Početna Recenzije 16. ZagrebDox: "Vjetar. Dokumentarni triler" - Kad halny udari poljske Tatre

16. ZagrebDox: “Vjetar. Dokumentarni triler” – Kad halny udari poljske Tatre

-

“Kao prvo i najočitije, ‘Vjetar. Dokumentarni triler’ nije dokumentarni triler. To je posve običan dokumentarni film u koji je ubačeno ponešto dramatične glazbe odsvirane na violini”, razmjerno ljutito ustvrđuje filmska kritičarka Zoe Aliano u svom osvrtu za online mjesečnik East European Film Bulletin. Ako se i ne slažemo s vrijednosnom kvalifikacijom procjene, njezino zapažanje duhovito formulira jedan od temeljnih recepcijskih doživljaja, u gledatelja pobuđen izvrsnim naslovom koji, htjeli-ne htjeli, nemalo određuje početni stav i očekivanja.

“Vjetar. Dokumentarni triler” / “The Wind. A Documentary Thriller” / “Wiatr. Thriller dokumentalni” (2019) poljskog redatelja Michała Bielawskog trilerske ugođaje neizvjesnosti i burkovitosti uistinu ponajprije iznuđuje glazbom (ne samo na violini), dok se prikazani događaji uglavnom ne doimaju takvima, niti se razvijaju, progrediraju u trilerskom smislu narušavanja ravnoteže i stvaranja napetosti. Štoviše, upravo suprotno jednoj od uporišnih definicija trilera, one po kojoj se u njemu balans narušava tijekom filma, a ne na početku, jedan od dva najdojmljivija prizora remećenja balansa – onaj u kojemu poljskim dijelom Tatra bjesni rušilačka oluja – dan je na samom početku, prije špice filma.

Izazvano, bit će, svojevrsnim osjećajem namagarčenosti, nezadovoljstvo Zoe Aliano, vjerojatno i podosta drugih, nije teško shvatiti i uvažiti kao posve relevantnu reakciju. No nije li čar filma Bielawskog i u takvom poigravanju i izazivanju? I ne možemo li njegov film gledati i doživljavati zamislivši ga pod kakvim drugim naslovom, npr. “Poljske Tatre, 2019.”, da posegnemo za najbanalnije neutralnim?

Osim što, strogo gledano, “Vjetar. Dokumentarni triler” iznevjeruje obećanje iz naslova, iznevjeruje i premisu u kojoj, tekstualnim zapisom u špici, na retorički jakom mjestu, naviješta da će se film uvelike baviti utjecajem vjetra halny, što više puta godišnje zapuhne Tatre, na psihičko stanje stanovništva toga kraja. A to početno – dok u slici gledamo impresivne snimke oluje, nerijetko i kućno-amaterske, što naglašava učinak neposredne opasnosti – potkrepljuje izvanprizornim zvučnim dokuzapisima poziva hitnoj službi u kojima pojedinci najavljuju samoubojstvo, prijavljuju nasilno ponašanje ili stradanje bližnjih.

Uokviren dvama prizorima razornih naleta halnyja, “Vjetar. Dokumentarni triler” osebujna je, ugođajno snažna skica dijelova nekih (tipičnih?) života u planinskom, ruralnom kraju poljske regije Podhale, poetizirana podjednakim pridavanjem pozornosti ljudima, običnim osobenjacima, i herzogovski impresivno moćnoj, postojanoj, stamenoj, nedokučivoj i nepredvidljivoj prirodi.

Neizvjesnost i napetost protrilerskoga ugođaja i psihoze Bielawski, međutim, postiže neuobičajenim omjerom onoga što prikazuje i onoga što izostavlja, ponovno građenom na osnovama očekivanoga i neočekivanoga. Primjerice, nakon što jedan od troje protagonista, zbijen, energičan djedak bijeloga brka, doživi manji srčani udar (baš dok su ga snimali!), bilježi se njegov posjet liječniku, no o daljnem razvoju stanja u tom smislu, poslije – ni bijele! Isto tako, ni slovom nije pojašnjeno čemu on uz rub šume postavlja improviziranu vjetrenjaču. I jesu li svi oni mališani uz njega djeca mu ili unučad? Nije, također, rečeno ni u kojem se mjestu događa većina zbivanja, a nismo upoznati čak ni s imenima protagonista – spomenutim starčićem, pjesnikinjom koja ljubi šumu i djelatnicom hitne pomoći, kojima je protagonistički gotovo pridodan meteorolog što samuje negdje u planini.

Uokviren dvama prizorima razornih naleta halnyja, “Vjetar. Dokumentarni triler” osebujna je, ugođajno snažna skica dijelova nekih (tipičnih?) života u planinskom, ruralnom kraju poljske regije Podhale, poetizirana podjednakim pridavanjem pozornosti ljudima, običnim osobenjacima, i herzogovski impresivno moćnoj, postojanoj, stamenoj, nedokučivoj i nepredvidljivoj prirodi. Kao i zanimljive osobe koje prati, a čiju tihu svojeglavost dodatno naglašava ili luči filmskim postupcima, ni ne pokušavajući nešto objasniti, i Bielawski dosljedno prti neku vlastitu prtinu. Tjera po svom pouzdajući se, da kažemo, u vodstvo unutarnjeg glasa, vjerujući u istraživačku igru kao neodvojivu sastavnicu stvaralačke ozbiljnosti.

"Vjetar. Dokumentarni triler" / "The Wind. A Documentary Thriller" / "Wiatr. Thriller dokumentalni"

O FILMU:

Scenarij i režija: Michał Bielawski
Producent: Maciej Kubicki
Direktor fotografije: Bartłomiej Solik
Montaža: Hubert Pusek
Glazba: Lukáš Kobela
Zemlje podrijetla: Poljska / Slovačka
Godina proizvodnje: 2019.
Trajanje: 75 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine

Ovo su najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine po izboru Hrvoja Krstičevića, glavnog urednika portala Dokumentarni.net.

“Once the Dust Settles” – Selfie na poprištu katastrofe

Johna Appela kroz film "Once the Dust Settles" vode empatija i dobrodušnost, uz razumijevanje nemoći da se promijeni ono što se dogodilo.

Otvorene prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”

Otvorene su prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”.

Al Jazeera Balkans: Drugi nastavci filmova “Generacija ’68” i “Nedjelja 13.” te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana

Ovotjedni program AJB-a donosi druge nastavke filmova "Generacija '68" i "Nedjelja 13." te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana.

Top 10: Najbolji dokumentarni filmovi 2020. godine

Marko Stojiljković donosi svoju listu najboljih dokumentarnih filmova 2020. godine.

Preminuo Michael Apted, redatelj serijala “Up”

Poznati britanski dokumentarist Michael Apted, najpoznatiji po kultnom serijalu "Up", preminuo je u četvrtak u svom losanđeleškom domu.

Otvorene prijave za 68. Martovski festival

Otvorene su prijave za 68. Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma - Martovski festival.

“I Walk” – Odsebljeno putovanje u srce tame

Jørgen Leth u novom filmu "I Walk" / "Jeg går" (2019) dočarava neveselu stranu svoga psihofizičkoga stanja posljednjih desetak godina.

Al Jazeera Balkans: “Generacija ’68” i “Bugarski san”

Na programu AJB-a ovog će se tjedna između ostalih prikazati i dokumentarci "Generacija '68" Nenada Puhovskog "Bugarski san" Srđana Šarenca.

“Family Romance, LLC” – Samozavaravanje, plaćeno i neplaćeno

U dosadašnjim osvrtima "Family Romance, LLC" ocijenjen je u rasponu od "slabiji Herzogov film" do "jedan od najintrigantnijih u autorovu opusu".