Zagrebačko Dokukino KIC u novom ciklusu “Obiteljski portreti” donosi pet filmskih naslova koji kroz prizmu krvno srodne zajednice rastvaraju postojeće društvene kontekste i, povremeno, barijere. Program otvaraju višestruko nagrađivane festivalske uspješnice, iransko-švicarski film “Obiteljska rendgenska slika” i portugalski “Metamorfoza ptica”, a nastavlja se zapaženim regionalnim ostvarenjima, “Čekaj me” i “Pismo ocu”, uz intrigantni film Vitalija Manskog, “Rodbina”, redatelja čiji najnoviji film o posljednjem predsjedniku SSSR-a “Gorbačov. Raj” / “Gorbachev. Heaven” (2020) kreće u distribuciju u četvrtak, 3. veljače.
Program u petak 28. siječnja i subotu 29. siječnja donosi projekcije uspješnog i iznimno osobnog filma redateljice Firouzeh Khosrovani o složenom braku njezinih roditelja. “Obiteljska rendgenska slika” / “Radiograph of a Family” (2020), koja je nagrađena kao najbolji dugometražni dokumentarac na prestižnom amsterdamskom festivalu IDFA, sastavljena je od obiteljskih fotografija i mnogih arhivskih materijala iz povijesti redateljičine obitelji, uz rekonstruirane i zamišljene dijaloge među raznim članovima koji produbljuju prikaz odnosa između jedne pobožne muslimanke i zapadnjački orijentiranog radiologa. U šire društvenom kontekstu dobijamo uvid u turbulentni, revolucionarni Iran ’60-ih.
Portugalska redateljica Catarina Vasconcelos za svoj poetični dokumentarni film “Metamorfoza ptica” / “The Metamorphosis of Birds” / “A Metamorfose dos Pássaros” (2020) osvojila je, među ostalim, nagradu FIPRESCI na Berlinaleu 2020., nagradu za najbolji međunarodni dokumentarac na prizrenskom DokuFestu i više nagrada na IndieLisboi. U maniri magijskog realizma komponira obiteljsku sagu istkanu pismima i svjedočanstvima oca i kćeri nakon gubitka njihovih majki. Film se izmiče očekivanim narativnim strukturama i kronologijama, a primiče hibridnim inovacijama, onkraj granica dokumentarizma. Osim osobnih povijesti formira se i slika kolonijalističke povijesti Portugala u pomno komponiranoj tablo-estetici.
U nedjelju 30. siječnja u 19 sati na rasporedu je višestruko nagrađivani film “Čekaj me” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu / Osoba D; 2021.) Damira Markovine koji nam donosi priču o odnosu majke i kćeri u poznim godinama u postratnoj stvarnosti, te ranije ostvarenje zapaženog srpskog redatelja Srđana Keče, “Pismo ocu” (2011), u kojem autor traži lice oca, u njegovoj odsutnosti. Oba srednjemetražna ostvarenja zapanjuju svojom nenametljivom iskrenošću i emotivnošću, bez potenciranja nepotrebnih sentimentalnosti, ali na uzvišen način.
Ovotjedni ciklus zatvara se filmom Vitalija Manskog, “Rodbina” / “Close Relations” / “Rodnye” (2016), koji je obišao svijet. I on se okreće vlastitoj povijesti, obiteljskoj situaciji u kojoj se ogleda stvarnost podijeljene Ukrajine. Manski želi prikazati svoju zemlju van ograničenja medijski perpetuiranog sukoba Istoka i Zapada, te nakon revolucije 2013. s kamerom obilazi članove svoje obitelji, u Ukrajini, na Krimu i u Donjecku ne bi li realnije oslikao perspektivu ukrajinskog stanovništva.
