IntervjuiLejla Dedić: "U posljednjih deset godina regionalni dokumentarci napravili su veliki pomak"

Lejla Dedić: “U posljednjih deset godina regionalni dokumentarci napravili su veliki pomak”

|

Manje od tjedan dana preostalo je do otvorenja četvrtog izdanja Festivala dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans. Sve popularniji AJB DOC ove će se godine održati od 10. do 14. rujna u Sarajevu i online. Prema riječima organizatora, ove je godine prijavljeno tristotinjak filmova, od kojih će biti prikazano njih 23. Od tog broja šest je svjetskih premijera, osam regionalnih, pet bosansko-hercegovačkih uz tri posebne projekcije. Među jedanaest filmova u natjecateljskom programu, pak, prikazat će se i hrvatski dokumentarni film “Čekaj me” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2021.) Damira Markovine. Ove godine novost je programska sekcija pod nazivom SMART DOC, gdje će se prikazati dokumentarci polaznika prošlogodišnje radionice “Snimanje dokumentarnih filmova mobilnim telefonom”. U nenatjecateljskoj selekciji “Last Minute Cinema”, primjerice, bit će prikazani i zanimljivi dokumentarci poput “Colectiva” (Alexander Nanau, 2020.) i “Gorbačov. Raj” / “Gorbachev. Heaven” (Vitalij Manski, 2020.). A za pokoju informaciju više o ovogodišnjem AJB DOC-u priupitali smo programsku selektoricu sarajevskog festivala, Lejlu Dedić.

“Posljednjih godinu i po festivalski život sveo se na internetska okupljanja. Kako za prikazivanje i žiriranje festivalskog programa, tako i za organizaciju raznih radionica, sastanaka, prezentacija i panela te pojedinačnih sastanaka, a sve to iz udobnosti vlastitog doma. Krajem ožujka 2020. održano je prvo online predstavljanje projekata, a krajem lipnja 2021. posljednje i ne znamo hoće li ih biti još. Veliki izazov bio je i pojaviti se virtualno na što više festivala širom svijeta, od Italije do Kanade. Ujedno se radi o ogromnom podvigu, jer da smo fizički posjetili sve te festivale ne bi bilo moguće upoznati se s tolikim brojem projekata u razvoju, kao i selektiranih gotovih filmova. Festivalska virtualnost još uvijek traje, a ostaje nam nada i želja za stvarnim susretima s profesionalcima iz filmske dokumentarne industrije i živa riječ, koju ništa ne može zamijeniti, kao ni gledanje filmova u kinima s cijenjenom publikom”, govori nam Dedić.

A kojim se glavnim kriterijima naša sugovornica vodi pri odabiru dokumentaraca za festival?

“Kao selektorica na AJB DOC-u i producentica na Al Jazeeri Balkans, pomno pratim veliki broj festivala i platformi filmske industrije, na kojima se predstavljaju dokumentarni projekti – od prezentacije ideje pa sve do finalnog proizvoda. Al Jazeera Balkans kao i AJB DOC Film Festival ima svoje uredničke i produkcijske standarde, koji su već poznati svim nezavisnim produkcijama i distributerima jer smo na dokumentarnoj filmskoj sceni punih deset godina. Uglavnom pratimo aktualne i univerzalne teme. Izuzetno nam je važan individualni i kreativni pristup redatelja koji kroz karakter(e) i opservacijski prati određenu temu, bilo da je ona političkog, društvenog, sportskog ili kulturnog karaktera. Naravno, važni su nam i gledatelji koji trebaju uživati, informirati se, ponekad i tugovati ili veseliti se zbog stvarnih priča aktera; te da nakon gledanja filma komentiraju i uspoređuju njihova stanja s vlastitim. Tako se i nastavlja priča o filmovima”, ističe selektorica AJB DOC-a.

Sarajevski festival uvijek ima otvorena vrata za regionalni dokumentarni film. Iz kuta, dakle, regionalnih dokumentaraca, možemo li govoriti o svojevrsnom produkcijskom napretku? Trpaju li još uvijek zapadni selektori, producenti i općenito festivali ovaj naš dokumentarac u određene tematske ladice/ključeve koji se moraju zadovoljiti, prije nego što ih pozovu na svoje festivale ili ponude produkcijsku pomoć?

“U posljednjih deset godina regionalni dokumentarni filmovi napravili su veliki pomak, kako produkcijski tako i žanrovski, a samim time i tematski, pa zapadni selektori imaju više izbora kada je riječ o festivalima. U vezi s produkcijskom i financijskom pomoći sa zapada, svima su poznati kriteriji koji se moraju zadovoljiti da bi se dobila podrška. Iako se i to u regiji promijenilo nabolje s odličnim radom Hrvatskog audiovizualnog centra, Filmskog centra Srbije, Filmskog centra Crne Gore, a ima tu i institucija iz Makedonije i Slovenije. Ide to polako, ide”, poentira Dedić.

A ima li i na kojim planovima prostora za napredak i sam AJB DOC? 

“AJB DOC Film Festival je od samog početka bio veliki izazov, a sama njegova organizacija nama koji tu radimo velika čast i zadovoljstvo. Odlična je platforma za dokumentarni film u regiji i šire. Osim akvizicije, produkcije i koprodukcije, koju mi kao news kanal Al Jazeera Balkans radimo, AJB DOC ima prostora za još jedan dodatni sloj – platformu za industriju, koja bi trebala biti aktivna od iduće godine i koja će dati podršku dokumentarnim filmovima u razvoju”, završava naš kratki razgovor selektorica programa AJB DOC-a, Lejla Dedić.

Povezani tekstovi

Matej Beluhan: “Mnogi iz nerazumijevanja i straha podliježu bauku ‘rodne ideologije'”

Direktor Cherry Pop Festivala Matej Beluhan, za Dokumentarni.net najavljuje četvrto izdanje ove filmske manifestacije.

Silvestar Mileta: “Osjećamo nepodijeljene simpatije prema novom konceptu Dana hrvatskog filma”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta, za Dokumentarni.net najavljuje njegovo 34. izdanje koje će se ponovno održati u Karlovcu.

Rada Šešić: “Hrvatski autori ove godine na DOKUart dolaze s izuzetno odvažnim filmovima”

Selektorica bjelovarskog festivala DOKUart, Rada Šešić, za Dokumentarni.net najavljuje jubilarno, dvadeseto izdanje ove filmske manifestacije.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.