Iz Sarajeva za Dokumentarni.net: Iva Rosandić
Pretposljednji dan 5. AJB DOC-a centralni je interes izazvalo masterclass predavanje Galeba Nikačevića, čiji podcast Agelast uživa popularnost na ovim područjima. Prema broju posjetitelja, ali i prirodi pitanja iz kojih se iščitavala upućenost u rad autora, jasno je da sama forma podcasta doživljava svoj uzlet, a razloge, dijelom u zasićenju standardnim jednoobraznim sadržajem, a dijelom u rastakanju uloge tradicionalnih medija, Nikačević je i sam uključio u predavanje. Pitom je demonstrirao neposrednost, dinamičnost i mogućnost prikaza relativno kompleksnih koncepata jednostavnim rječnikom. Kao što je naglasio, jednostavnost nije banalizacija, a masovna se podrška krije baš u poštivanju te distinkcije. Predavanje je bilo koncipirano oko razvojne linije fenomena od samih začetaka masmedija, čija se forma mijenjala, ali je esencija ostala ista. Postupnom implementacijom metoda privlačenja pažnje, stvaranje potrebe, odnosno sofisticiranih marketinških metoda, medijska je scena dosegla današnju razinu jednostranosti, senzacionalizma i manipulacije.
U takvoj se sprezi medija i korporacija, poništavanju uređivačkih politika, stubokom izmijenila priroda i svrha medija. Utoliko su alternativni oblici izražavanja nužni, a važno je naglasiti da nisu novi, jer se razgovorne forme, audio-dokumentarci razvijaju paralelno sa začetkom masovnih komunikacija. Danas postaju mjesto samoniklih zajednica, autentične proizvodnje sadržaja, izmaknute od korporativnih ograničenja i protuteža instant-sadržaju, utemeljenom na disperziji pažnje. Prostor slobode, kako ga Nikačević vidi, jest u kreiranju sadržaja prema vlastitim afinitetima i u povratnom komunikacijskom procesu spram publike. Budući da je financiranje ovisno o toj istoj publici, forma podcasta kakvu zagovara Nikačević, oslobođena je sponzorskih zahtjeva.
Do izražaja je došla pozadina predavača u komercijalnim medijima jer, koliko god sve navedeno bilo smisleno, ipak ignorira činjenicu da sadržaj koji će privući široku publiku ima vlastita ograničenja. Svakako da specifičan pristup Nikačevića doprinosi heterogenosti medijske scene i da je zbog ideja koje zastupa važan, ali ne odgovara svakoj temi isti pristup, niti će relevantni pisani tekstovi imati masovni odaziv. Zaboravljamo da niti ne trebaju. U svojoj je elaboraciji Nikačević fokusiran na individualne inicijative, ali je zanemario nužnost sveobuhvatnih promjena. Adresirajući problem u sustavu, suprotstavlja mu se pojedinačnim pristupom, što je odgovor kojim nas uvjetuje upravo taj sustav, da bi pod krinkom djelovanja zamaglio ciljano oslabljivanje društvenih veza. Utoliko nismo čuli ništa o ulozi i mogućnostima neprofitnih medija, odnosno javnih servisa, čije preuzimanje od strane političkih i inih moći reflektira privatizaciju javnog sektora u cjelini. Trebamo li kapitulirati ili zahtijevati konkretne kulturne politike, koje bi u obzir uzimale sve navedene fenomene. Jasno je da to nije u interesu kapitala, ali upravo zato ne treba ispuštati iz vida.
Jučer je završen i Industry Days, koji se kad su u pitanju filmski profesionalci i njihovo povezivanje premetnuo u možda i središnji događaj u sklopu AJB DOC-a. Svakako je riječ o smislenoj politici jednakog inzistiranja na profesionalnom aspektu, kao i programu, što doprinosi cjelovitosti pristupa filmu i produkciji. Treba istaknuti da je pobjednik kategoriji Main Pitch Srđan Šarenac s filmom “Cinema Under Siege”. Šarenac je redoviti gost AJB DOC-a (“Bugarski san”), a u našem ga kontekstu možda najbolje pamtimo po “Dvije škole” (2017), filmu koji plastično opisuje diskriminatorne politike u obrazovnom sustavu Bosne i Hercegovine, produkt direktnih uplitanja stranih država, u ovom slučaju Hrvatske, nauštrb učenika drugih nacionalnosti.
Filmski program
Unutar konkurencije jučer je pažnju privukao izrazito relevantan film “Fragments of Humanity” (2022) redateljice Elli Rintale. Kombinacijom arhiva i svjedočanstva aktera, prije svega voditeljice međunarodnog tima za istraživanje masovnih zločina počinjenih u ratu na Kosovu, Helene Rante, redateljica prokazuje sustavne manipulacije, alate iskrivljavanja podataka i formiranje propagandnog materijala. Drugi film konkurencije, “This Stolen Country of Mine” / “Mein gestohlenes Land” (2022) Marca Wiesea film je gotovo gerilske taktike, kojom se smješta u ravan borbe za građanska prava ugrožena pred eksploatacijom kompanija.
Posljednji dokumentarac jučerašnjeg dana, u sklopu programa “AJB Prikazuje”, “Melting Dreams” (2022) Haidy Kancler donio je priču o tri afganistanske djevojčice, koje su zbog uključenja u školu skijanja dobile priliku doći u Sloveniju, da bi se iskristalizirali njihovi drugi interesi. Zasigurno je najvrjednija bila rasprava nakon filma, a koja je problematizirala etičnost pretpostavljanja potreba stanovnika opustošenih i osiromašenih zemalja. Perspektiva producenata također se razvijala prema osvješćivanju te činjenice, stoga se izvanfilmski moment izolirao kao presudan u oblikovanju percepcije i razumijevanja, kako gledatelja, tako i filmaša.
Posljednjeg dana Festivala očekujemo film zatvaranja “Nepoznato o poznatima: Miroslav Ćiro Blažević” (UO Noć hrvatskog filma i novih medija / Sportska TV / Al Jazeera Balkans; 2022.) Irene Škorić, kao i dodjelu nagrada. Možemo li se poistovjetiti s odlukom žirija, saznat ćemo sutra.