Recenzije"Crime + Punishment" - U borbi protiv korupcije u njujorškoj policiji

“Crime + Punishment” – U borbi protiv korupcije u njujorškoj policiji

|

Iz mora godišnje produkcije šabloniziranih dokumentaraca svako toliko izroni poneki film sazdan od drugačijeg materijala, koji se od svijeta u kojem živimo aktivno trudi učiniti bolje mjesto. Takav je i Huluov “Crime + Punishment” (2018) Amerikanca Stephena Mainga, nagrađen Posebnom nagradom žirija na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu, koji problematizira kvote uhićenja američke policije. Ova već neko vrijeme protuzakonita praksa označava određeni broj mjesečnih privođenja koja svaki policajac na terenu mora odraditi, sve kako bi represivni aparat nesmetano nastavio brujati podmazan novcem od kazni i jamčevina. Ciljana skupina ovih uhićenja mladi su muškarci crne ili latino rase, starosti između 14 i 21 godine. Njihovi slučajevi najčešće će kasnije biti odbačeni na sudu, ali već uhodani sustav koji uništava brojne mlade živote i stvara sve veći broj kriminalaca s ciljem lake zarade, ne uzbuđuju previše slične trivijalnosti. Policajci koji ne odrade propisanu kvotu uhićenja i privođenja postat će žrtvama odmazde svojih kolega i nadređenih, dok će rezultati njihovog rada u izvješćima biti prikazani u negativnom svjetlu. U konačnici će ovi pojedinci biti premješteni na manje ugodne zadatke, na koncu možda čak i otpušteni. Izvan zakona ili ne, sistem s kvotama i dalje je živo prisutan u njujorškoj policiji, o čemu svjedoči Maingov dokumentarac kroz priču o dvanaest hrabrih zaposlenika NYPD-a koji su se tom principu suprostavili tužbom. Osim njih, protiv ovog korumpiranog sustava bori se i privatni istražitelj Manuel Manny Gomez, nekoć i sam policajac, koji je karijeru posvetio istraživanju slučajeva nevinih mladića uhićenih bez pravog razloga.

Jedan od slučajeva u središtu pozornosti onaj je mladog Pedra Hernandeza optuženog za pucnjavu u kojoj nije sudjelovao. Film tako iz dvije različite pozicije baca svjetlo na korumpiranost sustava čije su žrtve jednako i mladi uhićenici, koliko i policajci kojima savjest ne dopušta obavljati svoj posao u skladu sa štetnom direktivom iz samog vrha policije. Znatan dio Maingovoga filma sniman je u tajnosti, skrivenim kamerama čiji zapisi pojačavaju dojam opasnosti u koju se upuštaju policajci spremni raskrinkati truli sistem u čijem su okviru primorani djelovati. Jedna od takvih upečatljivijih scena odnosi se na prizore maltretiranje policajca Sandyja Gonzalesa od strane vlastitih kolega. Na drugom mjestu vidjet ćemo policajca iz kvote dvanaestorice otpisanih kako umeće minijaturnu videokameru u ručni sat, kako bi došao do opipljivog dokaza određivanja protuzakonitih kvota na sastancima.

“Crime + Punishment” jedan je od značajnijih angažiranih filmskih postignuća u posljednje vrijeme, barem što se tiče američke dokumentaristike.

Samom dokumentarcu nedostaje katarzični epilog ispravljene nepravde, ali “Crime + Punishment” ipak i više nego zadovoljavajuće obavlja svoj posao upućivanja na stvarni problem, sudjelujući kao bitan korak prema njegovu eventualnom razrješenju. Referirajući se na najslavnijeg policijskog zviždača u Americi, Franka Serpica, o kojem je Sidney Lumet snimio slavni film s Alom Pacinom u naslovnoj ulozi, jedan od aktera filma kaže: “Svi se borimo za iste stvari. Svaki put kad su Serpico i ostali nešto pokušali, isprva su bili ušutkani. Ali su ustrajali. Znamo da se borimo za pravu stvar i na kraju ćemo pobijediti”. Usporedbe sa “Serpicom” (1973) neizbježne su jer Maingov dokumentarac prokazuje korupciju unutar njujorške policije, a sličan slučaj obrađuje i “The Seven Five” (2014) američkog redatelja Tillera Russela koji se bavi događajima iz osamdesetih, što upućuje na nepromijenjenu i trulu NYPD-evsku srž kroz desetljeća. Postoji, naravno, i ona druga strana medalje s poštenim policajcima spremnih iznutra se suprotstaviti trulom sistemu, pa dokumentarci poput “Crime + Punishment” u istoj mjeri gledatelja pune nadom koliko i pravedničkim gnjevom.

“C + P” je na impresivan način rekao što je trebao reći u svojih nešto manje od dva sata trajanja, iako oštrije montažerske škare koje bi film skratile dobrih dvadesetak minuta, također ne bi bile na odmet. Prije svega se to moglo postići izbacivanjem određenih non sequitura koje ne proširuju dovoljno kontekst same priče. Drugi, manje značajan nedostatak, predstavljaju često nečitljivi hard coded titlovi manje razumljivih audio sadržaja poput tajno snimljenih telefonskih razgovora. No, ove stvari uvelike blijede u usporedbi s važnošću filma na području zalaganja za pravedniji sustav provedbe zakona i reda na terenu, što ga čini jednim od značajnijih društveno angažiranih filmskih postignuća u posljednje vrijeme, barem što se tiče američke dokumentaristike.

Najnovije

Rijeka koja spaja, rijeka koja razgraničuje

Treću sezonu "Istočnih horizonata" otvara esej o filmu "Nakdong River" / "Nakdonggang" (1952 ) Jeon Chang-keuna.

Dina Pokrajac: “Problematiziramo sukobe u širem smislu”

Direktorica Subversive Film Festivala Dina Pokrajac za Dokumentarni.net najavljuje osamnaesto izdanje ove filsmke manifestacije.

“Funk YU” Franka Dujmića na 8. Funk konferenciji

Dokumentrarni film "Funk YU" (2024) Franka Dujmića bit će prikazan na 8. Funk konferenciji.

U tijeku prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split

U tijeku su prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split.

Bogat dokumentarni program 18. Subversive Film Festivala

Na 18. izdanju Subversive Film Festivala (19.5. - 31.5.) ponovno nas čeka bogat program dokumentarnih filmova.

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi - "Škola hodanja 2" (2025) Jelene Novaković.

Novo staro čulo dokumentaristike

Na 21. ZagrebDoxu po prvi put je održan i popratni program pod nazivom "Audio Dox", posvećen formi audiodokumentaraca.

21. ZagrebDox: “Invazija” – Nazvati stvari pravim imenom

"Invazija" / "The Invasion" (2024) Sergeja Loznice samim svojim naslovom ruši koncepciju suvremene povijesti kakvu ispisuje Kremlj.

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.
"Crime + Punishment"
Režija: Stephen Maing
Producenti: Stephen Maing, Eric Daniel Metzgar i Ross Tuttle
Direktor fotografije: Stephen Maing
Montaža: Stephen Maing i Eric Daniel Metzgar
Glazba: Brendon Anderegg i Andrew Lafkas
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2018.
Trajanje: 112 minuta

Povezani tekstovi

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Režija: Stephen Maing<br> Producenti: Stephen Maing, Eric Daniel Metzgar i Ross Tuttle<br> Direktor fotografije: Stephen Maing <br> Montaža: Stephen Maing i Eric Daniel Metzgar <br> Glazba: Brendon Anderegg i Andrew Lafkas<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2018.<br> Trajanje: 112 minuta"Crime + Punishment" - U borbi protiv korupcije u njujorškoj policiji