Recenzije16. ZagrebDox: "Vjetar. Dokumentarni triler" - Kad halny udari poljske Tatre

16. ZagrebDox: “Vjetar. Dokumentarni triler” – Kad halny udari poljske Tatre

|

“Kao prvo i najočitije, ‘Vjetar. Dokumentarni triler’ nije dokumentarni triler. To je posve običan dokumentarni film u koji je ubačeno ponešto dramatične glazbe odsvirane na violini”, razmjerno ljutito ustvrđuje filmska kritičarka Zoe Aliano u svom osvrtu za online mjesečnik East European Film Bulletin. Ako se i ne slažemo s vrijednosnom kvalifikacijom procjene, njezino zapažanje duhovito formulira jedan od temeljnih recepcijskih doživljaja, u gledatelja pobuđen izvrsnim naslovom koji, htjeli-ne htjeli, nemalo određuje početni stav i očekivanja.

“Vjetar. Dokumentarni triler” / “The Wind. A Documentary Thriller” / “Wiatr. Thriller dokumentalni” (2019) poljskog redatelja Michała Bielawskog trilerske ugođaje neizvjesnosti i burkovitosti uistinu ponajprije iznuđuje glazbom (ne samo na violini), dok se prikazani događaji uglavnom ne doimaju takvima, niti se razvijaju, progrediraju u trilerskom smislu narušavanja ravnoteže i stvaranja napetosti. Štoviše, upravo suprotno jednoj od uporišnih definicija trilera, one po kojoj se u njemu balans narušava tijekom filma, a ne na početku, jedan od dva najdojmljivija prizora remećenja balansa – onaj u kojemu poljskim dijelom Tatra bjesni rušilačka oluja – dan je na samom početku, prije špice filma.

Izazvano, bit će, svojevrsnim osjećajem namagarčenosti, nezadovoljstvo Zoe Aliano, vjerojatno i podosta drugih, nije teško shvatiti i uvažiti kao posve relevantnu reakciju. No nije li čar filma Bielawskog i u takvom poigravanju i izazivanju? I ne možemo li njegov film gledati i doživljavati zamislivši ga pod kakvim drugim naslovom, npr. “Poljske Tatre, 2019.”, da posegnemo za najbanalnije neutralnim?

Osim što, strogo gledano, “Vjetar. Dokumentarni triler” iznevjeruje obećanje iz naslova, iznevjeruje i premisu u kojoj, tekstualnim zapisom u špici, na retorički jakom mjestu, naviješta da će se film uvelike baviti utjecajem vjetra halny, što više puta godišnje zapuhne Tatre, na psihičko stanje stanovništva toga kraja. A to početno – dok u slici gledamo impresivne snimke oluje, nerijetko i kućno-amaterske, što naglašava učinak neposredne opasnosti – potkrepljuje izvanprizornim zvučnim dokuzapisima poziva hitnoj službi u kojima pojedinci najavljuju samoubojstvo, prijavljuju nasilno ponašanje ili stradanje bližnjih.

Uokviren dvama prizorima razornih naleta halnyja, “Vjetar. Dokumentarni triler” osebujna je, ugođajno snažna skica dijelova nekih (tipičnih?) života u planinskom, ruralnom kraju poljske regije Podhale, poetizirana podjednakim pridavanjem pozornosti ljudima, običnim osobenjacima, i herzogovski impresivno moćnoj, postojanoj, stamenoj, nedokučivoj i nepredvidljivoj prirodi.

Neizvjesnost i napetost protrilerskoga ugođaja i psihoze Bielawski, međutim, postiže neuobičajenim omjerom onoga što prikazuje i onoga što izostavlja, ponovno građenom na osnovama očekivanoga i neočekivanoga. Primjerice, nakon što jedan od troje protagonista, zbijen, energičan djedak bijeloga brka, doživi manji srčani udar (baš dok su ga snimali!), bilježi se njegov posjet liječniku, no o daljnem razvoju stanja u tom smislu, poslije – ni bijele! Isto tako, ni slovom nije pojašnjeno čemu on uz rub šume postavlja improviziranu vjetrenjaču. I jesu li svi oni mališani uz njega djeca mu ili unučad? Nije, također, rečeno ni u kojem se mjestu događa većina zbivanja, a nismo upoznati čak ni s imenima protagonista – spomenutim starčićem, pjesnikinjom koja ljubi šumu i djelatnicom hitne pomoći, kojima je protagonistički gotovo pridodan meteorolog što samuje negdje u planini.

Uokviren dvama prizorima razornih naleta halnyja, “Vjetar. Dokumentarni triler” osebujna je, ugođajno snažna skica dijelova nekih (tipičnih?) života u planinskom, ruralnom kraju poljske regije Podhale, poetizirana podjednakim pridavanjem pozornosti ljudima, običnim osobenjacima, i herzogovski impresivno moćnoj, postojanoj, stamenoj, nedokučivoj i nepredvidljivoj prirodi. Kao i zanimljive osobe koje prati, a čiju tihu svojeglavost dodatno naglašava ili luči filmskim postupcima, ni ne pokušavajući nešto objasniti, i Bielawski dosljedno prti neku vlastitu prtinu. Tjera po svom pouzdajući se, da kažemo, u vodstvo unutarnjeg glasa, vjerujući u istraživačku igru kao neodvojivu sastavnicu stvaralačke ozbiljnosti.

Najnovije

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.
"Vjetar. Dokumentarni triler" / "The Wind. A Documentary Thriller" / "Wiatr. Thriller dokumentalni"
Scenarij i režija: Michał Bielawski
Producent: Maciej Kubicki
Direktor fotografije: Bartłomiej Solik
Montaža: Hubert Pusek
Glazba: Lukáš Kobela
Zemlje podrijetla: Poljska / Slovačka
Godina proizvodnje: 2019.
Trajanje: 75 minuta

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Scenarij i režija: Michał Bielawski<br> Producent: Maciej Kubicki<br> Direktor fotografije: Bartłomiej Solik<br> Montaža: Hubert Pusek<br> Glazba: Lukáš Kobela<br> Zemlje podrijetla: Poljska / Slovačka<br> Godina proizvodnje: 2019.<br> Trajanje: 75 minuta16. ZagrebDox: "Vjetar. Dokumentarni triler" - Kad halny udari poljske Tatre