On je Jimmy Chin, Amerikanac kineskih korijena; ona je Elizabeth Chai Vasarhelyi, također Amerikanka, mađarske krve s očeve, hongkonške s majčine strane. Zajedno čine dokumentaristički power couple, bračnu dokumentarističku silu koja već iza sebe ima hvaljeni “Meru” iz 2015. godine, o povijesnoj ruti uspona na gotovo sedam tisuća visok himalajski vrh Meru. Tri godine kasnije, Chin i Vasarhelyi dovršili su uz National Geographicovu nepresušnu financijsko-logističku moć “Free Solo” (2018), jedno od najazapaženijih doku-djela prošle godine, s pravom nedavno osvojivši Oscara u konkurenciji dugometražnog dokumentarnog filma.
“Solo” prati 33-godišnjeg Amerikanca Alexa Honnolda u povijesnoj misiji golorukog uspona, bez alpinističke oprema, na zastrašujući vrh El Capitan unutar Nacionalnog parka Yosemite. Ovaj gigantski 900-metarski vertikalni granitni monolit, od 1908. godine do danas uzeo je više od trideset života, čak pet u razdoblju između 2013. i 2018. El Capitan, El Cap u slengu zajednice slobodnih penjača, čudo je prirode usred netaknute prirode Yosemitea, u čijem biste podnožju bez problema mogli rastrti pokrivač pa u hladovini, zajedno s obitelji ili ljubavnim interesom, uživati u lijenom povjetarcu proljetnog prijepodneva. Ne i Honnold, koji je kao i svi vrhunski sportaši, laserski precizno usredotočen na karijeru, bez želje za razvijanjem ostalih životnih aspekata. Stvari poput kuhanja, spremanja, prijateljskih i ljubavnih veza, Honnoldu predstavaljaju tek nepotrebnu distrakciju. U svemu pak ne pomaže ni obiteljska medicinska crta Aspergerove bolesti od koje je bolovao njegov otac, pa ni sam Alex ne djeluje kao osoba sposobna shvatiti koncept bliskosti i empatije, očigledno boraveći na autističnom spektru. Amerikanac ne mari za blagodati modernog života: spava u kombiju, jednostavna jela jede špatulom, modni izbori mu se sastoje od jedne majice koju nosi tjednima… Njegova nova djevojka Sanni – draga, simpatična, baš američki umiljata – zapravo je penjačeva prva prava ozbiljna veza u životu. I ona je, međutim, bar se tako na prvi pogled čini, tek kolateralna žrtva Honnoldove luđačke usredotočenosti na tekući cilj – ovaj, ali i sve brdsko-planinske vrhove koji će tek uslijediti. Svi su potrošni, osim planine, u više izravnih i neizravnih navrata govori Honnold.
“Free Solo” je vraški dinamičan, vrhunski režiran film koji nema potrebe umjetno pumpati napetost.
Zadnja trećina filma je i najuzbudljivija, glavno meso dokumentarca, u kojoj napokon iz prve ruke svjedočimo usponu bez presedana. Lijepim grafičkim rješenjima gledatelju su prezentirane svojevrsne postaje tog teškog puta, poput najpogibeljnijeg Boulder Problema, gdje penjač mora birati između životno riskantnog skoka na susjednu liticu ili običnog joga meets Karate Kid pokreta, gdje svaki od pokreta mora biti promišljen do savršenstva. Uspon svakog trenutka prate tri kamere – Jimmy Chin i Clair Popkin (na stijeni) te Mikey Schaefer iz podnožja s telephotom, kojeg u više navrata gledamo oblivenog znojem, pogleda skrenutog s monitora dok Alex radi najnoviju vratolomiju.
Povremeni problemi s ritmom i pokoja nepotrebna scena poput malkice isforsiranog toura novim lasvegaškim stanom mladog para, ne čine “Free Solo” ništa manjim filmskim doživljajem. Chin i Vasarhelyi besprijekorno vladaju svojim linearnim narativom, ne upadaju u zamku larger than life kulta štovanja i općenito nude važan kontekst deromantiziranja asketskog, pomalo egoističnog načina života koji plovi vodama maksime cilja koji opravdava sredstvo. “Free Solo” je vraški dinamičan, vrhunski režiran film koji nema potrebe umjetno pumpati napetost – ona je konstantno prisutna, opipljiva, na dohvat ruke, jer jedan pogrešan korak znači kraj. Životni kraj. Autori također ne bježe od etičke strane medalje, često balansirajući između želje za dobrim kadrom i what if komponente koja je u slučaju najgoreg scenarija, imala jasan potencijal doživotne životne traume za cjelokupnu filmsku ekipu. Srećom, sve je u ovom pokeru s najvišim ulozima završilo sretnim epilogom. Da, važan je sport, adrenalin, pomicanje granica. Ali važan je i čovjek, onaj na stijeni, ali i onaj koji čeka u podnožju iste. Usamljeno je stajati na vrhu…