Prije službenih nominacija za Oscar u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma, kao i svake godine objavljena je skraćena lista od petnaest naslova od kojih će pet biti izabrano u finalnu trku. Među njima se uz neke od favorita poput filmova “Time” (2020) Garreta Bradleyja, “Dick Johnson Is Dead” (2020) Kirsten Johnson i “Crip Camp: A Disability Revolution” (2020) Nicole Newnham i Jamesa Lebrechta, našao i “MLK/FBI” (2020) američkog redatelja Sama Pollarda koji istražuje opsesiju FBI-ja i njegovog dugogodišnjeg direktora J. Edgara Hoovera slavnim baptističkim svećenikom i političkim aktivistom Martinom Lutherom Kingom mlađim.
Film je nastao prema kontroverznom publicističkom štivu Davida J. Garrowa, “The FBI and Martin Luther King, Jr.: From ‘Solo’ to Memphis” o FBI-jevom praćenju Kinga od njegovih začetaka zbog povezanosti s osobama bliskih komunističkoj partiji. Istraga se ubrzo koncentrira na prisluškivanje telefonskih veza i ozvučenje hotelskih soba, kako bi skupili građu za diskreditaciju Kinga kao duhovnog vođe pokreta za građanska prava. Goleme količine zvučnih zapisa skupljene kroz godine predanog špijuniranja neće biti javno dostupne do 2027., a sadrže brojne dokaze o Kingovim izvanbračnim vezama te navodno i još više kompromitirajući materijal o kojem postoje tek naznake.
U ovim trenucima autori filma zbog gorespomenutog razloga mogu samo nagađati o vjerodostojnosti takvih snimki. Hoover je Kinga smatrao čimbenikom koji ugrožava rasne i seksualne norme koje je direktor Biroa odlučio braniti, no crnački je vođa bio djelomično zaštićen zbog koristi koju je od njega imala administracija predsjednika Lyndona Johnsona, a ni novine nisu bile sklone objavljivati FBI-jev kompromitirajući sadržaj, pogotovo nakon Kingove Nobelove nagrade za mir nakon koje ovaj postaje najvećim simbolom politike nenasilja nakon Gandhija. O različitim polugama pritisaka govori i epizoda koju bivši direktor FBI-ja James Comey naziva najmračnijim poglavljem Biroa. Kingu i supruzi Coretti biva dostavljena kompilacijska snimka njegovih nevjera praćena anonimnim pismom, koju je par protumačio kao pokušaj tjeranja Martina na samoubojstvo. Ovo je kod Kinga prouzročilo dugotrajnu paniku, koju Pollard vješto prikazuje nizom snimki gdje ovaj izgleda izrazito zabrinuto u obavljanju svojih svakodnevnih dužnosti.
Zanimljiva pitanja uslijedit će tek s odjavnom špicom: kad se jednog dana objavi, može li Hooverov kompromat umanjiti veličinu MLK-a kao vođe jednog od važnijih pokreta u suvremenoj povijesti čovječanstva?
U trenucima kada bi sukob dvojice političkih divova izbio u javnost, mnijenje je u velikoj mjeri bilo na Hooverovoj strani. Ipak, prvi pravi problemi za Kinga zapravo počinju nakon što se i srednja struja tadašnjeg novinarstva okrene protiv njega zbog kritiziranja rata u Vijetnamu, odnosno koncentracije na kampanju okončanja neimaštine u Sjedinjenim Državama. Ubrzo zatim uslijedit će i atentat na vođu i tu otprilike završava lekcija iz povijesti dokumentarca “MLK/FBI”. Gledatelji će brzo shvatiti da iz Pollardovog filma neće naučiti ništa pretjerano novo. Ipak, sadržaj je zapakiran u prilično pitku cjelinu, dodatno ukrašenu zgodnim trikovima poput obilnog korištenja starinskih FBI-jevih propagandnih filmova, koji nadoknađuju nedostatak uzbudljivijih sugovornika.
Zanimljiva pitanja uslijedit će tek s odjavnom špicom: kad se jednog dana objavi, može li Hooverov kompromat umanjiti veličinu MLK-a kao vođe jednog od važnijih pokreta u suvremenoj povijesti čovječanstva? Treba li ga uopće pustiti u javnost? Može li mu se uopće vjerovati? Ovo su sve redom intrigantna i važna pitanja kojima se mogao posvetiti veći dio filma umjesto šetanja kroz već svima dobro poznatu povijest. Tu je priliku Pollard nažalost propustio, a umjesto toga dobili smo još jedan film o kvrgavoj rasnoj povijesti Amerike koji možete pogledati ili zaobići, a da zadržite istu količinu znanja o povijesti kojom se bavi. Možda valja pričekati još sedam godina da netko snimi film sa stvarnim uvidom u vrpce koje se ovdje samo spominju. Poput onog što se u filmskom žargonu naziva McGuffinom, a koji je prema definiciji objekt koji pokreće radnju filma, ali sam ostaje nerazjašnjenim elementom bez pravog sadržaja.
