrasla djevojka s mnogim pitanjima i nezadovoljstvima vezanima uz odnos svoje majke i simpatičnog Amerikanca koji traje desetljećima, otprije Jasminina rođenja. Njezin biološki otac se ne spominje.

Ovogodišnja “Lina” nastoji, što jednostavnije, prikazati nekoliko dana u životu devetogodišnje Line, koja živi s majkom, u moderno uređenom, vidno dobro održavanom stanu, u odnosu ljubavi i razumijevanja, brižnosti i privrženosti. Beširević sama snima običnu svakodnevicu u kojoj trenutačno nema osobitih dnevnih zadataka, već se druži, praznuje, planduje, biva. Vade se božićni ukrasi, jede se, gleda se televizija. Međusobna dragost majke i kćeri je osjetna, situacije su obične, zatečene, svagdanske, no ipak je jasno da je prisutna i treća osoba (ako ne i još koja), filmašica, uljez u privatnost, dobrom voljom prihvaćeno, ali ipak strano tijelo što narušava posvemašnju opuštenost i prirodnost. Većina nas će se, zar ne, i nenamjerno ponašati donekle, barem malkice drukčije pred ovom nego pred onom osobom, u ovom nego u onom krugu jer, ako ništa drugo, recimo to tako, energija između dvije jedinke drukčija je nego između tri. Učini se katkad da protagonistice ipak malo glume same sebe, možda i uz nakanu samopredstavljanja javnosti u željenom svjetlu. Lina nerijetko i gleda u kameru, a čak se i obrati Jasmini imenom, podsjećajući na nešto što su se prije dogovorili. Nisu to mane, ni greške, niti se nehotice omaklo – u privatnost četiri zida teško je ući s kamerom (makar i mobitelskom), a da taj ukorak ne utječe na ponašanje snimanih. Utoliko su signali filmaša o vlastitoj nazočnosti dobrodošli prinosi istinitosti i iskrenosti.

U “Lini” se, dakle, ne sudi, ne tumači, ne procjenjuje, ne važe, samo se prikazuje. Ako i mrvicu hinjeno, ipak uvjerljivo i vjerodostojno.

Lini, međutim, slijedi sedam božićnih dana kod tate, dok će majka otputovati na Bali. Tatu se ne kudi, niti mu se što zamjera, no djevojčica naprosto želi biti s mamom. Sve se doima uredno, uljuđeno, civilizirano organizirano, zadovoljavajuće situirano (materijalno i društveno), nema agresije, optužbi, sugestija o tomu da je netko nečemu kriv, netko dobar, a netko loš, ali djevojčica, izgleda, trpi. Kod tate, koliko vidimo, posve zadovoljavajuće druženje oca i djeteta, no u njegovu stanu snima se znatno kraće. Želi li se time nešto reći ili bje pitanje organizacije i voljkosti? Ponovno s majkom, sreća i zadovoljstvo. U “Lini” se, dakle, ne sudi, ne tumači, ne procjenjuje, ne važe, samo se prikazuje. Ako i mrvicu hinjeno, ipak uvjerljivo i vjerodostojno. Taj i taj isječak, konkretan, specifičan, vjerojatno i široko primjenjiv, pars pro toto. Netko će se zacijelo požaliti zbog neupuštanja u slikanje širih okolnosti – u dvadesetak minuta bezbolno bi stalo i pokoji dodatan uvid, smatrat će takav gledatelj. Jamačno bi, ali onda bi to bio drugi film, a ne ovaj minimalističkoga izbora koji nosi druge vrline, možda ponajviše poćut zalaska u intimu. Ne, doduše, preduboku, preintimnu, već onu iz područja doličnosti, kakvoj bi mogao svjedočiti češći kućni gost. Poćut makar koliko iluzoran, no svaki je filmski kadar, zar ne, a kamoli više unizanih, ionako nekakva iluzija. Minimalistički je izgrađena i “Tila” iz rečenih “Osam poglavlja”, u kojoj se gledatelju lako može učiniti da naslovna djevojčica, godina približnih Lininima, vrijeme s ocem provodi prigodno, jer roditelji vjerojatno nisu zajedno. Bili u tom pogledu zavarani ili ne, posrijedi je prigušeno živa minijatura kojom se privlačno taru zrnca namještenog s nepatvoreno autentičnim i koja nježno postavlja pitanja o tomu što su odgoj, bliskost, predanost, povjerenje, zajedništvo, pojmovi blisko vezani uz odrastanje i obiteljske odnose.

"Lina"
Scenarij, režija i kamera: Jasmina Beširević
Montaža: Ivana Perčinlić
Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu
Zemlja podrijetla: Hrvatske
Godina proizvodnje: 2023.
Trajanje: 19 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Elvis Lenić: “Poslovanje Uljanika godinama je funkcioniralo po piramidalnoj shemi”

Na 20. ZagrebDoxu bit će prikazan i "Brod" (Kinematograf, 2023.), najnoviji dokumentarac redatelja Elvisa Lenića.

Hrvoje Pukšec: “Inzistirati na rastu i količini, neminovno vodi u probleme”

Još nekoliko dana preostalo je do otvaranja jubilarnog, 20....

Vladimira Spindler: “Umjetnost jako često nalazi inspiraciju iz muke umjetnika”

Vladimira Spindler donosi priču o ženama iz svoje obitelji u dokumentarcu "Geni moje djece" (Zagreb film, 2024.).

Katarina Lukec: “‘Đe je kruva nema gladi’ vidim kao poetiziranje ideje doma”

Katarina Lukec za Dokumentarni.net govori o svom novom filmu "Đe je kruva nema gladi" (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2023.).

“Manifest” – Iz Rusije, uživo

"Manifest" / "Manifesto" (2022) Angie Vinchito je u svakom slučaju nesumnjiva kritika suvremene putinovske Rusije.

Predavanje o Chrisu Markeru u Kino klubu Split

U Kino klubu Split (Ulica Slobode 28), u okviru...

“Bol” Ivana Faktora u programu 70. Oberhausena

Dokumentarno-eksperimentalni film "Bol" (Sve gore i gore, 2024.) Ivana Faktora ušao je u natjecateljski program 70. Oberhausena.

Dokumentarni Oktavijani filmovima “Dezerteri” i “El Shatt – nacrt za utopiju”

HDFK u zagrebačkom kinu Kinoteka po trideset i drugi put dodjeljuje svoju godišnju nagradu za najbolje filmove, Oktavijan.

“Titicut Follies” Fredericka Wisemana otvara travanjski program Dokukina KIC

"Ludilo u Titicutu" / "Titicut Follies" (1967) Fredericka Wisemana otvara travanjski program Dokukina KIC.

Rekordan broj hrvatskih dokumentaraca na 20. ZagrebDoxu

U zagrebačkom WOW baru danas je predstavljen program jubilarnog, 20. ZagrebDoxa.
Scenarij, režija i kamera: Jasmina Beširević<br> Montaža: Ivana Perčinlić<br> Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu<br> Zemlja podrijetla: Hrvatske<br> Godina proizvodnje: 2023.<br> Trajanje: 19 minuta19. ZagrebDox: "Lina" - Između roditelja