PočetnaRecenzije15. ZagrebDox: "Ja sam druga ti" - Zlatni uvojci i prljavi tabani

15. ZagrebDox: “Ja sam druga ti” – Zlatni uvojci i prljavi tabani

|

Prije odlaska u Kinu i snimanja svojeg debitantskog dokumentarca “Vrabac huligan” / “Hooligan Sparrow” (2016), mlada kineska autorica Nanfu Wang jedno je vrijeme driftala američkim međuzemljem, upoznavajući plejadu živopisnih likova, uglavnom milenijalaca koji su odbacili okove modernog načina života. Svi oni odlučili su stvarati neka svoja pravila, onkraj užurbanosti kapitalističke nemani, koračajući ulicama s unutrašnjom playlistom slobode, ili barem idealom onoga što bi ista po njima trebala predstavljati. U Hrvatskoj bi vjerojatno ovakve pojedince nazivali klošarima, probisvjetima, lutalicama i što sve ne, ali još je Pennov “U divljini” / “Into the Wild” (2007) nedvojbeno dokazao da u svijetu postoji nemala kritična masa sličnih pojedinaca spremnih – pa barem pokušati nešto drugačije…

Na jednom od tih putovanja, Wang igrom slučaja susreće naočitog mladića u ranim dvadesetima, kojeg ubrzo odluči pratiti u njegovim, pa nećemo previše pogriješiti ako kažemo – beskućničkim putovanjima. Plavokosi Dylan, izgledom bliskiji stereotipu kalifornijskog surfera nego kartonskom bumu nekog od američkih megalopolisa, autoricu na prvu osvaja širokim osmijehom i ležernim životnim stavom. Ovaj privremeni par zatim lunja gradskim ulicama hraneći se ostacima hrane iz kontejnera, spavajući po parkovima i upoznavajući brojne pojedince koji na Dylana gledaju s blagonaklonošću, radoznalosti, divljenja štoviše. Mnogi od njih nude mu i prenoćište, na dan-dva, žaleći vjerojatno što i sami nisu pokušali krenuti sličnim avanturističkim stopama. “Zašto na Dylana reagiraju na ovakav način, dok ostale beskućnike ni ne vide”, pita se u jednom trenutku Wang, ne shvaćajući dobrodušnu naivnost svog pitanja. Razlog zapravo ne može biti jednostavniji: Dylan je još uvijek u golden hour tromeđi dobrog izgleda, mladosti i rase (bijelac), good enough kvalitetama da njegov trenutni životni stil slučajni prolaznici smatraju mladalačkom soul-searching fazom, nečim uzbudljivim, nedostižnim, američkim frontier kaubojštvom gotovo. Što je najvažnije – Dylan je svjesno izabrao ovakav životni put, došavši iz obitelji srednje klase, doduše strogih i konzervativnih mormonskih roditelja iz Ute.

Nesavršen je ovo, u svakom slučaju, dokumentarac mlade Wang, ali također i film i redateljica koji znaju zadržati gledateljevu pažnju do samog kraja – okom za poetski detalj, zanimljivošću glavnog protagonista, dobrim redateljskim instinktima, na koncu konca i autorskom samokritičnošću.

Wang je “Ja sam druga ti” / “I Am Another You” (2017) snimala uglavnom iz POV rakursa, bez filmske ekipe, uperujući svoju kameru prema Dylanu te ostalim sporednim protagonistima, koje je za razliku od hektične beskućničke svakodnevice, hvatala u kontroliranijim uvjetima ureda i kuće, poput Dylanovih roditelja, prije svih oca policajca s kojim mladić ima kompliciranu prošlost. Realnost Dylanovog života slobodnih tabana i praznih želudaca sasvim je, međutim, drugačija od početne anticipirane, pa se nakon početne euforije opčinjenosti uličnim derivatom slobode, Wang ubrzo vraća u toplu utrobu kapitalističke svakodnevice, dok njen glavni protagonist nestaje u nepoznatom pravcu. I ovdje je, pretpostavljamo, kineska redateljica izgubila kontrolu nad filmom, ušavši u slijepu ulicu neperspektivne priče s neizvjesnim krajom, u najbolju ruku blijede poante u početku obećavajuće priče. Nekoliko godina kasnije Wang se vraća u Utu, Dylanov rodni kraj, gdje upoznaje njegovu obitelj, i odjednom stvari počinju sjedati na svoje mjesto…

Je li kineska autorica zagrizla veći zalogaj od onoga što je mogla prožvakati? Vjerojatno, jer gotovo tinejdžerska oduševljenost uličnim filozofom zlatnih uvojaka – a zapravo izmučenog mladića progonjenog ozbiljnom mentalnom bolešću i alkoholizmom – ne žigoše Wang kao lošu redateljicu, ali je karakterizira kao (još uvijek) neiskusnu individuu nesposobnu čitati očite signale, pa i pitati prava pitanja. Stvari donekle ispravljene u drugoj verziji kada doznajemo o Dylanovoj shizofreniji, alkoholizmu koji donekle otupljuje glasove u glavi i nesvjesnosti posljedica koje njegovo ponašanje uzrokuje najbližima. Nesavršen je ovo, u svakom slučaju, dokumentarac mlade Wang, ali također i film i redateljica koji znaju zadržati gledateljevu pažnju do samog kraja – okom za poetski detalj, zanimljivošću glavnog protagonista, dobrim redateljskim instinktima, na koncu konca i autorskom samokritičnošću. Wang bi mogla biti itekako zanimljiva redateljska sila u budućnosti…

"Ja sam druga ti" / "I Am Another You"
Režija: Nanfu Wang
Producentica: Lori Cheatle
Kamera i montaža: Nanfu Wang i Michael Shade
Glazba: Nathan Halpern i Chris Ruggiero
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 82 minute

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Goran Dević: “Kad su vidjeli da politička elita dolazi preko reda, ljudi su zaključili da cijepljenje nije loše”

Jedan od najvećih hrvatskih živućih dokumentarista, Goran Dević govori o svom najnovijem dokumentarcu, "Paviljon 6" (2024).

Art-kino: “Tijelo” Petre Seliškar i retrospektiva Wernera Herzoga

Na repertoar riječkog Art-kina dolazi dokumentarni film "Tijelo" Petre Seliškar i velika retrospektiva Wernera Herzoga.

Ivanu Ramljaku ovogodišnja Nagrada “Vladimir Nazor” za najbolji film

Ovogodišnja Nagrada "Vladimir Nazor" za najbolji film, pripala je Ivanu Ramljaku za njegov dokumentarac "El Shatt - Nacrt za utopiju".

Petra Seliškar: “‘Tijelo’ je dokaz kako nastaviti živjeti i voljeti život”

Redateljica Petra Seliškar i glavna protagonistica Urška Ristić, za naš su portal pričali o dokumentarnom filmu "Tijelo" (2023).

Uskoro se održava 17. Gledalište Kinokluba Zagreb

Sedamnaesto po redu Gledalište Kinokluba Zagreb, održavat će se od 29. svibnja do 1. lipnja u kinu Kinoteka.

Opatijska projekcija dokumentarca “Funne: Djevojke koje sanjaju more”

U sklopu programa "Liburnia uplovljava", u Opatiji će se prikazati dokumentarac "Funne: Djevojke koje sanjaju more" (2016) Katije Bernardi.

Nagrada hrvatskom projektu na 39. DOK.fest Münchenu

Projekt hrvatskog dokumentarnog filma "Kuće na pijesku" redatelja Vida Begića osvojio je industrijsku nagradu na 39. DOK.fest Münchenu.

Pobjednik CPH:DOX-a predvodi dokumentarnu konkurenciju 17. Subversive Film Festivala

Od 20. do 26. svibnja u kinu Kinoteka i Dokukinu KIC održat će se 17. izdanje Subversive Film Festivala, uz lijep broj dokumentarnih filmova.

Projekcija “Tijela” Petre Seliškar uz razgovor s autoricom i glavnom protagonisticom

U zagrebačkom Dokukinu KIC sutra će se održati projekcija filma "Tijelo" Petre Seliškar uz razgovor s autoricom i glavnom protagonisticom.

Svjetska premijera “Paviljona 6” Gorana Devića na 31. Sheffield DocFestu

Hrvatski dokumentarist Goran Dević svoj će najnoviji dokumentarni film "Paviljon 6" (2024) najprije predstaviti na 31. Sheffield DocFestu.
Režija: Nanfu Wang<br> Producentica: Lori Cheatle<br> Kamera i montaža: Nanfu Wang i Michael Shade<br> Glazba: Nathan Halpern i Chris Ruggiero<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Trajanje: 82 minute15. ZagrebDox: "Ja sam druga ti" - Zlatni uvojci i prljavi tabani