Tih nekoliko magičnih tjedana lipnja i srpnja 2018. godine zauvijek će ostati uklesano u hrvatskoj kolektivnoj svijesti: kockasta nogometna reprezentacija osvojila je drugo mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, a Modrić, Mandžukić i ostatak društva postali su herojima nacije koja će ih razgaljeno-euforično u desecima tisuća dočekati na vrućem hrvatskom asfaltu. No, paralelno s nogometnim uzbuđenjima, baš za vrijeme odigravanja SP-a, odigravala se nevjerojatna, praktički nezabilježena ljudska drama koja je također danima punila novinske stupce diljem planete. Svijet je punih osamnaest dana (23.6. – 10.7.) drhtao nad sudbinom dvanaest dječaka i njihovim nogometnim trenerom, zarobljenih unutar nepregledne spilje Tham Luang Nang Non na sjeveru Tajlanda. Dječaci su u njen obilazak otišli nakon jednog od svojih treninga, ostavši nakon jake kiše i poplavljenih tunela zarobljeni u nekoliko kilometara dugoj podzemnom zmiji. Spasioci su ih napokon pronašli na mjestu udaljenom oko četiri kilometra od ulaska, odnosno oko tisuću metara od vrha planine. U spašavanju je, procjenjuje se, sudjelovalo oko 10 tisuća ljudi – ronioca, vojnika, policajaca, dobrovoljaca… Nevjerojatan, nevjerojatan pothvat.
National Geographicov dokumentarac “The Rescue” (2021) u režiji oskarovaca Jimmyja China i Elizabeth Chai Vasarhelyi kronološki prati upravo spomenutu odiseju. Sjetit ćete se ovog bračnog i redateljskog para s njihovim vrlo zapaženim i Oscarom nagrađenim dokumentarnim filmom “Free Solo” (2018) o golorukom usponu Alexa Honnolda na zastrašujući El Capitan. Tri godine kasnije svjetlo dana ugledao je “The Rescue”, vrlo korektno iako za nijansu slabije ostvarenje od “Sola”. Svakako dovoljno za zadržavanje gledateljeve pažnje, što je u današnje vrijeme postalo itekako izazovno. Kako god bilo, “The Resue” iznutra kronološki pokazuje kaotične događaje iz 2018. i organizaciju operacije spašavanja kakva nikad nije izvedena u ovom opsegu. Na čelo spasilačkog tima u konačnici dolaze amaterski britanski speleološki ronioci Rick Stanton i John Volanthen, rijetki pojedinci sposobni organizirati i provesti spašavanje u ekstremno zahtjevnim uvjetima gotovo nikakve vidljivosti, unutar tijesnih, klaustrofobičnih rukavaca beskrajno duge spilje. Chin i Vasarhelyi u filmu miksaju snimke s terena, intervjue, rekreirane scene te kompjuterski generirane grafičke prikaze same spilje, koji gledatelju olakšava orijentacijsko snalaženje i povezivanje konkretnih lokacija o kojima pričaju sugovornici. Lijepo i bez previše uljepšavanja prikazana je kaotična situacija sa samih početaka, spasilaca na rubu odustajanja; zatim samog ulaska u spilju, u situaciji gotovo stopostotne smanjene vidljivosti gdje pridržavanje običnog užeta (kako bi se označio put) znači razliku između života i smrti. Zalihe kisika su, naravno, ograničene, pa bi svaki pogrešni korak i duže zadržavanje uvelike otežalo potragu za dječacima, čak i ugrozile živote samih spasilaca.
Možda i najzanimljiviji dio “The Rescuea” predstavljaju razgovori sa Stantonom i Volanthenom, društveno nespretnim pojedincima (nisu baš timski igrači, priznaju), članovima gikovskog bratstva koji se naročito u tinejdžerskim godinama nije uklapao u nametnute društvene norme.
Možda i najzanimljiviji dio “The Rescuea” predstavljaju razgovori sa Stantonom i Volanthenom, društveno nespretnim pojedincima (nisu baš timski igrači, priznaju), članovima gikovskog bratstva koji se naročito u tinejdžerskim godinama nije uklapao u nametnute društvene norme. No, ovi će izopćenici – koji nemaju namjeru ispričati se za svoje životne i ine odabire – u konačnici dobiti priliku spasiti ljudske živote te postati junacima jedne države i pripadajućih obitelji, koji će im zauvijek ostati zahvalni na počinjenom herojstvu. “The Rescue” ne posjeduje neposredni i konstantno stežući život ili smrt stisak “Free Sola”, unatoč saznanju o hepiendovskom scenariju i prije početka gledanja oba filma. Chin i Vasarhelyi kako bi se uobičajeno rekli, zanatski vješto, bez trzavica (možda i pomalo sterilno) provode gledatelja svim važnijim postajama tajlandskog pothvata. Ipak, ponekad podosta spor tempo, manjak dubine u samim razgovorima i općenita distantnost, tek faktografska pažnja na fascinantan sport speleološkog ronjenja te prije svega izostanak pojavljivanja dječaka i njihovih obitelji pred kamerama, “The Rescue” ne svrstava u kategoriju nezaboravnih dokumentarnih iskustava.
