PočetnaRecenzije13. LFF: "Goli" i "Lila" za vrhunac trećeg festivalskog dana

13. LFF: “Goli” i “Lila” za vrhunac trećeg festivalskog dana

|

Naslovna fotografija: Prizor iz dokumentarnog filma “Lila”

Drugi natjecateljski dan 13. Liburnia Film Festivala ičićkim ljubiteljima dokumentaraca i njihovim gostima predstavio je dosad najveći broj filmova, ukupno šest, među njima i “Gole” (2014., Factum), debitantski dugometražni dokumentarac Tihe K. Gudac.

S ove – žestoko nagrađivane i u medijima dobro popraćene – pozicije čini se kako su “Goli” nastali prije tri života, ali zvjezdani put Factumovog doku-hita krenuo je iz Sarajeva prije nedugih godinu dana.

U međuvremenu je ova “inteligentna, decentna i emotivna filmska terapija”, kako smo “Golima” tepali u našoj recenziji, obišla Balkanski poluotok, okitila se brojnim nagradama i po prvi put široj javnosti predstavila osobno viđenje zatvora na Golom otoku, bez ideoloških vampirskih zubiju. “Goli” bi, prema našem skromnom sudu, i na 13. LFF-u trebali doći do jedne od glavnih nagrada.

Iz poslovično kvalitetne Fade Inove radionice snova dolazi nam baršunasti, gotovo melankolični opservacijski gem Igora Bogdanovića; “Lila” i 1/2 (2015) je za hrvatske javne pojmove nestvarna priča o ljubavnom trokutu (Mirta, Alen i Davor) koji čekaju rađanje djevojčice Lile.

Suočena s problematičnom simptomima već gotovo iznijete trudnoće, Mirta će morati odlučiti između željenog prirodnog poroda kod kuće ili odlaska u bolnicu. Od sretnog i uglavnom bezstresnog događaja, najsretniji dan se preko noći pretvorio u vrtlog straha, nemira i nervoznog iščekivanja…

“Lila” je jedan od onih (no budget) filmova koje na svojim leđima, u dobru i zlu, iznose isključivo njegovi glavni protagonisti. Bogdanovićevi to, svojom toplinom, inteligentnom retorikom i ljudskošću, obavljaju besprijekorno, deflektirajući gledateljev fokus s tabu poliamorije na višestruko važnija pitanja i zaključke.

Ostatak jučerašnjeg društva nije donio naročite tektonske kvalitativne pomake. Trailer-crticu o bivšem novinaru u kulturi, a danas sitnom šverceru duhana, “Višak popušim sam” ★★★ i 1/2 (2015., Kinoklub Zagreb) Zorka Sirotića, zaposjeda miks solidne, ali već prežvakane krupnokadrovske politike i hit and miss pučke filozofije glavnog junaka.

Kako sada stvari stoje, dokumentarac “Lijepo mi je s tobom, znaš” ★★★ (2014., Hulahop) Eve Kraljević prometnuo se u glavnog favorita publike 13. Liburnia Film Festivala. No, kao što smo već pisali, debitantski film mlade autorice o odnosu s njenom sestrom Mijom, oboljelom od Downovog sindroma, kod nas nije uspio probuditi ni približno sličnu emotivnu reakciju.

Preostala dva doku-ostvarenja, “S Vama kroz život” (2014., samostalna produkcija) Vjekoslava Gašparovića o procesu obrade hrane te esejističko “Granje i korijenje” (2014., Akademija dramske umjetnosti / Kinoklub Zagreb) Nikice Zdunić o rodnom zavičaju, zbog nama nedokučene redateljske vizije i konačne izvedbe, otpremili smo u rubriku “neocijenjeno”.

Večeras, posljednjeg natjecateljskog dana, prikazat će se “Djeca tranzicije” (2014., Factum) Matije Vukšića, “Pravda” (2015., HRT) Nebojše Slijepčevića, “Staklene oči” (2015) Marija Papića te “Rakijaški dnevnik” (2015., Hrvatski filmski savez) Damira Čučića.

Povezani tekstovi

23. Liburnia Film Festival: “Moja prijateljica Sely” – Enuncijacija sjećanja

U međuigri osobnog i kolektivnog, intimnog i društvenog, "Moja prijateljica Sely" (2025) Maje Alibegović pronalazi svoju nježnost i snagu.

23. Liburnia Film Festival: “Najbolji profesor filma na svijetu” – Između fikcije i stvarnosti

U filmu "Najbolji profesor filma na svijetu" (2025) Vida Žagar vrlo se spretno snašla u situaciji gdje joj je manevar limitiran.

23. Liburnia Film Festival: “O mačkama i ljudima” – Mačkolovna antropologija južnog Jadrana

"O mačkama i ljudima" (2025) Sunčice Ane Veldić privlačno prožima smirenost s dinamičnošću, promatračku odmaknutost s aktivnom uključenošću.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Liburnia Film Festival: “Dolazi mali sivi vuk” – Od inozemne dopisnice do strane agentice

"Dolazi mali sivi vuk" (2025) Žane Agalakove doima se iskrenim zagledom u identitet i sudbinu, dirljivom ispovijedi ranjivog malog čovjeka.

23. Liburnia Film Festival: “Moja prijateljica Sely” – Enuncijacija sjećanja

U međuigri osobnog i kolektivnog, intimnog i društvenog, "Moja prijateljica Sely" (2025) Maje Alibegović pronalazi svoju nježnost i snagu.

23. Liburnia Film Festival: “Najbolji profesor filma na svijetu” – Između fikcije i stvarnosti

U filmu "Najbolji profesor filma na svijetu" (2025) Vida Žagar vrlo se spretno snašla u situaciji gdje joj je manevar limitiran.

(Ne)providnost manipulacije

Treći tekst iz esejističkog serijala "Umnažanje dokumentarnog Umnažanje dokumentarnog".

Sinoć u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival

Sinoć je u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival.

Vida Žagar: “Filmovi koji postavljaju važna pitanja vrijedni su rizika”

Vida Žagar režirala je dokumentarac "Najbolji profesor filma na svijetu" (VERN', 2025.), koji će danas biti prikazan na 23. LFF-u.

23. Liburnia Film Festival: “O mačkama i ljudima” – Mačkolovna antropologija južnog Jadrana

"O mačkama i ljudima" (2025) Sunčice Ane Veldić privlačno prožima smirenost s dinamičnošću, promatračku odmaknutost s aktivnom uključenošću.

Žana Agalakova: “Odlučila sam otići ondje gdje me boli”

Ruska redateljica Žana Agalakova za Dokumentarni.net govori o svom filmu "Dolazi mali sivi vuk" / "A Little Gray Wolf Will Come" (2025).

Suženi snovi

Treći esej "Novog gruzijskog dokumentarnog filma" govori o ostvarenju "Kroćenje vrta" / "Taming the Garden" (2021) Salomé Jashi.

Aleš Suk: “Na nama ljudima je kakav svijet ćemo ostaviti onima koji dolaze poslije nas”

Redatelj Aleš Suk režirao je "(P.S.)", začudan i vrlo zavodljiv 15-minutni dokumentarac dramske strukture i lirske atmosfere.