PočetnaIntervjuiGoran Dević: "Snimanje 'Na vodi' bilo mi je najdulje i najteže u...

Goran Dević: “Snimanje ‘Na vodi’ bilo mi je najdulje i najteže u karijeri”

-

Nismo ga htjeli pretjerano gnjaviti nakon lajpciške avanture, neka se dojmovi slegnu. Obećali smo postaviti tek tri pitanja. Obećanje i – održali, jer bit će vremena za opširnije rasprave, možda i u neko skorije vrijeme. Prešutiti novi uspjeh domaće dokumentaristike ipak nismo htjeli, jer gospodo, imamo dobitnika Posebnog priznanja 61. Međunarodnog festivala dokumentarnog i animiranog filma u Leipzigu – DOK Leipziga kojeg je lijepim riječima počastio tročlani žiri u sastavu: Mika KaurismäkiDora Bouchoucha Laimonas Briedis. Hrvatskog dobitnika, Gorana Devića koji je to postigao svojim najnovijim filmom “Na vodi” (Petnaesta umjetnost, 2018.) u konkurenciji ne baš benignih takmaca. Našlo se u njegovoj međunarodnoj konkurenciji dugog metra, među ukupno dvanaest filmova, osvajača nagrada na Tribeci (Danae Elon), Locarnu (Giulias Verschwinden), Berlinaleu (Othmar Schmiderer)… Kao šećer na kraju, iz prikrajka je vrebao i malo poznati neprofesijski redatelj… Kako se ono zove, Sergej Loznica? Koji je osvojio – ma, ima li nagrade koje jedan od najutjecajnijih europskih dokumetnarista nije dograbio? I dođe Dević u Leipzig i preskoči ih sve poput Blanke Vlašić u najboljim danima. Dobro, osim Talijanke Claudije Tosi (“I Had a Dream” / “Avevo un sogno”), dobitnice Zlatne golubice u međunarodnoj dugometražnoj konkurenciji. Ali dobro, bilo bi dosadno da Hrvati sve osvoje, neka se i prekomorski susjedi malo raduju.

“Pretpostavljam da su lajpciški selektori vidjeli film na marketu u Nyonu. Tamo se odabere nekoliko poludovršenih ili filmova koji su zakasnili s prijavom, pa ih ljudi s drugih festivala imaju priliku vidjeti u videoteci. DOK Leipzig nas je kontaktirao, tražili su svjetsku premjeru za mjesto među dvanaest filmova u konkurenciji. Mi smo prihvatili”, rekao je Dević na početku razgovora, čiji će najnoviji film uskoro biti prikazan na njemu dragom festivalu Slobodna Zona u Beogradu. Sljedeća festivalska postaja rezervirana je za hrvatsku premijeru na autoru također bitnom Human Right Film Festivalu, i to u prosincu mjesecu.

“Na vodi” je nastao u produkciji zagrebačke Petnaeste umjetnosti. Uz producente Devića i Hrvoja Osvadića, na filmu je kao direktor fotografije radio Damian Nenadić, montažeri su bili Jan Klemsche i Vanja Siruček, dok je za dizajn zvuka bio zadužen Martin Semenčić. Nakon “Buffeta Željezare” (Petnaesta umjetnost, 2017.) Dević se tako ponovno vraća u rodni kraj, u Sisak, slušati priče o uništenom gradu kroz oči svojih bivših sugrađana koji žive na rijeci.

“Film je skup portreta meni dragih i interesantnih ljudi čija se svakodnevica veže za sisačke rijeke Kupu i Savu. Koliko god to bilo teško, ambicija mi je bila pokušati portretirati i nas kao kolektiv, društvo. Filmski vidjeti ima li više stvari koje nas spajaju ili razdvajaju. A na još jednostavnijoj, ljudskoj razini, doslovno se fizički vratiti odakle sam potekao. Te su mi rijeke u djetinjstvu bile dnevni boravak”, napominje Dević.

Nije lako bilo našem poznatom dokumentaristu za vrijeme snimanja “Na vodi”, s kojeg nosi nekoliko uspomena zagrabljenih iz zabačenog bunara prvi put u karijeri.

“Ovo mi je definitivno bilo najdulje i najteže snimanje u karijeri. Mislim da smo ono prvo odradili na dan ulaska Hrvatske u EU, dakle prije više od pet godina. ‘Na vodi’ se razlikuje od mojih ostalih filmova po tome što sam najprije došao do ideje što bih želio snimiti, a tek onda to tražio u stvarnosti. Do sada je uglavnom bilo obrnuto. Znalo je sve to uroditi i nekim vlastitim redateljskim frustracijama. Također je bilo frustrirajuće što u film nažalost nisu mogle ući neke od najboljih scena, kao i pojedini likovi u kompletu. Znam da smo većinu tih teških odluka donijeli na dobrobit filma, a i nakon nagrade u Leipzigu nije red da kukam…”, rekao je za kraj Goran Dević.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

AI i virtualni svjetovi u Dokukinu KIC

U zagrebačko Dokukino KIC dolazi novi ciklus dokumentaraca "AI i virtualni svjetovi", koji istražuje snage, slabosti i ograničenja umjetne inteligencije.

Večeras u Sinju dokumentarac o ratnoj fotografkinji Lee Miller

Večeras na platno sinjske Palacine dolazi dokumentarac "Uhvatiti Lee Miller" / "Capturing Lee Miller" (2020) redateljice Terese Griffiths.

Tri nagrade za hrvatske dokumentarce na 20. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma o ljudskim pravima Verzió

Tri nagrade osvojili su hrvatski dokumentarci na 20. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma o ljudskim pravima Verzió.

55. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva: Prva nagrada dokumentarcu “Korijen” Dore Fodor

U Zagrebu se od 24. do 26. studenog održavala 55. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva.

“Nakon svadbe” Mateja Kľúčika najbolji dokumentarni film 10. STIFF-a

"Nakon svadbe" (2022) slovačkog redatelja Mateja Kľúčika proglašen je najboljim dokumentarnim filmom 10. STIFF-a.

Klasici svjetske dokumentaristike, 3. sezona

“Darwinova noćna mora” – Predatorske ribe i oružje u kolijevci čovječanstva

Posljednji esej treće sezone "Klasika" rezerviran je za dokumentarni film "Darwinova noćna mora" (2004) Huberta Saupera.

“Mali Dieter želi letjeti” – Ekstatično do neba

"Mali Dieter želi letjeti" (1997) spada među najpoznatija dokumentaristička djela velikog njemačkog redatelja Wernera Herzoga.

“Titicut Follies” – Čiste sobe i tužni varijetei

U trećem eseju treće sezone "Klasika svjetske dokumentaristike" pišemo o dokumentarcu "Titicut Follies" (1967) Fredericka Wisemana.

“Crumb” – Umjetnost kao jedini izbor

Dokumentarac "Crumb" (1994) Terryja Zwigoffa o strip-umjetniku Robertu Crumbu, spada među najistaknutije primjerke doku-biografskog žanra.

“Shermanov marš” – Generali i ljubavnici

Treću sezonu "Klasika svjetske dokumentaristike" otvaramo s dokumentarcem "Shermanov marš" / "Sherman's March" (1985) Rossa McElweeja.

Dokultura, 3. sezona

Snaga je u detalju

Posljednji esej treće sezone "Dokulture" donosi tekst o hrvatskim filmskim vaninstitucionalnim programima.

Fiksiranje na margini

Shvatimo li film kao neizostavni dio kulture i umjetničkog stvaralaštva, obrazovni je sustav prva točka stjecanja šireg filmskog znanja.

Steći filmsku kulturu – od apstrakcije prema konzumerizmu

Prvi esej treće sezone "Dokulture" bavi se (ne)dostupnošću filmova široj publici, naročito iz kuta dokumentarnog roda.