Za dva dana počinje 18. Festival dokumentarnog filma DOKUart. Bjelovarski doku-fest ove godine traje dan duže od uobičajenog, a odvijat će se od petka do petka – od 6. do 13. listopada. Glavni program ove godine sadrži dvanaest filmova, vidjet ćemo i jednu europsku premijeru (“Zovite me plesačem” / “Call Me Dancer” Leslie Shampaine i Pip Gilmour), odnosno dva hrvatska dokumentarca: “Dezerteri” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2022.) Damira Markovine te “Horror Vacui” (Hrvatski filmski savez, 2023.) Borisa Poljaka. Festival pak u petak 6. listopada u 20 sati otvara dokumentarac o bosonogoj divi, “Cesária Évora” (2022) portugalske redateljice Ane Sofije Fonsece. Više o programu jubilarnog osamnaestog, punoljetnog izdanja bjelovarskog festivala dokumentarnog filma, ljubazno nam je rekla selektorica programa DOKUarta, Rada Šešić.
“Za veliki rođendan imamo i praznično, obogaćeno izdanje; darujemo sugrađanima više filmova, više glazbe i jedan festivalski dan više. Poseban poklon našoj publici je koncert ‘Zoran pjeva Arsena’ – Zoran Predin nastupit će uz pratnju Damirovog Django Groupa. Festival otvaramo svečarski u obnovljenom Domu kulture, gdje ima više mjesta nego u kinodvorani Kulturnog i multimedijskog centra Bjelovar. Tu smo zapravo i počeli naš festival prije osamnaest godina. Dom kulture je zgrada nekadašnje sinagoge koja je nakon Drugog svjetskog rata postala bjelovarski Dom kulture, i često prva pozornica za mlade glazbenike. Tu smo mi, grupa filmskih entuzijasta, krenuli prije osamnaest godina s projektom DOKUart. I upravo s filmom punim glazbe, sa sagom o životu čuvene bosonoge fado pjevačice, Cesárije Évore sa Kapverdskih otoka – ‘Cesária Évora’, otvaramo nas osamnaesti festival. Ova intimna, duboko emocionalna priča o ženi iz naroda, govori o strasti, siromaštvu, ljubavi i nadahnutosti glazbom. Film je inspirativan, a to je potrebno svima nama u današnje vrijeme – inspiracija da vjerujemo sami u sebe, da ne gubimo duh i kada je teško. Uz film ćemo ugostiti i cijenjenu hrvatsku pjevačicu, koja izvodi i fado glazbu – Zrinku Posavec“, najavljuje dio programa selektorica DOKUartovog programa.
3. Drugog dana festivala dolazi, možemo ga slobodno nazvati „hrvatski dan” 18. DOKUarta. Dva zapažena dokumentarca dolaze pred bjelovarsku publiku, „Dezerteri” Damira Markovina i „Horror Vacui” Borisa Poljaka, vizualno i narativno posve različita filma, ali čiji je podtekst zapravo sličan, militarizacija i rat…
Drugi dan festivala slobodno možemo nazvati hrvatskim danom, s obzirom na to da će bjelovarska publika moći vidjeti “Dezertere” i “Horor Vacui”, vizualno i narativno dva različita filma, ali oba sa sličnim podtekstom militarizacije.
“Da, oba filma imaju snažan antiratni podtekst iskazan na posve različite načine. Naš redovni gost, mentor na našim ranijim filmskim radionicama za djecu, dobitnik Grand Prixa na ovogodišnjim Danima hrvatskog filma u Zagrebu – Boris Poljak, predstavlja nam film ‘Horror Vacui’, koji je premijeru imao na prestižnom Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu. Što pod ovim aristotelovskim pojmom horror vacui – strah od praznine – podrazumijeva autor, otkrit će Bjelovarčani u ovom višeslojnom i vizualno izuzetno bogatom antiratnom filmu, koji je nastajao puno godina. ‘Dezerteri’ Mostarca, sada Zagrepčanina Damira Markovine, progovaraju o posljedicama rata. Refleksije ratom raseljenih autorovih školskih kolega slušamo i osjećamo u filmu kroz bogatu strukturu: kroz animaciju, pisma, glasove, likovne intervencije u slici… Sve je to inkorporirano na uzbudljiv način u ovom višestruko nagrađivanom filmu. Markovina već radi novi film u produkciji Tamare Babun, te nam je on i gost u našoj rubrici ‘Filmovi u nastajanju'”, govori Šešić.
DOKUart i ove godine donosi uobičajeno tematski raznovrstan, ali ne prehermetičan program, dostupniji i nešto širem krugu gledatelja.
“Nakon Doma kulture program u kinu nastavljamo filmom punim glazbe, ‘Svjetla Sarajeva’ Srđana Perkića. U goste nam uz redatelja dolaze i članovi benda Zabranjeno pušenje, Sejo Sexon i Robert Boldižar. Manje je poznato da je Robert profesor violine u Glazbenoj školi u Bjelovaru. Priča o Sarajevu i glazbi nastaloj u tom gradu, uz puno tipičnog balkanskog humora, vodi nas i kroz život ikone grada – sportsko-kulturnog centra Skenderija. Ponosni smo na europsku premijeru filma ‘Zovite me plesačem’ američkih redateljica Leslie Shampaine i Pip Gilmour, koje se fokusiraju na nevjerojatan životni uspjeh talentiranog mladog Indijca Manisha, danas vrhunskog izvođača modernog baleta. Svojevrsni ‘Slumdog Millionaire’ tip životnog narativa, samo u dokumentarizmu, donosi Bjelovarčanima ovu driljivu ali i duhovitu, socijalno relevantnu životnu sagu. Nizozemski film ‘Napredak protiv zalaska’ Melanie Bonajo govori o odnosu čovjeka i prirode, čovjeka i životinja te je namijenjen prikazivanju, uz posebnu najavu, učenicima koji će dolaziti u KMC na festivalske školske projekcije. Tematski angažiran, zabavan u formi, film obrađuje klimatske promjene i ekološke probleme današnjice. Kratki film ‘Iščekivanje kiše’ Naime Karim, je koprodukcija Saudijske Arabije, Bangladeša, Velike Britanije i Nizozemske, a fokusira se na planetarnu promjenu klime. Kroz naše školske projekcije prođe više od 1500 učenika srednjih i osnovnih škola i važno nam je da se mladi upozore, osvijeste, razgovaraju o onome što ih očekuje u bliskoj budućnosti”, nabrojila je ukratko ovogodišnje filmove Rada Šešić. No, tu nije kraj jer u Bjelovar između ostalog dolazi i najbolji europski filmski kratkiš 2022. godine:
“Najbolji kratkometražni film Europe prema glasovanju Europske filmske akademije, te film koji je dobio i Grand Prix te mnoge prve nagrade širom svijeta, je slovenski animirani dokumentarac ‘Bakin seksualni život’, inspiriran vremenom života bake autorice Urške Đukić. Na šarmantno humorističan, a opet respektabilan način, film propituje polje ženske seksualnosti, intimnosti u širem smislu, odnos mačo partnera prema ženama koje su u patrijarhalnim sredinama bile podučavane šutjeti i trpjeti, makar bile ponižavane i zlostavljane. ‘Živjeti zajedno’ je austrijski cinéma vérité dokumentarac Thomasa Fürhaptera, koji promatra različite edukacijske radionice za strance kako bi se oni što bolje uklopili u većinsku kulturu. Film ima neobičnu spontanost i puno zanimljivih dramskih životnih situacija. Češki film ‘Posjetitelji’ redateljice Veronike Líškové odvodi nas na sam sjever Europe, u posve nepoznat svijet Arktika, te prati antropologinju, znanstvenicu koja proučava promjene života u polarnoj regiji Zemlje.”
Mlađoj publici, a i njihovim roditeljima mogao bi biti zanimljiv dokumentarac “Kli(n)ka” Susanne Regine Meures, koji otvoreno naglašava zamke društvenih mreža mreža, iako je glavna protagonistica odavno unovčila svoje online prisustvo.
“Mislim da je za svaku sredinu ovo važan film ne samo kao priča već i kao okidač za važne diskusije s mladima. Naravno, i naši gledatelji u večernjem festivalskom programu, među kojima ima puno roditelja djece u teen dobi, vidjet će ovaj odlično produciran, provokativan švicarski film vrsne autorice Susanne Meures. Film postavlja važna pitanja – može li djevojčica odrastati na normalan način u euforiji samokreirane popularnosti u kojoj živi te kakva je uloga njezinih roditelja u ovoj drami. Radi se o jednom od najintrigantnijih filmova iz prošle sezone, koji je izazvao buzz u cijelom svijetu. Još nam je jedan film važan kao predmet debate s mladim gledateljima – ‘Mladi Platon’, irski dokumentarac Decklana McGratha i Nease Ní Chianáin koji je bio izuzetno zapažen na velikim festivalima. Film nosi u sebi puno optimizma i nade te nas uči da se i s kompleksnim, političkim konfliktima, nerazumijevanjem i netrpeljivošću, ljudi mogu nositi ukoliko od malena nauče pravilno postaviti stvari na pravo mjesto. Talentirani učitelj educira svoje đake kako diskutirati s poštovanjem prema onima s čijim se pogledima ne slažemo, kako saslušati drugog čovjeka i kako uvažiti različitosti. Film će biti prikazan i učenicima srednjih škola, a posebno će o filmu raspravljati učenici Gimnazije Bjelovar uz moderiranje profesorice Mirjane Maretić“, objašnjava nam Šešić.
Koliko je jedna od osnivačica DOKUarta zadovoljna sa statusom bjelovarskog festivala na hrvatskoj sceni; ima li prostora za njegovo širenje i buduće napredovanje?
“Mi se vrlo tiho i suptilno širimo, nadograđujemo. Odavno već idemo u obližnja sela i prikazujemo filmove za ljude koji ne idu u kino. I zato – kino dođe do njih. U ovih osamnaest godina išli smo s filmskim projekcijama i u zatvor, dom za starije osobe, škole za djecu s teškoćama itd. Ove godine, pored obližnje Kapele i Rovišća prikazat ćemo filmove i u Daruvaru i Grubišnom Polju. U Bjelovaru će za građanstvo naša poznata filmologinja Višnja Pentić imati predavanje ‘Film bez rijeci’. ‘Mali DOKUart’ je i dalje dio našeg programa, a već par godina dodjeljujemo nagradu ‘Počasni DOKUartovac’ prijateljima festivala iz svijeta pokretnih slika. Sada će nakon Petra Krelje, Vere Robić Škarice i Snježane Tribuson, nagradu dobiti Dean Šoša“, govori DOKUartova selektorica.
Uzevši u obzir njeno veliko i dugogodišnje industry iskustvo, naša sugovornica nam može precizno odrediti percepciju hrvatskog dokumentarnog filma u zapadnoj Europi, ali i njegov status u regiji.
“Hrvatski dokumentarni film je evidentno zapažen na europskoj sceni, autori su prisutni redovito na velikim festivalima, bilo u natjecateljskom ili u popratnom programu, te u industry dijelu s projektima u razvoju. Zanimljivo je da su hrvatski filmski profesionalci sve češće pozivani od strane velikih filmskih festivala kao suradnici u organizaciji, programiranju, produciranju samih festivala. A to puno znači jer će se taj know-how vratiti u sredinu odakle ljudi dolaze i inspirirati ostale kolege. U regiji je hrvatski dokumentarac, možemo bez skromnosti reći – vodeći. U selekciji za Sarajevo Film Festival, recimo, ove godine je najveći broj prijava stigao upravo iz Hrvatske, a uz kvantitetu, rodi se i kvaliteta. Raznovrsnost filmskih formi, autorskih izričaja, bogatstvo narativa… Sve je tu. Nisu hrvatski autori talentiraniji od kolega iz drugih zemalja regije, no sustav – HAVC – koji već godinama kontinuirano prati i potiče, podržava, financira rad dokumentarista od faze istraživanja pa sve do distribucije, evidentno pokazuje rezultate. Sposobnost hrvatskih producenta za koproduciranje s drugim zemljama, da rade s vrsnim inozemnim autorima, iskusnim producentima, nadahnutim stvarateljima, vraća se u zemlju u vidu iskustva, poticaja, profesionalnog bogatstva”, jasna je Rada Šešić, poentiravši za kraj:
“Ono što još nedostaje je sustavna distribucija dokumentaraca u zemlji. Restartovo Dokukino radi izvrstan posao, no takvih kina treba u svim regijama Hrvatske. Ne žive svi u glavnom gradu. Također, nužno je imati koprodukciju s televizijom, jer vas u inozemstvu uvijek pitaju – ako kod njih tražite koprodukciju – zašto nemate suradnju s nacionalnom TV kućom. A svima je već valjda jasno da se i festivali i veliki producenti sve više okreću dokumentarnom stvaralaštvu. Dokumentarci pobjeđuju i u Cannesu, i u Veneciji, i u Berlinu, a evo i na Puli ove godine. U Nizozemskoj gdje živim već trideset godina, na primjer, gledatelji s jednakim interesom idu u kino i kupuju ulaznicu za dokumentarac kao i za igrani film. Nizozemci su jači u dokumentarizmu i tu jako puno ulažu, a po dokumentarcima su poznati i u svijetu. A i kada gledamo na buran, dramatičan život oko nas: od rata u Ukrajini, neizvjesnosti oko energenata, klimatskih promjena, ekoloških užasa, terora kapitalizma, političke korupcije, shvaćamo da te dramatične i relevantne priče mogu biti iskazane kroz vrsne dokumentarce. Zato mislim da je budućnost filma upravo u autorskom i istraživačkom dokumentarizmu.”
