Početna Recenzije 16. ZagrebDox: "Ponoćna obitelj" - Meksički medicinski kapitalizam

16. ZagrebDox: “Ponoćna obitelj” – Meksički medicinski kapitalizam

-

Kad je usred kolovoškog zvizdana zaprešićkog, prije nepune dvije godine, na ispucalom hrvatskom betonu posljednji atom kisika udahnuo tamošnji mladić, opravdano se po tko zna koji put dignula medijska kuka i motika po domaćem izmučenom zdravstvenom aparatu. Mladom srcu presudila je uvijek ažurna, učinkovita i štedljiva hrvatska birokracija koja je procijenila da područje s tridesetak tisuća duša može podnijeti tek jedan T1 tim (liječnik specijalist, medicinska sestra ili tehničar te vozač) hitne pomoći s kompletnom opremom. Nije, doduše, naročita utjeha da ima glupljih klinaca u razredu, ali nešto stariji američki mladac Luke Lorentzen neosporno je s filmom “Ponoćna obitelj” / “Midnight Family” (2019) potvrdio postojanje tupljih noževa u ladici, barem u kontekstu pretile državno-birokratske mašinerije.

Lorentzena nešto bolji poznavatelji sporta (i dokumetaraca!) pamte kao producenta izvrsnog football serijala “Last Chance U” (2016. – 2020.), a “Ponoćna obitelj” dosad je najuspješniji autorski projekt njegove mlade karijere. S tek 27 godina na plećima Amerikanac je s “Obitelji” prošao dobar dio značajnih svjetskih festivala, osvojivši primjerice nagrade/priznanja na CPH:DOX-u, Sheffield Doc/Festu, Nagradama Međunarodnog udruženja dokumentarista… Dakle, nipošto naivan film koji sječivom oštrijim od jezika Ivana Pernara usred koronavirusne histerije, zarezuje u gangrenozno tkivo meksičkog zdravstvenog sustava. A tamo su pak pacijenti tek neželjeni statisti loše vođene predstave svojih političkih garnitura.

Ciudad de México je glavni grad Meksika, megalopolis s oko devet milijuna ljudi načičkanih unutar užeg gradskog prstena. Na tom nepreglednom području, upućuje nas Lorentzen već u prvim sekundama dokumentarca, djeluje tek 45 ambulantnih kola – timova državne hitne pomoći. Daleko nedovoljno za grad takve veličine, pa ostatak ponude popunjavaju privatne ambulantne službe koje na licu mjesta naplaćuju svoje usluge, često i u dosluhu s policijom te isto takvim privatnim – jeste li sumnjali, puno skupljim – bolnicama glavnog grada. Među svom silom bolničkih timova, nalaze se i glavni protagonisti “Ponoćne obitelji”, obitelj Ochoa – otac Fernando, 17-godišnji tinejdžer Juan i Josue, mali nestašni buco upitnih školskih navika.

Pezos sim’, pezos tam’, zdravlje za prodaju najboljem ponuđaču. Ima nešto jako uznemirujuće u Lorentzenovoj distopijskoj verziji medicinskog kapitalizma…

Ochoe su vlasnici ambulantnih kola u kojima jedu, spavaju i zarađuju kruh s tisuću i sedam kora na nemilosrdnim ulicama Ciudad de Méxica. Tamo su im osim vremena, uobičajeni protivnici suparnički timovi koje naganjaju u adrenalinom nabijenim jurnjavama i uvijek mita gladna policija. Lorentzenova vérité kamera iz ruke hvata očekivane kadrove unesrećenih pojedinaca (muškarac s prostrijelnom ranom, djevojka slomljenog nosa, beba na samrti…), ali s dozom neeksploatacijskog pijeteta prema žrtvama. Većinu njih vidimo odrezane od vrata prema dolje ili izvan kadra, a slična situacija je i s distantnim totalima podmazivanja dečkiju u plavom. Scene policijskog opstruiranja, u ovom slučaju krive i za njih neprofitabilne hitne pomoći, kao i one gdje glavni protagonisti unesrećenu osobu odvoze u skuplju i udaljeniju bolnicu iz istog razloga, moralno su dakako upitne, ali daleko od izuzetaka koji potvrđuju pravila.

I dok Ochoe bez ikakve sumnje spašavaju ljudske živote unatoč duboko pomaknutom meksičkom poimanju adekvatne zdravstvene zaštite, teško je oteti se dojmu da glavni protagonisti “Ponoćne obitelji” zaštićeni širokom etiketom radničke klase koja jedva spaja kraj s krajem, gotovo lešinare svoje klijente usred njihovih najranjivijih trenutaka. Pa kad glava obitelji Fernando hladno zagrli istraumatiziranu, šakački od svojeg dečka svagdanjeg obrađenu djevojku, ovlaš ispitujući je za ispunjavanje uvjeta prijevozne tarife… Kvragu, pa tu nešto opako ne štima!

“Ponoćna obitelj” oduševljava epileptičnim vizualima svjetlosno disperziranih vitraja noćnog Ciudad de Méxica, reflektiranog na kola hitne pomoći Ochoinih – Lorentzen je u svom elementu hvatajući adrenalinske pare svojih junaka; nešto manje kad akcija utihne i otpliva prema intimnijem narativnom rukavcu u kojem obitelj – vječno u gabaritima moralne sive zone – nema bogznašto prisnažiti, osim povremenih comic relief situacija uvijek gladnog debeljuce Josuea. Pezos sim’, pezos tam’, zdravlje za prodaju najboljem ponuđaču. Ima nešto jako uznemirujuće u Lorentzenovoj distopijskoj verziji medicinskog kapitalizma…

"Ponoćna obitelj" / "Midnight Family"

O FILMU:

Scenarij i režija: Luke Lorentzen
Producenti: Daniela Alatorre, Elena Fortes, Luke Lorentzen i Kellen Quinn
Direktor fotografije: Luke Lorentzen
Montaža: Luke Lorentzen i Paloma López
Glazba: Leonardo Heiblum, Jacobo Lieberman, Alexis Ruiz i Andrés Sánchez
Zemlje podrijetla: Meksiko / SAD
Godina proizvodnje: 2019.
Trajanje: 81 minutu

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine

Ovo su najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine po izboru Hrvoja Krstičevića, glavnog urednika portala Dokumentarni.net.

“Once the Dust Settles” – Selfie na poprištu katastrofe

Johna Appela kroz film "Once the Dust Settles" vode empatija i dobrodušnost, uz razumijevanje nemoći da se promijeni ono što se dogodilo.

Otvorene prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”

Otvorene su prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”.

Al Jazeera Balkans: Drugi nastavci filmova “Generacija ’68” i “Nedjelja 13.” te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana

Ovotjedni program AJB-a donosi druge nastavke filmova "Generacija '68" i "Nedjelja 13." te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana.

Top 10: Najbolji dokumentarni filmovi 2020. godine

Marko Stojiljković donosi svoju listu najboljih dokumentarnih filmova 2020. godine.

Preminuo Michael Apted, redatelj serijala “Up”

Poznati britanski dokumentarist Michael Apted, najpoznatiji po kultnom serijalu "Up", preminuo je u četvrtak u svom losanđeleškom domu.

Otvorene prijave za 68. Martovski festival

Otvorene su prijave za 68. Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma - Martovski festival.

“I Walk” – Odsebljeno putovanje u srce tame

Jørgen Leth u novom filmu "I Walk" / "Jeg går" (2019) dočarava neveselu stranu svoga psihofizičkoga stanja posljednjih desetak godina.

Al Jazeera Balkans: “Generacija ’68” i “Bugarski san”

Na programu AJB-a ovog će se tjedna između ostalih prikazati i dokumentarci "Generacija '68" Nenada Puhovskog "Bugarski san" Srđana Šarenca.

“Family Romance, LLC” – Samozavaravanje, plaćeno i neplaćeno

U dosadašnjim osvrtima "Family Romance, LLC" ocijenjen je u rasponu od "slabiji Herzogov film" do "jedan od najintrigantnijih u autorovu opusu".