Početna Recenzije 13. ZagrebDox: "Oni samo dolaze i odlaze" - Filmski kvadrat paralelne stvarnosti

13. ZagrebDox: “Oni samo dolaze i odlaze” – Filmski kvadrat paralelne stvarnosti

-

Nakon međunarodno priznatog “Autofocusa” (MILVA film i video, 2013.), “Oni samo dolaze i odlaze” (Hrvatski filmski savez, 2016.) mekan je i trijumfalan povratak Borisa Poljaka u naručje opservacijske antropologije. Mjesto radnje u ovom je slučaju nešto južnije, na domaćem terenu jutarnjeg limba ljetnih Bačvica, koje u tom zlatokosom vremenskom pojasu na površinu izvlači – pa, subjekte vrijedne dobrog dokumentarnog filma i odlaska u kino. Dramaturški raslojen u četiri odijeljena čina – ali bez natruhe redateljske on/off sreen intervencije – “Oni samo dolaze i odlaze” jasno prikazuju sezonsku filozofiju mikro-prostora koji vremenskom gradacijom ne mijenja tek demografski sastav već i prvotno zamišljenu turističko-prostornu namjenu. Kako noć postupno potpisuje predaju galopirajućem jutru, tako se mijenja i ponašanje posjetitelja priobalnog eko-sistema s vlastitim setom pravila, rezultirajući sve češće apsurdnom komedijom – gole situacije; primjerice, potpuno nagog i alkoholom natopljenog mlađeg punoljetnika koji saltovima unatrag izaziva zgražanje prisutnih penzića.

Poljak film započinje usred večeri, house hall of fame hitčinom iz dvijetisućutih (“The Man with the Red Face”, Laurent Garnier) i morskom verzijom ljubavi na zidiću zaigranog para u plićaku Bačvica. Završava pak jednom od najupečatljivijih scena moderne hrvatske dokumentaristike – jutarnjim odlaskom u svjetlost, pretapajućom vangoghovskom apstrakcijom filma i boje, nagovještajem moguće iluzije o dosad viđenome kao običnoj igri sjene i projektorskog odsjaja. Početak i kraj. Opipljive krajnosti i onkraj opipljivosti. Ono što smo bili i ono što tek trebamo postati. Mladenačka ustreptalost i jesensko brojanje koraka. Od imamo ih na dijeljenje do svaki je važan. Između otisaka stopala u pijesku tek je industrijska svakodnevica, na dvadesetak filmskih minuta zakopana iza Dioklecijanovih zidina.

Tanka je možda granica između ove vrste opservacijske dokumentaristike i vojaerizma, no Poljak je u “Onima” nikada ne prelazi, prožimajući kroz film profesionalnu radoznalost ispred perverzije, umjetnost ispred jeftinog vlog-snuffa.

Poljakovi kadrovi uglavnom su statični, radoznali, građanski na distanci – ne i nadzorno hladni, uz švenkanje subjekata u pokretu kada to zatreba. Bilo da se radi o hrvačkom klešu dvojice pubertetlija ili grupnom snapshotu ranojutarnje disperziranih slet-penzionera koji kao da su izašli sa seta “The Walking Deada”, svaki Splićaninov filmski frame izliven je kroz čelično sito razložne namjere. Eho Martinčeve škole filmskog kvadrata, koja čak i splitskom kontroliranom, polu-devijantnom kaosu nastoji dati smisao i matematičku preciznost. Ne da je objasni, ali da je humorom procijepi do gabarita razumljivog, manje nepoznatog i strašnog.

Tanka je možda granica između ove vrste opservacijske dokumentaristike i vojaerizma, no Poljak je u “Onima” nikada ne prelazi, prožimajući kroz film profesionalnu radoznalost ispred perverzije, umjetnost ispred jeftinog vlog-snuffa. Ljubav, mržnja, golotinja mlada, polugolotinja nešto namreškanija. Povraćanje u valovima. Ljubljenje među valovima. Studija ljudskog karaktera. Sjebanih i predivnih životinja s Bačvicama kao ground zerom mladog čovječanstva, mjesta od kojeg sve počinje i prema kojem sve otpočinje. Simbiotičko prožimanje tijela i prirode u matematičkoj smislenosti kvadrata. “Oni samo dolaze i odlaze” i kao samostalno muzejsko-filmska instalacija, ne tek kino-razbibriga. Boris Poljak je, zar ste uopće sumnjali, zadržao tron kralja hrvatske dokumentarne opservacije. A sada, vrijeme je za festivalski izvoz

"Oni samo dolaze i odlaze"

O FILMU:

Scenarij, režija i kamera: Boris Poljak
Producentica: Vera Robić-Škarica
Montaža: Damir Čučić
Dizajn zvuka: Martin Semenčić
Produkcija: Hrvatski filmski savez
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Godina proizvodnje: 2016.
Trajanje: 20 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Šesnaest filmova u Međunarodnoj konkurenciji 16. ZagrebDoxa

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu u natjecateljskoj konkurenciji prikazat će se i šesnaest filmova iz međunarodnog programa.

29. Dani hrvatskog filma: “O jednoj mladosti” – Balada o prolaznosti

"O jednoj mladosti" Ivana Ramljaka univerzalno je prepoznatljiva priča, filozofična balada o prolaznosti, mijenama, iznevjerenim nadama.

Održane premijerne Nagrade Dokumetar: “Mačka je uvijek ženska” najbolji film, tri nagrade za “Na vodi”

U Dokukinu KIC sinoć su održane premijerne Nagrade Dokumetar, posvećene valorizaciji godišnje produkcije hrvatskog dokumentarnog filma.

Dodjelom nagrada i priznanja završen 3. AJB DOC

Dodjelom nagrada i priznanja sinoć je završen 3. AJB DOC.

Završen SKORO 15. DOKUart

Prvim bjelovarskim auto–kinom u nedjelju, 13. rujna, završen je SKORO 15. DOKUart, bjelovarski festival dokumentarnog filma.

3. AJB DOC: “Uhvaćeni u mreži” – Vjera u ljudski rod

"Caught in the Net" (2020) ostvario je svoju plemenitu edukacijsku, društveno korisnu namjenu, što zaslužuje nemalu pohvalu.

Posebno izdanje ZagrebDoxa od 4. do 11. listopada

Ovogodišnje posebno izdanje ZagrebDoxa održat će se od 4. do 11. listopada u Kinu SC i Teatru &TD Studentskog centra u Zagrebu

3. AJB DOC: “Galeb” – Mudrac imperijalnog ega

Izgrađen 1937. u Italiji, brod Galeb je poslije Drugog svjetskog rata preuređen u školski brod Jugoslavenske ratne mornarice i ploveću rezidenciju maršala Tita.

Objavljena selekcija 29. Dana hrvatskog filma

Jučer (petak, 11.9.) je službeno objavljena selekcija 29. izdanja Dana hrvatskog filma, koje će se od 16. do 19. rujna 2020 godine održati u kinu Tuškanac.