Recenzije"One Child Nation" - Brojanje do jedan

“One Child Nation” – Brojanje do jedan

|

S kojeg god kolosjeka gledali njenu dosadašnju karijeru, jedna stvar je sigurna – filmovi kinesko-američke redateljice Nanfu Wang nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, bilo da se radi o aktivističkom razotkrivanju “Vrapca huligana” / “Hooligan Sparrow” (2016), bilo biheviorističkom road tripu “Ja sam druga ti” / “I Am Another You” (2017). “One Child Nation” (2019) realiziran s koredateljicom Jialing Zhang – nagrađen između ostalog i Velikom nagradom žirija Sundance Film Festivala – u svakom je slučaju najzreliji dokumentarac dosadašnje karijere ove talentirane 35-godišnje autorice.

Nakon prošlogodišnje festivalske turneje, film je potkraj prošlog mjeseca pristigao na velike PBS-ove ekrane, i to u sklopu doku-serijskog labela “Independent Lens”. “One Child Nation” iz prve ruke donosi svjedočanstva i poglede ljudi na osporavanu kinesku politiku jednog djeteta, na snazi od 1979. do 2015. godine. Najmnogoljudnija svjetska zemlja ovom je odlukom željela usporiti rapidni rast stanovništva i trošenje resursa, kroz upotrebu kontracepcije, abortusa, čak i prisilne sterilizacije. Propaganda kineskih vlasti bila je nemilosrdna i učinkovita – murali, šibice, televizija; svi su oni, pjesmom sretnih roditelja s jednim djetetom ili prijetećim porukama na zidovima, upozoravali na opasnosti gomilanja dječjih zaliha. Parovi s više djece tretirani su gotovo poput kriminalaca, neobrazovane kaste vrijedne prijezira.

Dakako, bilo je i izuzetaka. Kineska vrhuška prešutno je odobravala rađanje drugog djeteta nakon petogodišnje pauze, ukoliko je umjesto muškog na svijet najprije došlo žensko dijete. Nepisano pravilo uglavnom se odnosilo na obitelji iz ruralnih, rjeđe naseljenih područja, s velikom potrebom za poljoprivrednom radnom snagom. Ovakve dječje benefite iskoristili su i Wangovi, očajnički usredotočeni na muškog nasljednika, toliko da su prvorođenoj kćeri preusmjerili već rezervirano muško ime (Nan – muškarac, fu – stup). Pet godina kasnije rođen je Zhihao, miljenik Wangovih iz konzervativnog rakursa “muškarac ostaje, žena odlazi u drugu obitelj”. Stariji članovi obitelji i danas njeguju mišljenja iz pretprošlog stoljeća, pa iako redateljica nije propala u zemlju, evo nje žive i zdrave u Kini, snima film, redateljičin djed i dalje na fotografijama ponosno i bez pardona isključivo pozira s muškim unukom. Nanfu nema ni u tragovima. Ostalo je primijećeno, nemojte misliti da nije, kamera sve pamti.

A u pozadini ljudske patnje i milijuna nevidljivih sudbina, kao i uvijek i oduvijek, nikada na pauzi i spreman na dizanje s pijevcima, lurka dobra stara pohlepa za profitom pod svaku cijenu.

Najveći emocionalni punch “One Child Nationa” nose iskazi bivšeg seoskog starješine Tunde Wanga, koji je slijedeći naređenja “radio što je morao raditi”, čak i rušiti kuće i konfiscirati imovinu neposlušnih parova; primalje Huaru Yan, koja je po svojim procjenama obavila oko 50 tisuća abortusa i sterilizacija; te umjetnika Penga Wanga, autora fotografija na smetlištu odbačenih fetusa, čije nijemo svjedočanstvo ultimativnog nivoa homo sapiensovog barbarizma, okreću želudac i oduzimaju zrak.

A u pozadini ljudske patnje i milijuna nevidljivih sudbina, kao i uvijek i oduvijek, nikada na pauzi i spreman na dizanje s pijevcima, lurka dobra stara pohlepa za profitom pod svaku cijenu. Wang i Zhang u svojem filmu razotkrivaju i razgranatu mrežu trgovaca (ne i uvijek!) napuštenom i odbačenom djecom, lukrativnog posla koji je kineskim sirotištima na račun američkih udomiteljskih obitelji, upumpao silne milijune. Paradoksalno, Wang, i sama odnedavno majka, živi u  Americi, toliko opjevanoj zemlji slobodnih, u kojoj se reproduktivna prava žena još uvijek trpaju u domenu političkog pitanja. “One Child Nation” svakako zauzima antitezni rov stajališta koji propituje uzročno-posljedični mindset države iznad pojedinca, svejedno svojim sugovornicima nudeći oazu razumijevanja i dijalog bez laštenja tvrdolinijaškog aktivističkog boksera. Korak do promjene. Promjena s prvim koracima.

Najnovije

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.
"One Child Nation"
Režija: Nanfu Wang i Jialing Zhang
Producenti: Christopher Clements, Julie Goldman, Carolyn Hepburn, Christoph Jörg, Nanfu Wang i Jialing Zhang
Kamera: Nanfu Wang i Jialing Zhang
Montaža: Nanfu Wang
Glazba: Nathan Halpern i Chris Ruggiero
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2019.
Trajanje: 88 minuta

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Režija: Nanfu Wang i Jialing Zhang<br> Producenti: Christopher Clements, Julie Goldman, Carolyn Hepburn, Christoph Jörg, Nanfu Wang i Jialing Zhang<br> Kamera: Nanfu Wang i Jialing Zhang<br> Montaža: Nanfu Wang<br> Glazba: Nathan Halpern i Chris Ruggiero<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2019.<br> Trajanje: 88 minuta"One Child Nation" - Brojanje do jedan