PočetnaRecenzije13. LFF: "Goli" i "Lila" za vrhunac trećeg festivalskog dana

13. LFF: “Goli” i “Lila” za vrhunac trećeg festivalskog dana

|

Naslovna fotografija: Prizor iz dokumentarnog filma “Lila”

Drugi natjecateljski dan 13. Liburnia Film Festivala ičićkim ljubiteljima dokumentaraca i njihovim gostima predstavio je dosad najveći broj filmova, ukupno šest, među njima i “Gole” (2014., Factum), debitantski dugometražni dokumentarac Tihe K. Gudac.

S ove – žestoko nagrađivane i u medijima dobro popraćene – pozicije čini se kako su “Goli” nastali prije tri života, ali zvjezdani put Factumovog doku-hita krenuo je iz Sarajeva prije nedugih godinu dana.

U međuvremenu je ova “inteligentna, decentna i emotivna filmska terapija”, kako smo “Golima” tepali u našoj recenziji, obišla Balkanski poluotok, okitila se brojnim nagradama i po prvi put široj javnosti predstavila osobno viđenje zatvora na Golom otoku, bez ideoloških vampirskih zubiju. “Goli” bi, prema našem skromnom sudu, i na 13. LFF-u trebali doći do jedne od glavnih nagrada.

Iz poslovično kvalitetne Fade Inove radionice snova dolazi nam baršunasti, gotovo melankolični opservacijski gem Igora Bogdanovića; “Lila” i 1/2 (2015) je za hrvatske javne pojmove nestvarna priča o ljubavnom trokutu (Mirta, Alen i Davor) koji čekaju rađanje djevojčice Lile.

Suočena s problematičnom simptomima već gotovo iznijete trudnoće, Mirta će morati odlučiti između željenog prirodnog poroda kod kuće ili odlaska u bolnicu. Od sretnog i uglavnom bezstresnog događaja, najsretniji dan se preko noći pretvorio u vrtlog straha, nemira i nervoznog iščekivanja…

“Lila” je jedan od onih (no budget) filmova koje na svojim leđima, u dobru i zlu, iznose isključivo njegovi glavni protagonisti. Bogdanovićevi to, svojom toplinom, inteligentnom retorikom i ljudskošću, obavljaju besprijekorno, deflektirajući gledateljev fokus s tabu poliamorije na višestruko važnija pitanja i zaključke.

Ostatak jučerašnjeg društva nije donio naročite tektonske kvalitativne pomake. Trailer-crticu o bivšem novinaru u kulturi, a danas sitnom šverceru duhana, “Višak popušim sam” ★★★ i 1/2 (2015., Kinoklub Zagreb) Zorka Sirotića, zaposjeda miks solidne, ali već prežvakane krupnokadrovske politike i hit and miss pučke filozofije glavnog junaka.

Kako sada stvari stoje, dokumentarac “Lijepo mi je s tobom, znaš” ★★★ (2014., Hulahop) Eve Kraljević prometnuo se u glavnog favorita publike 13. Liburnia Film Festivala. No, kao što smo već pisali, debitantski film mlade autorice o odnosu s njenom sestrom Mijom, oboljelom od Downovog sindroma, kod nas nije uspio probuditi ni približno sličnu emotivnu reakciju.

Preostala dva doku-ostvarenja, “S Vama kroz život” (2014., samostalna produkcija) Vjekoslava Gašparovića o procesu obrade hrane te esejističko “Granje i korijenje” (2014., Akademija dramske umjetnosti / Kinoklub Zagreb) Nikice Zdunić o rodnom zavičaju, zbog nama nedokučene redateljske vizije i konačne izvedbe, otpremili smo u rubriku “neocijenjeno”.

Večeras, posljednjeg natjecateljskog dana, prikazat će se “Djeca tranzicije” (2014., Factum) Matije Vukšića, “Pravda” (2015., HRT) Nebojše Slijepčevića, “Staklene oči” (2015) Marija Papića te “Rakijaški dnevnik” (2015., Hrvatski filmski savez) Damira Čučića.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

17. Subversive Film Festival: “Zemlja za nas” – Bez motike nema kruha

"Zemlja za nas", cjelovečernji prvenac Karle Crnčević, otpočinje razmjerno tajanstveno, sugerirajući ulazak u kakav svijet misterija...

“Crna kutija: Dnevnici” Shiori Ito najbolji dokumentarni film 17. Subversive Film Festivala

Svečanom dodjelom nagrada "Wild Dreamer Dragan Rubeša", u subotu je završeno sedamnaesto izdanje Subversive Film Festivala.

17. Subversive Film Festival: “Soundtrack za državni udar” – (De)džezifikacija Konga

"Soundtrack za državni udar" (2024) je impresivan film koji se može uvrstiti među najviša dostignuća svetske dokumentaristike tekuće dekade.

Zlatna palma za film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića!

Igrani film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film 77. Cannesa!

17. Subversive Film Festival: “Moj ukradeni planet” – Nakon revolucije

"Moj ukradeni planet" sjetan je film, natopljen s mnogo gorčine, jer je autorica u svojoj domovini Iranu provela više od četrdeset godina.

17. Subversive Film Festival: “Stanari” – Tri sprovoda i dva štrajka glađu

"Stanari" / "The Flats" (2024) Alessandre Celesije, usmjereni su na posljedice Nevolja (The Troubles / Na Trioblóidi), kako ih zovu u Irskoj.

Renata Poljak: “Imamo dokumentarna svjedočenja o ženama strašne snage”

Renata Poljak je na 20. ZagrebDoxu, u sklopu Regionalne konkurencije, predstavila svoj najnoviji film, "Šume šume" (2024).

Tri dana dokumentaraca na 18. Vox Feminae Festivalu

Tri dana filmskog programa 18. Vox Feminae Festivala donosi raznoliku selekciju filmova koji se bave temama rodne ravnopravnosti, seksualnosti i ženskog nasljeđa.

Niz hrvatskih dokumentaraca i projekata na 17. Beldocsu

Na ovogodišnjem, 17. Beldocsu (22. - 29. svibnja), bit će prikazan cijeli niz hrvatskih dokumentarnih filmova.

17. Subversive Film Festival: “Favoriten” – Gospođa Idiskut i njeno odeljenje

"Favoriten" (2024) austrijske autorke Ruth Beckermann, prati jedno odeljenje najveće osnovne škole u bečkoj četvrti Favoriten.