PočetnaRecenzije "Povratak u Homs" - Rat nikada nije bio osobniji

[ZAGREBDOX 2014] “Povratak u Homs” – Rat nikada nije bio osobniji

|

Kako ide ona stara pretpotopna? “Iskustvo iz prve ruke je – najbolje iskustvo”? Ili tako nekako, uglavnom… Slična izreka vjerojatno vrijedi i za gledanje dokumentarnih filmova. I dok sveinternetne recenzije, najave i traileri nepobitno sluše svojoj svrsi, tek će vas iskustvo gledanja filmova iz prve ruke na jedini ispravni način uroniti u najdražu nam celuloidnu umjetnost.

Iskustvo gledanja dokumentarca “Povratak u Homs” / “The Return to Homs” (2013) redatelja Talala Derkija definitivno spada u maloprije spomenutu kategoriju. Debitantsko ostvarenje sirijskog filmaša tragično je zavirivanje u utrobu sirijskog građanskog rata, koje kroz prikaz života mladića Basseta i Ossame pokušava dati kakav-takav smisao tamošnjem ratnom kaosu.

Derkijev film možemo razdijeliti u dva međusobno povezana fabularna odjeljka: u prvom sirijski redatelj u svojem cinema verite dokumentarcu gledatelje uvodi u kontekstualnu pozadinu tamošnjeg sukoba, dok u drugom – uz drastično smanjenje međusobnih dijaloga vlastitih subjekata – bilježi mučne, bezizlazne i neuljepšavajuće ratne užase u opkoljenom Homsu.

I upravo je taj drugi – neposredniji i neopraštajući – dio, u kojem Derki (dokumentarac je sniman tri godine) dokumentira prijelaz iz revolucionarnog otpora prema punokvrnom ratnom sukobu s vojnim snagama sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, zapravo glavna žila kukavica “Povratka u Homs”.

Premalo je vremena za sve što bismo napisali o jučerašnjoj poniznoj dokumentarnoj procesiji u Centru Kaptol. Tragikomični dolazak UN-ovaca u vukovarski Homs, pucanje iz snajpera kraj ormara s uredno posloženom odjećom, apatično-psihotični delirij razgovori o uništavanju protivničkih tenkova, poetično-bolna naracija redatelja Talala Derkija, gotovo opipljivo mučeničko beznađe…

Mlada je to sirijska revolucija, u kojoj glavne vojničko-prosvjedničke snage čine mladci u iznimno ranim dvadesetim godinama svog tek propupalog života. Derkijeva drhtava (ali uvijek i u najškakljivijim događajima prisutna) i ne uvijek savršeno poravnana kamera samo doprinosi autentičnosti i saživljenosti s viđenim materijalom, koji – upozoravamo – nije predviđen za osjetljivije želuce. No ratovi i inače posjeduju sličan stereotipni sastojak…

Sirijski redatelj našao se u epicentru tsunamijevske revolucionarne energije s jedne te realnosti svakodnevne oružane borbe slabo opremljenih protuvladinih boraca s druge strane, koji ne mogu računati na redoviti priljev sredstava i vojne opreme izvan opkoljenih Homsovih zidina.

“Ne mogu se više vratiti prijašnjem životu”, odlučno govori jedan od revolucionarnih vođa i nekadašnja najveća golmanska nada svoje zemlje, 19-godišnji Basset.

Bassetov dječački osmjeh je zarazan, volja za konačnom pobjedom još i veća. No, sirijska stvarnost – u kojoj je do današnjeg dana poginulo preko 100 tisuća ljudi – u jednom trenutku pokucat će i na Bassetova vrata. Iako dokumentiran kao periferni trenutak slabosti, Derkijeva intimna minuta s nekadašnjim golmanom definitivno spada u emotivne vrhunce “Povratka u Homs”.

Premalo je vremena za sve što bismo napisali o jučerašnjoj poniznoj dokumentarnoj procesiji u Centru Kaptol. Tragikomični dolazak UN-ovaca u vukovarski Homs, pucanje iz snajpera kraj ormara s uredno posloženom odjećom, apatično-psihotični delirij razgovori o uništavanju protivničkih tenkova, poetično-bolna naracija redatelja Talala Derkija, gotovo opipljivo mučeničko beznađe…

Sve su to izrezane dokumentarne crtice zbog kojih biste ovaj sirijski dokumentarni dragulj već ove sekunde trebali podcrtati u svojoj nefikcijskoj bilježnici.

Uglavnom, zašto vam ovo sve pišemo kad “Povratak u Homs” još uvijek stignete pogledati u petak, 28. veljače (22 sata) u Centru Kaptol. Požurite nabaviti svoju kartu…

"Povratak u Homs" / "The Return to Homs"
Režija: Talal Derki
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlja podrijetla: Sirija / Njemačka
Trajanje: 87 minuta

Povezani tekstovi

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

22. ZagrebDox: “Biti u rodu s Johnom Malkovichem” – Malkovich kao palimpsest

"Biti u rodu s Johnom Malkovichem" (2025) Luke Mavretića pokazuje kako iz osobne anegdote izvući univerzalnu priču o obitelji.

22. ZagrebDox: “Lisica pod ružičastim mjesecom” – Umjetnost će, između ostalog, spasiti svijet

"Lisica pod ružičastim mjesecom" (2025) Mehrdada Oskoueija i Soraye Akhlaghi ima priliku potresti i lokalne stavove o izbjeglicama.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.
Režija: Talal Derki<br> Godina proizvodnje: 2013.<br> Zemlja podrijetla: Sirija / Njemačka<br> Trajanje: 87 minuta[ZAGREBDOX 2014] "Povratak u Homs" - Rat nikada nije bio osobniji