PočetnaNajave12. Subversive Film Festival: Pogled unatrag na filmove Agnès Varde i Jonasa...

12. Subversive Film Festival: Pogled unatrag na filmove Agnès Varde i Jonasa Mekasa

|

U bogatom popratnom filmskom programu ovogodišnjeg Subversive Film Festivala (5. – 12.5.) izdvajaju se programi posvećeni nezamjenjivim filmskim ikonoklastima koji su nas nedavno napustili – francuskoj veteranki avangarde i začetnici francuskog novog vala Agnès Vardi (1928. – 2019.) te dobrom duhu njujorškog undergrounda i rodonačelniku žanra dnevničkog filma, Jonasu Mekasu (1922. – 2019.). Vardi posvećena Retrospektiva donosi presjek njezine 60-godišnje karijere, od niza novovalnih remek-djela do hrvatske premijere njezina posljednjeg autobiografskog dokumentarca “Varda od Agnès”/ “Varda by Agnès”“Varda par Agnès” (2019) čijom će se projekcijom u zagrebačkom kinu Europa u nedjelju, 5. svibnja službeno otvoriti 12. izdanje SFF-a.

Iscrpna Retrospektiva uključuje najranija ostvarenja autorice koja je, prema vlastitim riječima, željela ponovno izumiti film, biti radikalna, a istovremeno biti sretna što je žena, poput igranog filma “La Pointe Courte” (1955) koji je realizirala bez ikakvog prethodnog iskustva i sa samo 25 godina, a koji se zbog miješanja realizma i formalizma smatra pretečom francuskoga novog vala, preko “Lions Love (… and Lies)” (1969) kao primjera redateljičina kontrakulturnog rada tijekom njezine kalifornijske faze, “Bez krova i zakona” / “Vagabond” / “Sans toit ni loi” (1985) s kojim uvodi u kinematografiju film zazornosti i za koji je nagrađena Zlatnim lavom u Veneciji, do dokumentarnog eseja o alternativnim ekonomijama “Skupljači i skupljačica” / “The Gleaners & I” / “Les glaneurs et la glaneuse” (2000), čestog na listama najboljih dokumentarnih filmova svih vremena, pa sve do njenih kultnih ali i osporavanih feminističkih filmova “Cléo od 5 do 7” / “Cléo from 5 to 7” / “Cléo de 5 à 7” (1962), “Sreća” / “Le Bonheur” / “Happiness” (1965) i “Jedna pjeva, druga ne” / “L’une chante, l’autre pas” / “One Sings, the Other Doesn’t” (1977).

Jonasu Mekasu posvećen je ovogodišnji Hommage sastavljen od tri remek-djela eksperimentalnog dokumentarizma u kojima se iza naizgledne slučajnosti krije pomna rekonstrukcija snimaka međusobno povezanih sjećanja. Pseudodokumentarac “Zatvor” / “The Brig” (1964) snimljen je u gotovo ilegalnim uvjetima, a tematizira nasilje u vojnom zatvoru. Jedan od prvih underground filmova inzistira na nemogućnosti razlikovanja fikcije i fakcije, dok ga kritičari opisuju kao suvremenu inkarnaciju pakla. Slijede autobiografski filmovi “Walden: Dnevnici, bilješke i skice” / “Diaries, Notes and Sketches” (1969) i “Izgubljeno, izgubljeno, izgubljeno” / “Lost, Lost, Lost” (1976) u kojima je Mekas razvio specifični poetski stil karakterističnih vrlo kratkih i vizualno impresivnih kadrova i u kojima ovaj kultni autor američke filmske avangarde snima kronike života umjetnika i emigranata, ljudi s kojima je najčešće provodio vrijeme.

U suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti i kustosicom Leilom Topić u sklopu stalnog programa Kinematografije otpora svoj projekt, višekanalnu instalaciju pod nazivom “Beyond the Choir”, predstavit će umjetnica Sabine Mikelić koju istraživanje odvodi na rodni Rab i na zanimljivu ali često nepredvidivu suradnju s muškom klapom Krijanca. U međuigri glasa i njegove povezanosti sa specifičnim lokacijama, umjetnica uvodi igru odnosno slučaj. Njezino multimedijsko istraživanje problematizira odnos redateljice i protagonista posredovanih činom snimanja, gdje filmski kadar postaje mjesto susreta, ranjivosti i osnaživanja.

Izvan konkurencije bit će prikazana dva domaća ostvarenja. Dokumentarni film “Čovjek i drvo” (2019) Dalibora Platenika donosi priču o zelenom gerilcu Vladimiru Dimiću Jodi koji već više od trideset godina inkognito sadi drveće po Zagrebu i time samostalno doprinosi ozelenjivanju grada. “Posljednji dani ljeta” (2019) dugometražni je igrani debi filmskog kritičara i sineasta Damira Radića. U ovom senzualnom komadu fotoaparat postaje suvereni lik filma, prizivajući duhove analognog, a u prvi plan izbijaju junakov voajerizam i naglašeni erotizam kadra.

Na Subversive Film Festivalu bit će predstavljena i hrvatska premijera filma “Badiou” (2018) u režiji američke braće Gorava i Rohana Kalyana. Prvi dugometražni dokumentarni film o jednom od najznačajnijih suvremenih filozofa neomarksističke orijentacije Alainu Badiou, prikazan je na prestižnim festivalima CPH:DOX-u i Jihlavi, a poziva nas da postavimo pitanje – može li film misliti? Alain Badiou predstavlja vlastitu filozofiju kroz prizmu svoje životne biografije, a film razotkriva brojne inherentne kontradikcije sadržane u životu i djelu radikalnog francuskog filozofa.

Povezani tekstovi

Agnès Varda o vlastitom životu i karijeri

U posljednjih dvadesetak godina svoje karijere Agnès Varda je, prigrlivši ulogu ekscentrične bake francuskog novog vala, postala dominantnije autorefleksivna.

Agnès Varda kroz svoja putovanja

Uvijek plešući između života i umjetnosti, dokumentarnog bilježenja i naracije, Vardin rad nije samo refleksija stvarnosti, već i aktivni sudionik u njenom oblikovanju.

Agnès Varda kroz individualne portrete

Ovaj esej postavlja fokus na tri Vardina filma koja su od posebnog značaja u njenoj filmografiji, jer se bave osobnim portretima bliskih ljudi.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.