Početna Recenzije 13. ZagrebDox: "Pričest" - Djetinjstvo je rezervirano za one koji si ga...

13. ZagrebDox: “Pričest” – Djetinjstvo je rezervirano za one koji si ga mogu priuštiti

-

13. ZagrebDox započeo je udarcem u emocionalni pleksus. Onako kako to velik festival – posvećen autorskom dokumentarcu i društveno bitnim temama – i treba započeti. Vesele bakice i dokumentarna bižuterija za široku raju, u nedjelju su u Centru Kaptol ustupili mjesto vašoj priči iz susjedstva; hipodermičnoj igli stvarnosti zabodenoj ravno u korteks nepripremljenog gledatelja-namjernika.

Debitantski(!) film Poljakinje Anne Zamecke, “Pričest” / “Communion” / “Komunia” (2016), iskrcava nas u središte disfunkcionalnog kućnog nereda kojim bezuspješno pokušava ovladati četrnaestogodišnja Ola, bez naročite pomoći autističnog brata Nikodema koji se sprema za sakrament pričesti, odnosno alkoholu sklonog oca. Ni majke, čiji nas nelagodni cammeo povratak u zajedničko kućanstvo privremeno zabljesne u drugom dijelu filma. Djeca glume odrasle. Odrasli se ponašaju kao djeca. U prostoru veličine prosječnog ormara bolje držeće domaće starlete.

Zamecka svojim soc-doksom ne otkriva žanrovsku toplu vodu, što je u zadanim opservacijskim gabaritima ionako gotovo nemoguća rabota. Maloljetnu jednosmjernu kartu do pakla gromoglasnije je, međutim, čekirala Hanna Polak u “Boljem životu” / “Something Better to Come” (2014); odrastanje bez roditeljske kontrole Alexander Nanau u “Toto i njegove sestre” / “Toto and His Sisters” / “Toto şi surorile lui” (2014), s još nemilosrdnijim portretom neuspjelog U-18 matrijarhata unutar bukureštanskog slama. “Pričest” možda nema plakatnu šokantnost navedenih filmova, ali ono što ima, dostavlja suptilnije; možda i – stvarnije. Jer, domaćem će se filmsko-kulturnom konzumentu opravdano teško saživjeti s posljedicama udisanja moskovskog otpadnog geta. Svakodnevica K+ preživljavanja u kvartovskoj sardinijeri, emocionalno distantna obitelj, besperspektivnost omeđena gustinom pljesnivih pločica i kancerogenim kičom socijalističkih tapeta… – e, to je već nešto drugo. To je već nešto domaće a naše – ne pivo, već stvarnost osobe iza kućnih leđa.

Djetinjstvo je rezervirano za one koji si ga mogu priuštiti. I s kime.

Ekonomska situacija obitelji očigledno je loša (oronula garsonijera od maksimalno dvadesetak kvadrata, goli zidovi, prastari namještaj…), no Poljakinja umjesto populističkog aktivizma malih letećih medvjedića, radije nišani autentične trenutke bez garda, hvatajući nepripremljen pogled, grimasu, pokret. Vječnu nelagodu svojih protagonista koja nema veze s prisustvom kamere. I to radi maestralno zapravo, bez dominatnog (stilskog) komentara, nečujnom opservacijom muhe iza kamere operirajući u teškim i skučenim gabaritima. Ima u tome sivilu mjesta i za optimizam (scena Olinog školskog plesa), čak i humor (Nikodem na mikrofonu u praznoj ckrvi), koji se rutinski, međutim, rasplinjavaju približavanjem kućnih kvadrata. Djetinjstvo je rezervirano za one koji si ga mogu priuštiti. I s kime.

Razloge razdvojenosti obitelji redateljica ne otkriva do samoga kraja, procijenivši vjerojatno uzaludnost seciranja nepopravljivog, za širu sliku zapravo i nebitnog rukavca, koliko god se on na prvu činio važnim. Na osobnom nivou bitnije je bilo prikazati kopnjenje bezbrižnog djetinjstva glavne protagonistice i njeno sprintersko ubrzavanje prema svijetu odraslih. Na onom širem društvenom, suptilno provući podtekst crkvene dogme u Poljaka, pogotovo nefunkcioniranje aparata socijalne skrbi. Kruta je to i beskompromisna stvarnost, kao što je i film Anne Zamecke, rijetko uspjela dokumentarna transplatacija stvarnosnih slajsova, kroz konkretne prizore realne životne mizerije.

"Pričest"

O FILMU:

Režija: Anna Zamecka
Godina proizvodnje: 2016.
Zemlje podrijetla: Poljska / Mađarska
Trajanje: 73 minute

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine

Ovo su najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine po izboru Hrvoja Krstičevića, glavnog urednika portala Dokumentarni.net.

“Once the Dust Settles” – Selfie na poprištu katastrofe

Johna Appela kroz film "Once the Dust Settles" vode empatija i dobrodušnost, uz razumijevanje nemoći da se promijeni ono što se dogodilo.

Otvorene prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”

Otvorene su prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”.

Al Jazeera Balkans: Drugi nastavci filmova “Generacija ’68” i “Nedjelja 13.” te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana

Ovotjedni program AJB-a donosi druge nastavke filmova "Generacija '68" i "Nedjelja 13." te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana.

Top 10: Najbolji dokumentarni filmovi 2020. godine

Marko Stojiljković donosi svoju listu najboljih dokumentarnih filmova 2020. godine.

Preminuo Michael Apted, redatelj serijala “Up”

Poznati britanski dokumentarist Michael Apted, najpoznatiji po kultnom serijalu "Up", preminuo je u četvrtak u svom losanđeleškom domu.

Otvorene prijave za 68. Martovski festival

Otvorene su prijave za 68. Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma - Martovski festival.

“I Walk” – Odsebljeno putovanje u srce tame

Jørgen Leth u novom filmu "I Walk" / "Jeg går" (2019) dočarava neveselu stranu svoga psihofizičkoga stanja posljednjih desetak godina.

Al Jazeera Balkans: “Generacija ’68” i “Bugarski san”

Na programu AJB-a ovog će se tjedna između ostalih prikazati i dokumentarci "Generacija '68" Nenada Puhovskog "Bugarski san" Srđana Šarenca.

“Family Romance, LLC” – Samozavaravanje, plaćeno i neplaćeno

U dosadašnjim osvrtima "Family Romance, LLC" ocijenjen je u rasponu od "slabiji Herzogov film" do "jedan od najintrigantnijih u autorovu opusu".