U bogatom popratnom filmskom programu ovogodišnjeg Subversive Film Festivala (5. – 12.5.) izdvajaju se programi posvećeni nezamjenjivim filmskim ikonoklastima koji su nas nedavno napustili – francuskoj veteranki avangarde i začetnici francuskog novog vala Agnès Vardi (1928. – 2019.) te dobrom duhu njujorškog undergrounda i rodonačelniku žanra dnevničkog filma, Jonasu Mekasu (1922. – 2019.). Vardi posvećena Retrospektiva donosi presjek njezine 60-godišnje karijere, od niza novovalnih remek-djela do hrvatske premijere njezina posljednjeg autobiografskog dokumentarca “Varda od Agnès”/ “Varda by Agnès”/ “Varda par Agnès” (2019) čijom će se projekcijom u zagrebačkom kinu Europa u nedjelju, 5. svibnja službeno otvoriti 12. izdanje SFF-a.
Iscrpna Retrospektiva uključuje najranija ostvarenja autorice koja je, prema vlastitim riječima, željela ponovno izumiti film, biti radikalna, a istovremeno biti sretna što je žena, poput igranog filma “La Pointe Courte” (1955) koji je realizirala bez ikakvog prethodnog iskustva i sa samo 25 godina, a koji se zbog miješanja realizma i formalizma smatra pretečom francuskoga novog vala, preko “Lions Love (… and Lies)” (1969) kao primjera redateljičina kontrakulturnog rada tijekom njezine kalifornijske faze, “Bez krova i zakona” / “Vagabond” / “Sans toit ni loi” (1985) s kojim uvodi u kinematografiju film zazornosti i za koji je nagrađena Zlatnim lavom u Veneciji, do dokumentarnog eseja o alternativnim ekonomijama “Skupljači i skupljačica” / “The Gleaners & I” / “Les glaneurs et la glaneuse” (2000), čestog na listama najboljih dokumentarnih filmova svih vremena, pa sve do njenih kultnih ali i osporavanih feminističkih filmova “Cléo od 5 do 7” / “Cléo from 5 to 7” / “Cléo de 5 à 7” (1962), “Sreća” / “Le Bonheur” / “Happiness” (1965) i “Jedna pjeva, druga ne” / “L’une chante, l’autre pas” / “One Sings, the Other Doesn’t” (1977).
Jonasu Mekasu posvećen je ovogodišnji Hommage sastavljen od tri remek-djela eksperimentalnog dokumentarizma u kojima se iza naizgledne slučajnosti krije pomna rekonstrukcija snimaka međusobno povezanih sjećanja. Pseudodokumentarac “Zatvor” / “The Brig” (1964) snimljen je u gotovo ilegalnim uvjetima, a tematizira nasilje u vojnom zatvoru. Jedan od prvih underground filmova inzistira na nemogućnosti razlikovanja fikcije i fakcije, dok ga kritičari opisuju kao suvremenu inkarnaciju pakla. Slijede autobiografski filmovi “Walden: Dnevnici, bilješke i skice” / “Diaries, Notes and Sketches” (1969) i “Izgubljeno, izgubljeno, izgubljeno” / “Lost, Lost, Lost” (1976) u kojima je Mekas razvio specifični poetski stil karakterističnih vrlo kratkih i vizualno impresivnih kadrova i u kojima ovaj kultni autor američke filmske avangarde snima kronike života umjetnika i emigranata, ljudi s kojima je najčešće provodio vrijeme.
U suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti i kustosicom Leilom Topić u sklopu stalnog programa Kinematografije otpora svoj projekt, višekanalnu instalaciju pod nazivom “Beyond the Choir”, predstavit će umjetnica Sabine Mikelić koju istraživanje odvodi na rodni Rab i na zanimljivu ali često nepredvidivu suradnju s muškom klapom Krijanca. U međuigri glasa i njegove povezanosti sa specifičnim lokacijama, umjetnica uvodi igru odnosno slučaj. Njezino multimedijsko istraživanje problematizira odnos redateljice i protagonista posredovanih činom snimanja, gdje filmski kadar postaje mjesto susreta, ranjivosti i osnaživanja.
Izvan konkurencije bit će prikazana dva domaća ostvarenja. Dokumentarni film “Čovjek i drvo” (2019) Dalibora Platenika donosi priču o zelenom gerilcu Vladimiru Dimiću Jodi koji već više od trideset godina inkognito sadi drveće po Zagrebu i time samostalno doprinosi ozelenjivanju grada. “Posljednji dani ljeta” (2019) dugometražni je igrani debi filmskog kritičara i sineasta Damira Radića. U ovom senzualnom komadu fotoaparat postaje suvereni lik filma, prizivajući duhove analognog, a u prvi plan izbijaju junakov voajerizam i naglašeni erotizam kadra.
Na Subversive Film Festivalu bit će predstavljena i hrvatska premijera filma “Badiou” (2018) u režiji američke braće Gorava i Rohana Kalyana. Prvi dugometražni dokumentarni film o jednom od najznačajnijih suvremenih filozofa neomarksističke orijentacije Alainu Badiou, prikazan je na prestižnim festivalima CPH:DOX-u i Jihlavi, a poziva nas da postavimo pitanje – može li film misliti? Alain Badiou predstavlja vlastitu filozofiju kroz prizmu svoje životne biografije, a film razotkriva brojne inherentne kontradikcije sadržane u životu i djelu radikalnog francuskog filozofa.
