Veliki, mali, srednji… Svejedno. Svi svjetski festivali – ma koliko truda, financija i znanja ulagali u svoje programe – osjetili su i još uvijek osjećaju posljedice globalne pandemije koronavirusa. Iznimka nije ni 45. Međunarodni filmski festival u Torontu, koji u najvećem kanadskom gradu od sutra (četvrtak, 10.9.), pa sve do 19. rujna otvara svoja projekcijska vrata. Doduše, u mnogo manjem programskom obujmu, kojeg ove godine sačinjava pedeset dugometražnih filmskih ostvarenja, uz pet različitih programa kratkog metra.
Važna je vijest da će prvih pet dana ipak biti popunjeno projekcijama na fizičkim lokacijama (kina, vanjske projekcije i drive-inovi), dok će publika putem online kanala moći gledati filmove, prisustvovati presicama, Q&A sesijama te industrijskim događajima. A da i bogati plaču, svjedoči činjenica da je TIFF još prošle godine – dakle, nevezano za koronarmagedon – otpustio petnaest svojih djelatnika, a ove još 31. I dok je prvi val otpuštanja bio uvjetovan nefinancijsko-operativnim razlozima, drugi se direktno naslanja na 50-postotni gubitak prihoda zbog novonastalih okolnosti.
Herzog ponovno jaše
Bilo kako bilo, u Torontu će svjetsku premijeru doživjeti dokumentarac “Fireball: Visitors from Darker Worlds” (2020), najnovija filmska suradnja velikana svjetskog filma Wernera Herzoga i britanskog vulkanologa Clivea Oppenheimera. Druga točnije nakon “Into the Inferno” iz 2016. godine. Najsvježiji Herzogov i Oppenheimerov dokumentarac, pak, istražuje meteore koji su aterirali na Zemlju, otkrivajući znanstvene, povijesne i mitološke poveznice.
Samo par dana nakon premijere u Veneciji, najveći kanadski grad posjetit će i “City Hall” (2020), novi film još jednog dokumentarističkog velikana, Fredericka Wisemana. U svom prepoznatljivom, slow burning opservacijskom stilu bez naracije i intervjua, ponovno epskog trajanja (275 minuta), američki dokumentarist istražuje gradske institucije grada Bostona, koje pokušavaju odgovoriti na sve veće izazove vezane za rasu, klimu, prihvatljive troškove stanovanja itd.
Zanimljivim se na prvi pogled čini i dokumentarac “MLK/FBI” (2020) Amerikanca Sama Pollarda. U njemu bismo trebali doznati kojim se sve metodama FBI na čelu s J. Edgarom Hooverom, služio kako bi diskreditirao Martina Luthera Kinga. Spisi s kojih je skinut pečat tajnosti, otkrivaju pomno smišljenu prisluškivačku kampanju koja je imala zadatak poniziti Kinga i zaustaviti njegovu inicijativu za rasnu jednakost.
Spike Lee i Gianfranco Rosi
Dugogodišnji selektor TIFF-ovog dokumentarnog programa Thom Powers, posebno ističe i domaće, kanadsko ostvarenje “No Ordinary Man” (2020). U njemu Aisling Chin-Yee i Chase Joynt istražuju ostavštinu pokojnog američkog džezista i trans-ikone Billyja Tiptona, ispreplićući razgovore s brojnim transseksualnim umjetnicima kojima je ovaj bio uzor.
Od ostalih programa, Gala Presentations nudi dokumentarac Spikea Leeja, “David Byrne’s American Utopia” (2020), čija je tema brodvejski koncert “American Utopia” Davida Byrnea. Special Events donosi film “I Am Greta” (2020) švedskog autora Nathana Grossmana o mladoj aktivistici Greti Thunberg, a u istom dijelu TIFF-a njegova američka kolegica Dawn Porter u filmu “The Way I See It” (2020) portretira nekadašnjeg glavnog fotografa Baracka Obame, Petea Souzu.
I konačno, kao jedna od većih poslastica Međunarodnog filmskog festivala u Torontu (program Masters) nameće se najnoviji dokumentarac poznatog talijanskog redatelja Gianfranca Rosija, “Notturno” (2020). Isti također u Toronto stiže odmah nakon svjetske premijere u Veneciji, a Talijan u njemu kroz dvije godine prati rutinu stanovnika ratom pogođenog područja između Sirije, Iraka, Kurdistana i Libanona.
