PočetnaRecenzije"Cheer" - Masterclass o sportu van radara

“Cheer” – Masterclass o sportu van radara

-

Prije nešto više od godine dana Netflix je premijerno pustio prvu sezonu novog serijala “Cheer” (2020. -). Na prvu – ništa neobično, najveća svjetska streaming platforma izbacuje filmove i serije neviđenom brzinom, tko bi sve stigao popratiti? No, čovjek iza “Cheera” “odaziva” se na ime Greg Whiteley i odgovoran je za dobar dio Netflixovog premium paketa, barem kad je u pitanju žanr sportskog dokumentarca kroz pet sezona izvrsnog serijala “Last Chance U” (2016. – 2020.). Kako to obično biva u većini ljudskih profesija, kod američkog autora i producenta polako je došlo do zamora materijala; ne tolikog da bi otišao gulit’ pomidore na nekom od izoliranih hrvatskih otoka, ali dovoljno da glavne protagoniste svoje buduće serije traži na drugačijim spolnim i sportskim koordinatama. I tako, ideja koja je polako počela klijati u ranim sezonama “LCU”-a – o snimanju nepoznatog svijeta cheerleadinga, konačno je na vidjelo izašla prošle godine, a “Cheer” došao do tri Primetime Emmyja, uključujući onaj za najbolji nestrukturirani reality program.

Whiteley i njegova ekipa kroz godinu dana prate navijačice (u izostanku boljeg prijevoda riječi cheerleader) teksaškog Navarro Community Collegea, sve do vrhunca sezone i nastupa na državnom prvenstvu u Daytoni. Ako ste, pak, poput većine ljudi očekivali pomno dotjerane američke ljepotice koje koreografijom i izgledom uveseljavaju publiku u pauzama neke od košarkaške ili football utakmice – bili biste samo djelomično u pravu. Nitko vas, naravno, ne bi trebao kriviti za nepoznavanje razlike između običnog i sportskog, natjecateljskog cheerleadinga; ne znaju mnogo više ni sami stanovnici Navarra, grada domaćina višestrukih nacionalnih pobjednika u ovoj disciplini. E, pa zato su tu Whiteley i njegove dvije koredateljice Arielle Kilker i Chelsea Yarnell (Whiteley šest epizoda, spomenute dvije autorice po jednu) da nas nauče nešto novo. Uvjetno rečeno, dakle, natjecateljski cheerleading kojeg gledamo u “Cheeru” poprilično je drugačija životinja u odnosu na obični jer je fizički zahtjevniji, tehnički i koreografski kompleksniji, pa su ozljede, često i teže prirode poput potresa mozga, posve normalne. Najveći postotak cheerleadera sačinjavaju djevojke, od kojih svaka ima točno propisanu ulogu u momčadi – od tumblera koji rade premete na podu do flyera koje se bacaju u zrak do top girlsa koje zauzimaju mjesto na vrhu piramide. Rutine uglavnom traju oko dvije minute i petnaest sekundi, a u tom razdoblju ovi mladi ljudi – više gimnastičari nego bilo što drugo – tjeraju svoja tijela do krajnjih granica mogućnosti. Naravno, ne treba zaboraviti ni muški dio posade, koji uglavnom služi kao fizička potpora ženskim članovima tima, držeći ih na rukama, bacajući u zrak i hvatajući u sigurno naručje.

Ukoliko ste pratili “Last Chance U”, onda vam je poznat Whiteleyjev m.o. – ispoliran i visoko produciran proizvod, koji uspješno prožima dramu na sportskom terenu i osobne priče vlastitih protagonista. Naravno, nije baš toliko jednostavno, ali “LCU” je s razlogom godinama bio flagship Netflixove (sportske) doku-produkcije. “Cheer” će u početku možda razočarati “Last Chanceove” veterane jer ne donosi ni približnu količinu kaosa pred kamerama, kojeg se danas pomalo s nostalgijom prisjećamo. Glavna trenerica Monica Aldama za razliku od “LCU-ovih” galamdžija, autoritet održava dijalogom i međusobnim respektom, a tu je naravno i kredit prijašnjih osvojenih prvenstava. Ovu konzervativnu i pobožnu Teksašanku malo toga može izbaciti iz takta, čak i homofobni stavovi njenog pastora s kojima se ne slaže. Progresivna kršćanka? Ima i toga! No, red se kod Aldame mora znati, a svaka koreografija biti izvježbana do savršenstva, pa i po cijenu povrijeđenih ega. Igraju – zapravo navijaju samo najbolji, nema popusta za nikoga, a to je dobitnička deviza koja jedino i provjereno donosi rezultate.

“Cheer” nije “Last Chance U”, ali to niti ne treba biti. Jednostavnijim rječnikom – ulozi (sportski, životno-svakodnevni) su manji, protagonisti pitomiji, cjelokupna atmosfera zdravija i tolerantnija, vatromet taština drastično prigušeniji…

“Cheer” prati nekoliko glavnih likova za koje su Whiteley i suradnici procijenili da imaju najviše za reći – osim neporočne trenerice Aldame, tu su lijepa plavokosa Lexi s nasilnom, šakačkom prošlošću i hipotekom HS dropouta; duša ekipe Jerry i njegov cimer, glavni negativac prve sezone La’Darius, koji je seksualno zlostavljan u djetinjstvu; te zlatno dijete ovog sporta Gabi Butler, već isprofilirana medijska zvijezdu koja mora biti na razini očekivanja svojih sportskih kolega, ali i prebrižnih roditelja koji se previše petljaju u život svoje ljubimice.

“Cheer” nije “Last Chance U”, ali to niti ne treba biti. Jednostavnijim rječnikom – ulozi (sportski, životno-svakodnevni) su manji, protagonisti pitomiji, cjelokupna atmosfera zdravija i tolerantnija, vatromet taština drastično prigušeniji… Tko se može pomiriti s ovom činjenicom, uspjet će uživati u plodovima onoga što najnoviji Whiteleyjev serijal zapravo i jest – masterclass o sportu koji je većini gledatelja van svih mogućih radara. Sportu koji obuhvaća više različitih atletsko-gimnastičarskih disciplina, traži nevjerojatnu količinu hrabrosti i odricanja, a koji zauzvrat ne nudi previše veselja i prilika za profesionalni napredak. Sve čemu se ovi mladi ljudi i njihova nepokolebljiva trenerica mogu nadati, jest poštovanje najužeg kruga kolega, obitelji i nekadašnjih polaznika programa. Sintagma “svi za jednoga, jedan za sve” kao da u cheerleadingu dobiva svoje puno značenje.

"Cheer"
Režija: Greg Whiteley, Arielle Kilker i Chelsea Yarnell
Producenti: Arielle Kilker, Kaitlin Paramor i Chelsea Yarnell
Kamera: Melissa Langer i Erynn Patrick
Glazba: Yuri Tománek
Montaža: Kate Hackett, Sharon Weaver i Daniel McDonald
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2020.
Broj epizoda i trajanje: 6 / 355 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Rekordan broj hrvatskih dokumentaraca na 20. ZagrebDoxu

U zagrebačkom WOW baru danas je predstavljen program jubilarnog, 20. ZagrebDoxa.

“The Flats” Alessandre Celesije najbolji film 21. CPH:DOX-a

"The Flats" (2024) talijanske autorice Alessandre Celesije proglašen je najboljim filmom 21. CPH:DOX-a.

Filmovi po izboru članova HDFK-a na jubilarnom ZagrebDoxu

U sklopu 20. ZagrebDoxa prikazat će se filmovi po izboru članova HDFK-a, uz pomoć direktora festivala, Nenada Puhovskog.

Otvorene prijave za 25. Mediteran Film Festival

Otvorene su prijave za 25. Mediteran Film Festival, koji će ove godine biti održan od 8. do 12. listopada u Širokom Brijegu.

“Ljubav na prvu dijagnozu ili ‘Let iznad grličjeg gnijezda'” – U vrućici ekspresije

"Ljubav na prvu dijagnozu ili Let iznad grličjeg gnijezda" (2023.) Bartul Marušić izrađuje umalo opipljivima žarom i predanošću...

Otvorene prijave za 4. Novu školu dokumentarnog filma

Otvorene su prijave za 4. Novu školu dokumentarnog filma udruge Filmaktiv.

Hrvatski projekt na Hot Docs Forumu

Hrvatski projekt "Autumn of the Patriarch" ruske autorice Ane Bogolubove, ušao je u industrijski dio festivala Hot Docs.

Dokukino KIC: Tjedan posvećen mentalnom zdravlju

U zagrebačkom Dokukinu KIC ovaj će tjedan biti posvećen filmovima koji imaju veze s mentalnim zdravljem.

20. ZagrebDox: Pobjednici Sundancea, IDFA-e, Berlinalea, Sarajeva…

Na ovogodišnji, 20. ZagrebDox (14.4. - 21.4.) dolaze pobjednici Sundancea, IDFA-e, Berlinalea, Sarajeva...

U Art-kinu predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma

U riječkom Art-kinu u utorak će biti organizirano predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma.
Režija: Greg Whiteley, Arielle Kilker i Chelsea Yarnell<br> Producenti: Arielle Kilker, Kaitlin Paramor i Chelsea Yarnell<br> Kamera: Melissa Langer i Erynn Patrick<br> Glazba: Yuri Tománek<br> Montaža: Kate Hackett, Sharon Weaver i Daniel McDonald<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2020.<br> Broj epizoda i trajanje: 6 / 355 minuta"Cheer" - Masterclass o sportu van radara