PočetnaNajavePosljednji film Michaela Glawoggera uskoro u hrvatskim kinima

Posljednji film Michaela Glawoggera uskoro u hrvatskim kinima

|

“Bez naslova” / “Untitled” (2017), posljednji film velikog austrijskog dokumentarista Michaela Glawoggera (“Megagradovi“, “Smrt radnika”, “Slava kurvi”) stiže u neovisna hrvatska kina 27. travnja, u distribuciji Restart Labela.

“Najljepši film koji mogu zamisliti je onaj koji nikada ne završava”, tim riječima glas autora gledatelje uvodi u film bez naslova i teme. Godine 2014. Michael Glawogger se u pratnji snimatelja Attile Boe i snimatelja zvuka Manuela Sieberta uputio na dvogodišnju filmsku odiseju po najzabačenijim zakutcima svijeta, bez očekivanja i ograničenja. Bilo je to organsko filmsko stvaralaštvo u svom najčišćem i najslobodnijem obliku. Stotine sati fascinantnog filmskog materijala snimljenog tijekom dvije godine putovanja kroz desetak zemalja, krenuvši od rodne Austrije, preko Hrvatske, Bosne, Srbije i Albanije, sve do zapadne Afrike, ukomponirani su u ovu poetsku posvetu čovječanstvu.

Nakon iznenadne smrti Michaela Glawoggera tijekom snimanja, u travnju 2014., ovaj dokumentarni mozaik na temelju snimljene građe i redateljevih dnevničkih zapisa završila je njegova dugogodišnja suradnica, montažerka Monika Willi, poznata, među ostalim, i po suradnji s Michaelom Hanekeom.

“Bez naslova” je posveta filmaševom kozmopolitskom pristupu, a prije svega vizualna odiseja puna živosti i boja, koja na osoban način govori o stanju čovječanstva te sličnostima i razlikama među ljudima propitujući istovremeno teme osobne slobode, straha od nepoznatog i univerzalnih vrijednosti humanizma.

Kinopremijera filma “Bez naslova” zakazana je za subotu, 27. travnja u Dokukinu KIC u 19 sati, a prije premijere, u 17 sati, Monika Willi održat će masterclass “Izazovi montaže”. U nedjelju, 28. travnja, nakon projekcije, u 19 sati, Willi će o filmu razgovarati s redateljem Borisom Mitićem, koji je i sam sudjelovao u produkciji filma.

Michael Glawogger (1959. – 2014.) bio je beskopromisni austrijski redatelj, međunarodno slavljen upravo zbog svojih dokumentaraca. U svojim filmovima najviše se bavio temama i ljudima s margina globalnog društva. Najpoznatiji je po nagrađivanoj trilogiji koju čine: “Megagradovi” / “Megacities” (1998), kompilacija prizora iz života ljudi koji pokušavaju spojiti kraj s krajem u najvećim svjetskim gradovima; “Smrt radnika” / “Workingman’s Death” (2005), potresna posveta obespravljenim radnicima u Pakistanu, Ukrajini, Nigeriji, Indoneziji, Kini i Njemačkoj te “Slava kurvi” / “Whores’ Glory” (2011), intimni pogled u živote prostitutki u Tajlandu, Bangladešu i Meksiku.

Monika Willi austrijska je montažerka najpoznatija po radu s dvojicom sunarodnjaka, Michaelom Hanekeom i Michaelom Glawoggerom. S njima je radila na cijelom nizu nagrađivanih filmova (između ostalima na Hanekeovim filmovima “Pijanistica”, “Bijela vrpca” i “Ljubav”, kao i Glawoggerovim “Smrt radnika” i “Slava kurvi”), a nakon Glawoggerove smrti, od materijala koje je snimio tijekom rada na novom projektu, montirala je i korežirala film “Bez naslova”.

Povezani tekstovi

Montaža i sloboda – “Masterclass” Monike Willi

U zagrebačkom Dokukinu KIC gostovala je Monika Willi, austrijska montažerka i koautorica dokumentarnog filam "Bez naslova" (2017).

“Bez naslova” – Poslednje putovanje Michaela Glawoggera

Poslednji dokumentarac Michaela Glawoggera, "Bez naslova" / "Untitled", skače između desetak zemalja, posmatrajući ljude i kulturu u najširem smislu te reči.

“Masterclass” i razgovor s Monikom Willi u Dokukinu KIC

Austrijska montažerka Monika Willi održat će masterclass “Izazovi montaže” u zagrebačkom Dokukinu KIC, uz razgovor o njenom filmu "Bez naslova" (2017).

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

22. ZagrebDox: “Čovjek lavina” – Nema čovjeka koji nema ritma

Unatoč ograničenjima, "Čovjek lavina" (2025) redateljice Slobodanke Radun ostaje dragocjen i emotivan dokumentarac.

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.