Kako se bliži dan objave oskarovskih nominacija, Akademija filmskih umjetnosti i znanosti prije petnaestak dana objavila je skraćenu listu ostvarenja koja će pokušati izboriti mjesto budu među pet nominiranih filmskih naslova u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma. Među petnaest dokumentaraca našli su se filmovi sa značajnim uspjehom na box officeu, poput biografije slavnog voditelja američkog dječjeg televizijskog programa Freda Rogersa, “Won’t You Be My Neighbor?” (2018) Morgana Nevillea, priča o zloglasnoj sutkinji američkog Vrhovnog suda Ruth Bader Ginsburg, “RBG” (2018) Julie Cohen i Betsy West te “Three Identical Strangers” (2018) Tima Wardlea o slučaju trojice blizanaca razdvojenih pri rođenju. Osim njih tu je i niz filmova ovjenčanih kritičarskim hvalospjevima: “Crime + Punishment” (2018) Stephena Mainga, “Minding the Gap” (2018) Binga Liua i “Free Solo” (2018) Jimmyja China i Elizabeth Chai Vasarhelyi. Ovoj kategoriji glavnih oskarovskih kandidata možemo pridodati i Netflixov dokumentarac “Shirkers” (2018) singapurske redateljice i filmske kritičarke Sandi Tan, jedne od čak osam žena na skraćenoj dokumentarnoj kandidacijskoj listi najprestižnije svjetske filmske nagrade.
“Shirkers” predstavlja Netflixovu šansu za obranu povijesnog lanjskog Oscara (“Icarus” Bryana Fogela), a iza sebe već ima režijsku nagradu s ovogodišnjeg Sundancea te nominaciju za nagradu Gotham. Tan nas radnjom vraća u Singapur 1992. godine gdje skupina prijateljica koju uz autoricu čine Jasmine Ng i Sophie Siddique pod vodstvom tajanstvenog mentora i redatelja Georgesa Cardone, snima nezavisni igrani film istog imena. Riječ je o neobičnom, pomalo eksperimentalnom uratku kojim djevojke odaju počast svojim filmskim uzorima: od Jima Jarmuscha i Wernera Herzoga do Jean-Luc Godarda. Iako priču o 18-godišnjoj ženskoj ubojici koja tumara gradom i upada u razne pustolovine, nije lako jasno razlučiti na temelju dokumentarca, radi se o filmu kakav bi se vjerojatno rijetko tko usudio snimiti u to vrijeme, kamoli u udaljenim kutovima svijeta poput Singapura. Koliko god je, međutim, zanimljiv kontekst njegovog nastajanja, toliko je još neobičniji rasplet događaja nakon završetka snimanja – redatelj Cardona jednostavno se pokupio i ispario sa sedamdeset kutija filma, ostavivši djevojke bez filma, ali i opipljivog dokaza svoje velike žrtve.
Cardona tako postaje centralnim likom ove priče, kao čovjek sposoban nadahnuti druge s ciljem ostvarivanja njegovih zamisli; manipulator uvijek spreman lažno obećati uspjeh i avanturu, ali isto tako i sabotirati svoje suradnike i nikada dovršiti započeto. Posrnuli redatelj nakon Singapura najprije bježi u Australiju, a zatim u SAD, gdje na koncu i umire. Priči tu nije kraj jer njegova bivša supruga uspijeva kontaktirati Sandi i vratiti film u prave ruke. Začudo, videozapis je ostao dobro sačuvan, ali bez zvuka, pa je film bilo nemoguće restaurirati, no preživjeli materijal koji čini velik dio ovog dokumentarca, otkriva doista upečatljiv rad unatoč radnji koja danas može djelovati pomalo konfuzno i pretenciozno.
Osim što se radi o itekako osobnom i zanimljivom filmu talentirane autorice, još je važnija i poruka budućim naraštajima mladih filmaša: usudite se snimiti bilo što, gdjegod na svijetu se nalazili.
“Shirkers” iz 1992. godine nije dobio priliku ugledati svjetlo dana, no gotovo trideset godina kasnije pod istim imenom dobiva novi dokumentarni život u vidu priče o izvornom filmu. A ona nas, ispričana s dobrim osjećajem za ritam i puno strasti, vodi od Singapura, preko Las Vegasa do New Orleansa, rasplićući narativ jednog odrastanja, stvaralačkog zanosa i boli uzrokovane izdajom i otmicom. U segmentima razgovora s nekadašnjim suradnicima, imamo priliku čuti i drugu strane medalje, kada autoričina prijateljica Jasmine pred kamerama redateljici spočitava određene postupke otprije četvrt stoljeća. Uvrštavanjem spomenutog materijala gledatelji dobivaju uvid u iskrene reakcije protagonista, ali i osjećaj prisustvovanja stvarima izvan uobičajene dokumentarne konfekcije, scenama koje bi većina redatelja nemilosrdno sasjekla u montaži.
Sandi Tan je “Shirkersom” dokazala da znoj proliven za vrijeme snimanja izvornog filma ipak nije bio uzaludan. Onaj ne-dokumentarni, igrani, donosi sliku zauvijek izgubljenog Singapura, pošteđenog betonskih dokaza recentnog ekonomskog rasta na mjestima nekadašnjih parkova i malih trgova. Ovaj dokumetnarni iz 2018., osim što provlači osobnu priču talentirane autorice, podcrtava još važniju poruku budućim naraštajima mladih filmaša: usudite se snimiti bilo što, iz pravih razloga, gdjegod na svijetu se nalazili. Možda će stvari krenuti po zlu. Možda i neće. A možda ćete, nikad ne znate, filmom, ili filmom o filmu, zaraditi i nominaciju za nagradu Oscar.
