U svijetu dokumentaristike IDFA, Međunarodni festival dokumentarnog filma u Jihlavi i DOK Leipzig predstavljaju kremu kreme festivalske doku-ponude. Nefikcijski su to festivalski majori, najbolji od najboljih, i nevjerojatna je čast uopće biti pozvan na neku od ovih filmskih manifestacija, kako za pripadajuće redatelje i producente, tako i za cijelu domicilnu dokumentarističku industriju. A pazite sad, Hrvatska će ove godina na svakom od tih festivala imati po nekoliko filmova!
Sve je krenulo još prije nekoliko dana, priopćenjem amsterdamske IDFA-e o uvrštenju dokumentarca Rade Šešić, “Soba bez pogleda” (1987), u autobiografski program Me (Ja). Nedugo zatim nizozemski doku-festivalski gigant, zapravo najveći svjetski takve vrste, pustio je u opticaj informaciju o još nekoliko popratnih programa svojeg 31. izdanja (14. – 25.11.). Pogađate – i ovdje ima hrvatskih dokumentaraca. U programskoj cjelini Best of Fests (Najbolje od festivala) okupljaju se istaknuti dokumentarni filmovi s ovogodišnje festivalske turneje. Tu ćemo pak imati “Srbenku” (Restart, 2018.) Nebojše Slijepčevića, odnosno dvije manjinske domaće koprodukcije, “Chris the Swiss” (Nukleus film, 2018.) švicarske redateljice Anje Kofmel i “U slučaju rata” / “When the War Comes” / “Až přijde válka” (Hulahop, 2018.) češkog autora Jana Geberta. Kompletan IDFA-in glavni program još nije izašao na svjetlo dana pa i ovdje postoji mogućnost za pokoje hrvatsko dokumentarno djelo.
22. Međunarodni festival dokumentarnog filma u Jihlavi održat će se od 25. do 30. listopada. Ponovno s hrvatskim predstavnicima, njih komada tri. Ovdje je glavna vijest uvrštenje dokumentarca “Pusti, dobre pusti” (Fade In, 2018.) Vlatke Vorkapić u natjecateljski program Between the Seas (Između mora) s filmovima iz Srednje i Istočne Europe. “Dobre” u Jihlavu dolazi s etiketom međunarodne premijere, dok ova morska komedija o kapetanu i njegovoj posadi u misiji dopremanja pitke vode otočanima, danas (11.10.) ostvaruje i svoju hrvatsku kino premijeru u riječkom Art-kinu Croatia.
Svjetsku premijeru u Češkoj zakazao je Čeh sa stalnom hrvatskom adresom, Aleš Suk, koji će tamošnjoj publici predstaviti svoj hibridni film, teško na prvu opisiv unutar jedne rečenice. Radi se – pokušajmo – o filmskom djelu koje kombinira snimke performansa penzionera usred Golog otoka, gdje svaki od njih vuče određenu povijest s tog zloglasnog mjesta, s kadrovima prosvjeda protiv Frljićeve proslave kontra-Oluje u Rijeci prije tri godine. “Kraj svjetla” (Udruga UKUS, 2018.) u natjecateljskoj je konkurenciji za najbolji češki dokumentarni film, pod prigodno nazvanom programskom etiketom Czech Joy (Češka radost). Tercet hrvatskih filmova u Jihlavi zatvara Slijepčevićeva “Srbenka”, koja će obasjati platna popratnog programa Doc Alliance Selection, ciljanog showcasea nekoliko najprestižnijih međunarodnih festivala.
Za kraj smo ostavili festival s kronološki najkasnijim datum početka, 61. Međunarodni festival dokumentarnog i animiranog filma u Leipzigu – DOK Leipzig. Put Njemačke će čak sedam hrvatskih filmova, od čega šest dokumentarnih. Najprestižnije mjesto rezervirano je za svjetsku premijeru najnovijeg ostvarenja Gorana Devića, “Na vodi” (Petnaesta umjetnost, 2018.), čija će se opservacija života na tri sisačke rijeke nadmetati s još jedanaest ostalih filmova u međunarodnoj natjecateljskoj konkurenciji dugometražnih i animiranih filmova. A glavni laureat spomenutog programa kući će osim statue Zlatne golubice (Golden Dove), ponijeti i nemalu novčanu nagradu od deset tisuća eura.
Međunarodni dio programa 61. DOK Leipziga satkan je od ukupno čak 44 filma; pet nosi veći ili manji hrvatski pečat, poput dobro poznatih “Srbenke” i “Chris the Swissa”. “Lijek” (K-zona, 2018.) Ane Opalić i “IKEA for YU” (Hrvatski filmski savez / Wizworks Studios AB; 2018.) Marije Ratković Vidaković i Dinke Radonić također su u ovom dijelu festivala, oba s lajpciškom međunarodnom premijerom. Prvi dokumentarac upoznaje nas s autoričinom majkom nakon operacije raka ždrijela, dok drugi putuje obiteljskom prošlošću uslijed preseljenja redateljice u Švedsku. Posljednji u nizu, još jedan hrvatski film u međunarodnom programu, “Dani ludila” (Restart, 2018.) Damiana Nenadića, prati svakodnevicu dvoje psihički bolesnih i od društva odbačnih pojedinaca. Svi spomenuti dokumentarci u konkurenciji su za nekoliko nagrada, uključujući i onu za najbolji istočnoeuropski dokumentarac (MDR Prize), novčano tešku tri tisuće eura.
