PočetnaRecenzije"Tunel" - Tunelima do napretka

“Tunel” – Tunelima do napretka

|

Globalizacijska lokomotiva s pomno pričvršćenom ulaštenom parolom ekonomskog prosperiteta na najistaknutijem mjestu, nema vremena za čekanje neodlučnih. Za manje, siromašne postranzicijske države poput Hrvatske (vidjet ćemo uskoro i Gruzije) krilatica igraj po našim pravilima ili ostani bez gaća posebno dobiva na značenju. U takvim okolnostima svekolike defanzivne podređenosti, dobrobit malog čovjeka uglavnom ustupa primat interesima velikih igrača zabavljenih vlastitim širim geopolitičkim interesima. O vječnoj temi napretka koji nakon slatkorječivih obećanja, tenkovskim gusjenicama prelazi preko leđa domicilnog stanovništva, snimljena je hrpa svakojakih filmova i serija. Onaj na predstojećem vikend-rasporedu zagrebačkog Dokukina KIC, svakako spada među najkvalitetnija ostvarenja spomenute tematike.

“Tunel” / “A Tunnel” (2019) gruzijske autorice Nino Orjonikidže i njenog kolege Vana Arsenišvilija zajednički je debitantski ulaz na dugometražnu filmsku scenu. Dokumentarac je svjetsku premijeru imao prije dvije godine na IDFA-i, a u prvi plan stavlja zajednicu malog planinskog sela u Gruziji, koji sa strepnjom iščekuje posljedice obećanog napretka. Tik iznad njihovih glava, naime, traje iskapanje jednog od najvećih europskih tunela koji će brzom, modernom željeznicom spojiti Kinu i Europu. Ukratko – obnoviti Put svile, koji bi i Gruziji trebao pomoći na putu ekonomskog oporavka. I dok iz usta političara ispadaju bomboni, a glavešine spremno pred kamerama nema nikih problema poziraju s kineskim izvođačima radova, stvarnost lokalnog stanovništva i gruzijske polovice radnika nemjerljivo je drugačija. Prekovremeni rad, kašnjenje plaća i nesigurni radni uvjeti glavni su problemi radnika koji često dolaze u sukob s beskrupuloznim kineskim poslodavcima. S druge strane, lokalci već godinama u strahuju za vlastite nekretnine – od zalutalih kamenih gromada nastalih iskopavanjem tunela, čestim odronima zemlje, ali i neizvjesnošću planovima konačne trase prolaska pruge. U takvoj atmosferi straha, nepovjerenja i opće bespomoćnosti, čini se da će kao okidač konačne eksplozije nezadovoljstva biti sasvim dovoljna neka nespretna riječ, gesta ili pogrešno protumačeni pogled…

Da bi se u potpunosti moglo sljubiti s dokumentarcem Orjonikidže i Arsenišvilija, potrebno ga je pogledati na velikom kinoplatnu. Poetski prizori uspavanog, modernom šapom još nedavastiranog sela okruženog (dosad) netaknutom prirodom naprosto vape za posjetom kinu. Direktor fotografije i suradetelj Van Arsenišvili vlasnik je lijepog oka za naglašavanje komičnih kontrasta, lijepih pejzažnih detalja, ali i simboličnih prizora koji uokviravaju usamljenost, otuđenost i kulturološki procijep između izvođača radova i domaćeg stanovništva. Nakon nekog vremena opservacijski kadrovi poput krda koza na obrasloj pruzi, privezanog konja koji na stanici čeka vlasnika ili psa koji se pokušava prošvercati u ured šefa željezničke postaje, postaju već uobičajena stvar. Zajedno s papićevskim likovima od kojih ne možete odvojiti pogled; dobroćudnom radničkom klasom, izgleda vjerojatno starijeg od stvarnih godina, obučenih u staromodne bakine džempere, unutar još staromodnijih, skromnih kućnih interijera (Staljinov portret!) i bogatom trpezom obogaćenom neizbježnom šljivovicom iz domaće proizvodnje. Jako poznato i iz hrvatske perspektive, zar ne?

“Tunel” očarava svojim humanizmom, pažnjom i toplinom koju posvećuje svojim likovima i naizgled svakodnevnim situacijama, besprijekornim ritmom koji – za razliku od invazivne betonizacije privremenih kineskih stanovnika – prati puls lokalnog stanovništva, flore i faune.

“Tunel” nema klasičnog glavnog protagonista, iako je tom statusu možda najbliži šef lokalne stanice koji će kasnije jedva izvući živu glavu nakon okršaja s medvjedom. Ured ovog uvijek raspoloženog veseljaka gotovo možemo proglasiti središnjim mjestom seoskog društvenog života, pa nije rijetkost vidjeti pravu vojsku njegovih suseljana (dobar dio njih u najkul kožnjacima na svijetu) kako mu pravi društvo, dok ovaj osigurava normalno odvijanje željezničkog prometa. Uspavanu, obiteljsku atmosferu prijateljski lagašnog međusobnog zadirkivanja, tako povremeno narušava jedino škripa pretpotopnih vagonskih grdosija i zvuk eksplozija unutar kilometarskog tunelskog bezdana.

Puno bi se dalo napisati o dokumentarcu Nino Orjonikidže i Vana Arsenišvilija. Ponajviše kako redateljski dvojac suptilno prolazi kroz cijeli niz tema, posve organskom, nepropovijedajućom rutom: od arhetipskog sukoba na liniji novo-staro, ekološke problematike i kulturoloških pitanja pa do prava radnika unutar okvira današnjeg kapitalističkog društva. “Tunel” očarava svojim humanizmom, pažnjom i toplinom koju posvećuje svojim likovima i naizgled svakodnevnim situacijama, besprijekornim ritmom koji – za razliku od invazivne betonizacije privremenih kineskih stanovnika – prati puls lokalnog stanovništva, flore i faune. Modernizaciju, čini se, ništa ne može zaustaviti. Vjerujemo – i naše seljane, koji će se prilagoditi novonastaloj situaciji, kakva god u konačnici bila. Život uz prugu ide dalje…

"Tunel" / "A Tunnel"
Redatelji i producenti: Nino Orjonikidže i Vano Arsenišvili
Direktor fotografije: Vano Arsenišvili
Montaža: Vano Arsenišvili i Nino Orjonikidže
Glazba: K. S. Elias
Zemlje podrijetla: Gruzija / Njemačka
Godina proizvodnje: 2019.
Trajanje: 92 minute

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Zakonske kontradiktornosti i iluzorna prava

Temeljni se problem svodi na neriješeno pitanje vlasništva nad filmovima nastalim u Jugoslaviji, a koje su omogućili netransparentni privatizacijski procesi devedesetih

Treće izdanje Cherry Pop Festivala od 21. do 23. studenog

Treće izdanje Cherry Pop Festivala održat će se od 21. do 23. studenog u zagrebačkom Dokukinu KIC i Pogonu.

U tijeku prijave za prvi “Flame.In”

U tijeku su prijave za premijerni "Flame.In" - razvojni laboratorij za prve dugometražne dokumentarne filmove.

Hrvatski dokumentarni film – od informativnog do zagonetnog (II): Poetizacija

Rani filmovi druge, poslijeratne, nove, komunističko-socijalističke Jugoslavije ponajprije su bili sredstvo za izricanje parola, doktrina, direktiva vlasti.

Estetika traganja

Serija eseja "Političnost estetike dugog kadra" u sklopu četvrte sezone "Dokulture", fokusirana je na karakteristike opservacijskog filma sporog ritma.

Hrvatski dokumentarni film – od informativnog do zagonetnog (I): Informacija

U ovom nizu tekstova kušali bismo ponuditi kraći, brzopotezni pregled skretanja hrvatskog dokumentarnog filma "od informativnog do zagonetnog".

U KIC-u retrospektiva filmova austrijske slikarice Marije Lassnig

U sklopu programa "Film XX*" u srijedu 30. listopada u 19 sati, u KIC-u će se održati retrospektiva filmova slavne austrijske slikarice Marije Lassnig.

“Sanjalice” Vladimira Petrovića najbolji film 18. DORF-a

"Sanjalice" (2024) srpskog autora Vladimira Petrovića, proglašene su najboljim film 18. Festivala dokumentarnog rock filma - DORF-a.

“Holy Redemption” sutra na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Holy Redemption" Joséa Carlosa Soaresa, Tanjua Şahina i Aslıhan Eker Çakmak, sutra će se emitirati na programu Al Jazeere Balkans.

18. DORF: “Grandpa Guru” – Površan pogled u mnoštva

Osim što govori životnu priču i karijerni put svog nedvojbeno karizmatičnog subjekta, "Grandpa Guru" pokazuje i neka lica od mnoštva koja žive u Jevđeviću.
Redatelji i producenti: Nino Orjonikidže i Vano Arsenišvili<br> Direktor fotografije: Vano Arsenišvili<br> Montaža: Vano Arsenišvili i Nino Orjonikidže <br> Glazba: K. S. Elias<br> Zemlje podrijetla: Gruzija / Njemačka<br> Godina proizvodnje: 2019.<br> Trajanje: 92 minute"Tunel" - Tunelima do napretka