Kada se močvarno bilje pomiče po površini vode, to uistinu izgleda kao prijeteće, ali predivno, golemo živo blato – posebno ovako upakirano i prezentirano, sa sjajim meditativnim soundtrackom i kamerom zbog koje poželite ovo pogledati u IMAX-u.
Na trenutke, “Uncertain” (2014) izgleda kao dokumentarac o skrivenim ljepotama močvarnog svijeta, ali kada ga završite, jasno vam je da ste upravo svjedočili ljepoti sivila vukojebine s manjkom žena, ali viškom besperspektivnih alkoholičara, krezubih ribara i brkatih lovaca na veprove.
S time da je, onako bodlerovski, pojam ljepota ovdje poprilično relativan.
“Uncertain” je prije svega priča o blatu i vodi u kojima pokušavaju plivati tri muškarca – jedan je bivši zatvorenik opsjednut lovom na golemu divlju svinju, koji noćnu potragu za svojim ulovom pretvara u poligon za filozofsko iskupljenje vlastitih grijeha; ni ribar nije čist pred zakonom, zbog čega se pod stare dane i okrenuo Bogu, a alkohol, dijabetes i nedostatak sreće dodatno su zagorčali život najmlađem u fokusu.
U osnovi film o preživljavanju – fizičkom i mentalnom – ovaj prvijenac Anne Sandilands i Ewana McNicola svojevrsna je moderna varijanta Morrisovog “Vernon, Florida” (1981), koja kameru donosi u grad filmskog naziva Uncertain – savršeno mjesto za sve koji bježe, posebno od zakona i prošlosti.
U gradu u kojem su – nazivu unatoč – ipak osigurani dosada i sporost praćenja prirodnog ritma jezera i vjetra, kamera tijekom osamnaest mjeseci bilježi fascinantne sudbine šačice stanovnika zajednice od svega 94 osobe zaljubljene u šilterice, divljač i country glazbu. Werner Herzog i Ulrich Seidl su Anni i Ewanu, kažu oni sami, veliki uzori pa znate što možete očekivati – a ni kvalitativno nisu daleko.
Uz lijepe slike i jedinstvene, stvarne likove, tu je i savršeno iskorišten podkontekst zločina posut po radnji poput konfeta, s iskupljenjem u krešendu, podložen ispod Zena prirode i jezovite ljepote močvara granica Teksasa i Louisiane. File under: odličan, pametan, lirski rednekluk.