Recenzije"Tiger" - Silazak s pijedestala zlatnog dečka golfa

“Tiger” – Silazak s pijedestala zlatnog dečka golfa

|

Američkog redatelja Matthewa Heinemana vjerojatno se sjećate po izvrsnoj “Zemlji kartela” / “Cartel Land” iz 2015. godine u kojoj show krade meksički doktor José Manuel Mireles, neustrašivi borac protiv kartela. Prošlo je otad pet-šest godina, a dobrog doktora je u 2020. umjesto puno predvidljivijeg scenarija kiše metaka, zauvijek pokosila prokleta korona. Tužan kraj za odvažnog vigilantea, u svakom slučaju. Heinemana inače prati reputacija autora koji voli teme nabijenije adrenalinom (“Grad duhova”, “The Trade”), pa je možda na prvu iznenađujuće vidjeti upravo njega – uz debitantskog koautora, imenjaka Matthewa Hamacheka – za kormilom nedavno premijerno prikazanog HBO-ovog dvodijelnog mini-serijala “Tiger” (2021). Tema je, naravno, Eldrick Tont Woods, mrvicu poznatiji pod nadimkom Tiger, za neupućenije – Tiger Woods. Ovog boga golfa dobar postotak struke smatra najboljim golferom svih vremena, koji je u još uvijek aktivnoj karijeri osvojio petnaest majora uz ukupno 82 pobjede na PGA Touru. Nitko nikada nije udarao golf-lopticu kao Tiger; nitko nikad nije natukao više sponzorskog novca; i nitko nikad nije mogao tako zapaliti mase navijača u inače prilično konzervativnom okruženju. Do kobnog studenog 2009. godine činilo se da Woods praktički ne može napraviti pogrešan korak, a onda je na površinu počelo izlaziti dugo skrivano osobno prljavo rublje s preljubničko-ovisničkom etiketom. Zlatni dečko svjetskog golfa zauvijek je sišao s pijedestala…

U svom prvom epizodnom poglavlju “Tiger” se koncentrira uglavnom na Woodsov sportski uspon, u drugom gledamo rekapitulaciju svih sportaševih svjetovnih grijeha, sve do ultimativne cindarella povratničke priče koja završava baš kako smo navikli od čovjeka u crvenom – visoko podignutom pobjedničkom šakom, zagrljajem najbližih i do neba vinutim peharom, rezerviranom samo za najbesmrtnije među nama. Cijela Tigerova priča, naravno, ni izbliza nije tako jednostavna. Nijedna priča iza uspjeha to nije. A ako smo išta naučili iz Woodsovog primjera – svijet voli uspjeh i pobjednike, još više njihov strmoglav pad, a najviše iskupljujući povratak iz ponora kao u kakvoj trećerazrednoj meksičkoj noveli. Ako ste Tiger Woods, dovoljno je za početak nabaciti dovoljno uvjerljivo pripremljen pokajnički govor; još ako u međuvremenu osvojite major nakon jedanaest godina posta – forget about it

Serijal počinje arhivskom snimkom govora Tigerovog oca Earla, koji na nekom društvenom okupljanju suznih očiju govori o sinu tinejdžeru i njegovoj budućoj ulozi, pojedincu koji će zauvijek promijeniti svijet, ne samo golferski. Scena, naravno, nije izabrana slučajno jer će upravo Earl Woods – bivši specijalac s dvije vijetnamske ture za pasom – imati najveći utjecaj na Tigerov život. Earlova vojnička disciplina i nesvakidašnji talent bistrookog mladca, bili su dobitna kombinacija od samih početaka. Početaka-početaka, jer neke od snimki pokazuju malog, jedva prohodalog Tigera kako u obiteljskoj garaži savršenom preciznošću šamara golf-lopticu. Mali Tiger kao Earlov projekt od najranijih dana. Otac će budućeg sportskog superstara kroz godine naučiti strpljivosti, koncentraciji i radnoj etici; s druge strane zbog svoje bećarske interpretacije bračne vjernosti, biti i odgovaran za dobar dio Tigerovih unutarnjih demona.

Kad se ugase fotografski blicevi, operu prljave hotelske plahte i loptica izvadi iz posljednje rupe – znamo li uopće tko je Tiger Woods?

Upravo će taj drugi, sočniji dio mini-serijala posve sigurno biti zanimljiviji širokoj publici, jer će kroz niz intervjua s bivšim Woodsovim ljubavnicama, ovog nekad neukaljanog sportaša razotkriti kao serijskog preljubnika, sa sličnom volim te do groba šprancom. Jedna od njih, Rachel Uchitel, bubnut će zasigurno najveći treš-citat cijelog filma: “Nakon seksa s njim, sjećam se da sam razmišljala kako ću ikada više moći biti sa smrtnikom?”. Rachel nije bila jedina. U filmu se također od važnijih osoba u Woodsovom životu pojavljuju njegova prva ljubav Dina Parr i dugogodišnji prijatelj i caddie Steve Williams. S oboje je odavno prekinuo svaki kontakt, pa kao gledatelji ostajemo uskraćeni informacija o novom, reformiranom 2.0 Tigeru. O promjenama u karakateru ne govori ni njegova bivša žena Elin Nordegren, s kojom je šest godina bio u braku – jer se nije ni pojavila u filmu. Razumljivo uzmemo li u obzir okolnosti njihovog rastanka, ali pool sugovornika, naročito bliskih samom sportašu, ionako je opasno mršav.

Kad se ugase fotografski blicevi, operu prljave hotelske plahte i loptica izvadi iz posljednje rupe – znamo li uopće tko je Tiger Woods? Ako ćemo odgovore crpiti isključivo iz “Tigera”, onda film ovu misiju svakako ne ispunjava. Heineman i Hamachek kao i da sami ne znaju što će sa svojim glavnim protagonistom – sportski dio Tigerovih uspjeha već je odavno poznat i tu nema naročitog blaga za prosječnog gledatelja, kontroverzniji dio i nije toliko kontroverzan – preljub i zloupotreba lijekova odavno su ušli u celeb mainstream, psihološka studija karaktera – ovdje je možda bilo i najviše prostora za razradu, ali Woods je sam po sebi poprilično enigmatična, hermetična ličnost kojoj je distanca prema medijima od djetinjstva ugrađena u DNK. Kad svemu dodate da se sam Tiger Woods u filmu pojavljuje u iznimno kratkim, cameo bljeskovima, ostaje dojam da gledamo neautoriziranu doku-biografiju, kao gledatelji se osvrćući preko ramena tik prije nego nas čovjek s palicom upozori da bi bilo lijepo da što prije napustimo njegov posjed. Ako baš inzistirate na gledanju kvalitetne grešničke dokumentarne biografije, dva ostvarenja odmah padaju na pamet – “Diego Maradona” (2019) Asifa Kapadije i “OJ: Made in America” (2016) Ezre Edelmana. “Tiger” nije kolosalni promašaj, ali postoje i bolji načini za ubijanje tri sata vašeg dragocjenog vremena.

"Tiger"
Režija: Matthew Hamachek i Matthew Heineman
Scenarij: Jeff Benedict i Armen Keteyian
Producenti: Trevor Davidoski, Matthew Hamachek, Jenna Millman i Joedan Okun
Direktor fotografije: Matt Porwoll
Montaža: Nicholas Biagetti, Matthew Hamachek, Daniel Koehler i Monica Yuen
Glazba: H. Scott Salinas
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2021.
Broj epizoda i trajanje: 2 / 192 minute

Povezani tekstovi

“Retrograde” – Afganistan, kroz oči generala

U dokumentarcu "Retrograde" Matthew Heineman rastvara priču afganistanskog generala Samija Sadata, netom prije povlačenja Amerikanaca iz zemlje.

“The Boy from Medellín” – Šutnja nije zlato

"The Boy from Medellín" (2020) Matthewa Heinemana prati najvažniji karijerni tjedan u životu kolumbijskog glazbenika J Balvina.

“Tiger King: Murder, Mayhem and Madness” – Vjerojatno najluđa dokumentarna serija koju ćete ikada vidjeti

"Tiger King: Murder, Mayhem and Madness" (2020) Rebecce Chaiklin i Erica Goodea vjerojatno je najluđa dokumentarna serija koju ćete ikada vidjeti.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.
Režija: Matthew Hamachek i Matthew Heineman<br> Scenarij: Jeff Benedict i Armen Keteyian<br> Producenti: Trevor Davidoski, Matthew Hamachek, Jenna Millman i Joedan Okun<br> Direktor fotografije: Matt Porwoll<br> Montaža: Nicholas Biagetti, Matthew Hamachek, Daniel Koehler i Monica Yuen<br> Glazba: H. Scott Salinas<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2021.<br> Broj epizoda i trajanje: 2 / 192 minute"Tiger" - Silazak s pijedestala zlatnog dečka golfa