Naslovna fotografija: Prizor iz dokumentarnog filma “Lila”

Drugi natjecateljski dan 13. Liburnia Film Festivala ičićkim ljubiteljima dokumentaraca i njihovim gostima predstavio je dosad najveći broj filmova, ukupno šest, među njima i “Gole” (2014., Factum), debitantski dugometražni dokumentarac Tihe K. Gudac.

S ove – žestoko nagrađivane i u medijima dobro popraćene – pozicije čini se kako su “Goli” nastali prije tri života, ali zvjezdani put Factumovog doku-hita krenuo je iz Sarajeva prije nedugih godinu dana.

U međuvremenu je ova “inteligentna, decentna i emotivna filmska terapija”, kako smo “Golima” tepali u našoj recenziji, obišla Balkanski poluotok, okitila se brojnim nagradama i po prvi put široj javnosti predstavila osobno viđenje zatvora na Golom otoku, bez ideoloških vampirskih zubiju. “Goli” bi, prema našem skromnom sudu, i na 13. LFF-u trebali doći do jedne od glavnih nagrada.

Iz poslovično kvalitetne Fade Inove radionice snova dolazi nam baršunasti, gotovo melankolični opservacijski gem Igora Bogdanovića; “Lila” i 1/2 (2015) je za hrvatske javne pojmove nestvarna priča o ljubavnom trokutu (Mirta, Alen i Davor) koji čekaju rađanje djevojčice Lile.

Suočena s problematičnom simptomima već gotovo iznijete trudnoće, Mirta će morati odlučiti između željenog prirodnog poroda kod kuće ili odlaska u bolnicu. Od sretnog i uglavnom bezstresnog događaja, najsretniji dan se preko noći pretvorio u vrtlog straha, nemira i nervoznog iščekivanja…

“Lila” je jedan od onih (no budget) filmova koje na svojim leđima, u dobru i zlu, iznose isključivo njegovi glavni protagonisti. Bogdanovićevi to, svojom toplinom, inteligentnom retorikom i ljudskošću, obavljaju besprijekorno, deflektirajući gledateljev fokus s tabu poliamorije na višestruko važnija pitanja i zaključke.

Ostatak jučerašnjeg društva nije donio naročite tektonske kvalitativne pomake. Trailer-crticu o bivšem novinaru u kulturi, a danas sitnom šverceru duhana, “Višak popušim sam” ★★★ i 1/2 (2015., Kinoklub Zagreb) Zorka Sirotića, zaposjeda miks solidne, ali već prežvakane krupnokadrovske politike i hit and miss pučke filozofije glavnog junaka.

Kako sada stvari stoje, dokumentarac “Lijepo mi je s tobom, znaš” ★★★ (2014., Hulahop) Eve Kraljević prometnuo se u glavnog favorita publike 13. Liburnia Film Festivala. No, kao što smo već pisali, debitantski film mlade autorice o odnosu s njenom sestrom Mijom, oboljelom od Downovog sindroma, kod nas nije uspio probuditi ni približno sličnu emotivnu reakciju.

Preostala dva doku-ostvarenja, “S Vama kroz život” (2014., samostalna produkcija) Vjekoslava Gašparovića o procesu obrade hrane te esejističko “Granje i korijenje” (2014., Akademija dramske umjetnosti / Kinoklub Zagreb) Nikice Zdunić o rodnom zavičaju, zbog nama nedokučene redateljske vizije i konačne izvedbe, otpremili smo u rubriku “neocijenjeno”.

Večeras, posljednjeg natjecateljskog dana, prikazat će se “Djeca tranzicije” (2014., Factum) Matije Vukšića, “Pravda” (2015., HRT) Nebojše Slijepčevića, “Staklene oči” (2015) Marija Papića te “Rakijaški dnevnik” (2015., Hrvatski filmski savez) Damira Čučića.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here