PočetnaRecenzije"Last Chance U: Basketball", druga sezona - (Dvo)korak nazad

“Last Chance U: Basketball”, druga sezona – (Dvo)korak nazad

|

U neko normalnije vrijeme, fanovi dokumentarnog serijala “Last Chance U: Basketball” (2021. -) mogli su se početkom godine unaprijed radovati novim avanturama trenera Johna Mosleyja i njegove košarkaške koledž momčadi s East Los Angeles Collegea (ELAC). Producentima, Netflixu, a ponajviše Mosleyju i njegovim dečkima, međutim, korona je pokvarila zabavu i potpuno zatvorila sezonu u kojoj su Huskiesi imali iznimno talentiranu generaciju, možda sposobnu i za prvu titulu državnog prvaka u JuCo rangu, junior college košarkaških ekipa s dvogodišnjih koledža. Ispretumbala se u međuvremenu prikazivačka shema, korona također mrvicu pritajila kroz sljedećih osamnaestak mjeseci, pa su stvoreni svi preduvjeti za snimanje druge sezone popularnog serijala iz već etablirane “Last Chance U” franšize. Po dobrom starom običaju, režija pojedinih epizoda povjerena je istim poznatim licima iz prve sezone: prvu, treću, četvrtu i osmu epizodu režirao je samostalno Daniel George McDonald; drugu i sedmu zajednički potpisuju Greg Whiteley i Adam Leibowitz; petu samostalno Leibowitz te šestu Leibowitz i McDonald.

Za Mosleyja te njegove vjerne pomoćnike Roba Robinsona i Kena Huntera, snimana sezona (2021./2022.) svakako je ulazak u dosad nepoznat teritorij; obzirom na poremećen ritam dolazak novih košarkaša uzrokovan prisilnom korona-pauzom, na ELAC-u je od prethodne generacije preostao samo jedan igrač. Prevedeno – novi košarkaši tek se trebaju naviknuti na žestok ritam zahtjevnog, verbalno-rafalnog Johna Mosleyja, trenera starog kova koji će pojedinu akciju vježbati do savršenstva, danima i tjednima ako je potrebno. Zanimljivo, Mosley – koji je u djetinjstvu i mlađim danima prošao kroz svoj set problema i mladenačkih mušica – kao praktični vjernik svoje često agresivne poante cijepi bez psovki, što nerijetko zna otići i prema freakin‘ komičnim vodama. A ako nećete slijediti trenerove zamisli, onda ćete po kazni trčati samoubilačke sprintove ili biti zabetonirani na kraj klupe i uopće ne igrati, dok vas kamera fokusira kako sebi nešto/da sam ja u igri vodili bi stopedeset razike mrmljate u bradu.

Svi su u ELAC-u svjesni kako je losanđeleski koledž zapravo zadnja postaja za nekadašnje srednjoškolske superstarove, navikle na kraljevski tretman i uglavnom neobaveznu igru. Današnje društvene mreže samo potenciraju hype i kod pojedinaca koji isti možda i ne zaslužuju, a dolaskom na uglednija D1 četverogodišnja sveučilišta brzo se razotkrivaju sve rupe u njihovoj igri i psihička nedoraslost kod prilagodbe na rastuća očekivanja novih trenera i okoline. A kad sve propadne – onda slijedi korak-dva natrag i silazak u niži, junior college rang, koji u idealnom scenariju nudi priliku za povratak na veliku pozornicu. Tome se, pak, među ostalima, u drugoj sezoni nadaju branič Shemar Morrow, “novi LeBron James” kako su mu nekoć tepali i koji još uvijek nije položio srednjoškolsku maturu; i centar Bryan Penn-Johnson, koji u ELAC dolazi iz poznatog sveučilišta LSU. U središtu pažnje su i playmaker Damani Whitlock, mladić koji zbog problema sa srcem propušta prvi dio sezone, a kasnije se promeće u najpožrtvovnijeg igrača ekipe, kao slika i prilika prototipnog moslijevca; te Dez Washington, visoko krilo koje žonglira između obveza mladog roditeljstva i barem na papiru, bezbrižnosti ranih dvadesetih. Svi oni, ali i ostatak suigrača, ELAC gledaju kao stepenicu prema nečemu boljem, bilo u košarkaškom (NBA ili profesionalno bavljenje ovim sportom) ili životno-obrazovnom smislu (diploma koja garantira bolji posao).

Teško je vjerovati da će streaming gigant samo tako ugasiti (za doku-sportske standarde, dakako) itekako gledan serijal, ali možda je vrijeme za selidbu na neke nove parkete…

Za dobre poznavatelje “Last Chance U: Basketballa” ili općenito “Last Chance U” franšize, pripovjedna struktura već je odavno poznata – miks dinamičnih i uzbudljivih kadrova pojedinačnih utakmica (ove godine prečesta upotreba kamere fiksirane na koš), insajderskih snimki s treninga te osobnih priča mladih protagonista i njihovih trenera. I druga sezona ima nekoliko takvih emotivnih trenutaka, poput aktivnog beskućništva Shemara Morrowa (pomoćni trener Robinson privremeno udomljuje mladića). A upravo je komunikacija između autora i mladih sportaša glavni adut LCU serijala, krucijalni sastojak koji će odrediti pojedinačnu sudbinu svake pojedinačne sezone. U slučaju druge “Last Chance U: Basketballa”, ova interakcija nije na razini prethodnih; Whiteley i ostatak suredatelja nailaze na zid ne pretjerano zanimljivih ni pretjerano elokventnih sugovornika (Morrow je oborio svjetski rekord po uporabi poštapalice like), ni blizu karizmatičnog razbijača Joea Hamptona ili liderskog mu kolege Deshauna Highlera iz premijerne sezone. Ni Johna Mosleyja ne nalazimo u istoj formi – da, i dalje je svaki trening važan, svaka lopta bitna poput zraka kojeg udišete, Huskiesi i dalje rutinski pobjeđuju… Pa ipak, protokom vremena kao da i on više ne vjeruje vlastitim metodama i repetitivnim riječima ohrabrenja/pokude, pomiren s činjenicom da će ostati (samo) običan trener jedne košarkaške koledž momčadi. Zamor materijala se itekako osjeti. “Ja imam izbora, ti nemaš”, govori Mosley jednom od košarkaša u prvoj epizodi. Dodatni izbor ima i naš trener – ako smo dobro čitali između redaka, Mosley je u osmoj i posljednjoj epizodi najavio povlačenje iz medijskog cirkusa zvanog “Last Chance U”. Trener i dalje da, ali bez kamera koje će pratiti svaki njegov korak. A hoće li uopće biti treće sezone popularnog košarkaškog serijala, Netflix još uvijek nije obznanio. Teško je vjerovati da će streaming gigant samo tako ugasiti (za doku-sportske standarde, dakako) itekako gledan serijal, ali možda je vrijeme za selidbu na neke nove parkete…

"Last Chance U: Basketball", druga sezona
Režija: Daniel George McDonald, Adam Leibowitz i Greg Whiteley
Producent: Greg Whiteley
Direktor fotografije: Terry Zumalt
Montaža: Noah Debonis, Zachary Fuhrer, Stefanie Maridueña, Daniel George McDonald, Mark Morgan, DJ Ross i Sharon Weaver
Glazba: Joseph Minadeo
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2022.
Broj epizoda i trajanje: 8 / cca. 480 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Što je nama kino danas? Nacrt za istraživanje djelovanja Art-kina Croatia u Rijeci

Čak i površno poznavanje riječke kulturno-filmske scene prepoznaje Art-kino Croatia kao središnje mjesto kojem ostale inicijative graviraju.

Mia Maros Živković: “‘Oda’ je pjesma, hvalospjev ženama”

Naša najnovija sugovornica je Mia Maros Živković, redateljica dokumentarca "Oda" (2024), koji je na Gledalištu osvojio Posebno priznanje.

Julien Temple u riječkom Art-kinu

U sklopu programa "Cinehill hoće ići na more", u Art-kino stiže višestruko nagrađivani britanski autor Julien Temple.

Rani padovi Stanleya Kubricka

Četvrti tekst esejističkog serijala "Mineur/majeur" donosi pogled na manje poznate dokumentarce Stanleya Kubricka.

Kino na pruzi

Objavljujemo tekst nastao povodom programa "Kino na pruzi", koji je Dina Pokrajac selektirala za projekt "Kino Trešnja".

Dvije Zlatne Arene za “Našu djecu” Silvestra Kolbasa

"Naša djeca" (Factum, 2024.) Silvestra Kolbasa osvojila su dvije Zlatne Arene na netom završenom, 71. Pulskom filmskom festivalu.

“Hearts of Darkness: A Filmmaker’s Apocalypse” – “Kako ću odustati od sebe?”

U drugom eseju ovogodišnjih "Klasika" bavimo se dokumentarnim filmom "Hearts of Darkness: A Filmmaker's Apocalypse" (1992).

“U Rijeci se osjeća nedostatak vizije i strateškog promišljanja kulture”

Marin Lukanović i Borko Novitović za naš portal govore o svom dugogodišnjem djelovanju unutar riječke udruge Filmaktiv, koja je ove godine napunila 20 godina postojanja.

Preminuo filmski i kazališni kritičar Tomislav Kurelec

U Zagrebu je, u 83. godini, preminuo filmski i kazališni kritičar te redatelj Tomislav Kurelec.

13. Škola dokumentarnog filma: Bez šminke

U zagrebačkom Dokukinu KIC 18. su lipnja premijerno prikazani završni radovi 13. Škole dokumentarnog filma.
Režija: Daniel George McDonald, Adam Leibowitz i Greg Whiteley<br> Producent: Greg Whiteley<br> Direktor fotografije: Terry Zumalt<br> Montaža: Noah Debonis, Zachary Fuhrer, Stefanie Maridueña, Daniel George McDonald, Mark Morgan, DJ Ross i Sharon Weaver<br> Glazba: Joseph Minadeo<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2022.<br> Broj epizoda i trajanje: 8 / cca. 480 minuta"Last Chance U: Basketball", druga sezona - (Dvo)korak nazad