Na Ljetnoj pozornici Opatija sinoć su svečano dodijeljene nagrade i priznanja 15. Liburnia Film Festivala, festivala hrvatskog dokumentarnog filma. U ovom istarskom gradu u proteklih pet dana (21. – 25.8.) ukupno je prikazano 33 domaćih dokumentarnih naslova, od čega 22 u konkurenciji za sedam festivalskih nagrada. Ovogodišnji popratni festivalski program uključivao je tri edukativne radionice, dvije tribine, case study te svakodnevne razgovore na “Kavi s autorom”. Koncertom makedonskog jazz gitarista Tonija Kitanovskog i Cherkezi Orchestra zatvoreno je još jedno izdanje LFF-a.
Žiri ovogodišnjeg Liburnia Film Festivala u sastavu: Igor Bezinović, Vasja Bibič, Veton Nurkollari, Jelena Maksimović i Eva Kraljević, jednoglasnom je odlukom Nagradu za najbolji film dodijelio kratkometražnom dokumentarcu “Blink” (Room 100, 2017.) autora Jakova Labrovića, “za intimno i potresno filmsko putovanje kroz različita psihofizička stanja”. Publika je najvišom prosječnom ocjenom od 4,69 nagradila film “Tvornica je naša!” (Manevar / HRT; 2016.) Vedrane Pribačić, a isto je ostvarenje Posebnim priznanjem nagradio i žiri uz obrazloženje da je to “film koji vraća vjeru u borbu protiv kapitalizma”. Oba filma festival nagrađuje novčanom nagradom od po 7 tisuća kuna, a Restart s tehničkom uslugom izrade DCP-a.
Nagradu za najbolji regionalni film dobio je kratki dokumentarac “Nonna” (Dinaridi Film, 2017.) Marija Pućića, “za minimalistički pristup koji tematizirajući starost otvara brojna egzistencijalna pitanja”, koji je time ostvario direktan ulaz na radionicu BDC Discoveries uz popust od 50 posto na entry fee, koju osigurava Balkan Documentary Center.
Stručne nagrade dodijeljene su u kategorijama za najbolju režiju, fotografiju, montažu i dizajn zvuka. Tako Nagrada za najbolju režiju ide Goranu Deviću za film “Buffet Željezara” (Petnaesta umjetnost, 2017.) zbog “pažljivo planiranog koncepta snimanja filma u ograničenim prostorno vremenskim uvjetima”, a uključuje autorovo sudjelovanje na radionici Ex Oriente Film Instituta dokumentarnog filma (IDF) iz Praga na koji je autor pozvan sa svojim sljedećim projektom.
Nagradu za najbolju fotografiju žiri je dodijelio Borisu Poljaku za film “Oni samo dolaze i odlaze” (Hrvatski filmski savez, 2016.) zbog “umijeća pretvaranja voajerizma u liriku”.
Za “precizan montažni postupak koji doprinosi kvaliteti ovog jednostavnog i snažnog filma”, Nagradu za najbolju montažu primio je Dario Bagarić za dokumentarac “Kika” (Mirna Zgrabljić, Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu; 2017.), dok je Nagrada za dizajn zvuka otišla Tomislavu Domesu za film “Skoro ništa” (Ana Hušman, Studio Pangolin; 2017.), zbog “načina na koji vizualni pejzaži savršeno nadopunjuju one zvučne”.
