EsejiProzori"Kašinska 6" - U potrazi za izgubljenim vremenom

“Kašinska 6” – U potrazi za izgubljenim vremenom

|

Serija mikro-eseja i intervjua na portalu Dokumentarni.net, pod zajedničkim projektnim nazivom “Prozori”, zamišljena je kao pregled najvažnijih estetika i tema u hrvatskoj dokumentaristici prije osamostaljenja.

Kroz ponuđeni presjek pokušat ćemo pružiti uvid u ključne teme hrvatske stvarnosti u zadnjih pola stoljeća (emigracija, siromaštvo, komunistička vladavina, socijalne nepravde…) te propitati način njihovog oblikovanja u domeni umjetničko-filmskog.
 
Također, u fokusu “Prozora” bit će i autori koji su stvarali na rubu dokumentarnog tipa izlaganja spajajući ga s drugim filmskim rodovima – posebice onim eksperimentalnim (Gotovac, Kursar, Martinac…).

Svoj posljednji dokumentarni film “Kašinska 6” (1981) Zoran Tadić (1941. – 2007.) snimio je iste godine kada i kultni igrani prvijenac “Ritam zločina”, pa je i za njega dokumentarni film, kao tolikim redateljima prije i poslije njega, ostao zagrijavanje za dugu igranu formu. No, vraćao mu se mislima i riječju objavivši 2009. godine nadahnutu knjigu “Ogledi o hrvatskom dokumentarcu” u kojoj su sakupljeni njegovi tekstovi nastali u rasponu od 35 godina i u kojima se razotkriva njegova cjeloživotna zaljubljenost u potragu za istinom.

Kašinska 6

“Ovi snimci učinjeni su 7. listopada 1981. Bilježimo posljednje trenutke kuće u Kašinskoj ulici broj 6 dan uoči seljenja stanara i rušenja kuće”, govori nam glas u offu na početku njegova oproštajnog pisma dokumentarističkoj praksi. Tu zvukovnu informaciju prati jedan jedini kadar – dugi statični total derutne dvokatnice na koju je prikovana tabla s natpisom Kašinska ulica; slijedi zatamnjenje i naslov filma ispisan bijelim štampanim slovima na crnoj pozadini.

Preostalih osam minuta filma prepušteni smo isključivo jeziku slike i zvukovima zatočenim unutar nje. Tadić prvo niže niz detalja kuće snimljenih iz blagog donjeg rakursa – prozor, balkon, krov, vrata, a potom ulazi u interijer i u njemu, opet u detaljima i blizim planovima, snima tragove ljudi koji u kući žive – vjedro s vodom, rublje, otirač… Kamera je uporno statična, svaki kadar predstavlja fragment kojim naslućujemo odsutnu cjelinu. Naš je pogled prikovan uz predmete i stvari kojima se bliži kraj – barem u obliku u kojem ih sada vidimo.

Kašinska 6

Autor nas bez okolišanja poziva da sagledamo vrijeme koje u njima čuči i koje tek što nije nestalo, odnosno pretvorilo se u ništa. Jer, on zna kako u predmetima zajedno s vremenom stanuju i emocije, sjećanja, misli. Stanari kuće u Kašinskoj 6 pospremili su svoju intimu u kartonske kutije da je odnese prazni kamion što nezaustavljivo bruji pred vratima. Snimajući posljednje trenutke njihove prisutnosti Tadić nam čistom slikom razotkriva jednu istinu – kada se nešto približava svome kraju, u njemu se oživotvoruje prolaznost. Specifičnost je filma da je sposoban bilježiti vrijeme odnosno njegovu esenciju – promjenu. A promjena ima dva lica – kreaciju i destrukciju.

Druga polovina “Kašinske 6” prikazuje samo rušenje kuće, motiv koji će poput duha progoniti i redateljev igranofilmski opus unutar kojeg će se uporno vraćati slici razaranja kuće kao metafore dominacije kaosa i neumoljivosti promjene: od “Ritma zločina” sve do proročanskog remek-djela “Orao” (1990). Tadićev je pristup igranoj formi nosio u sebi iskustvo napuštenog dokumentarnog jer se i u tom rodu njegova umjetnička misija najautentičnije manifestirala u upornom fiksiranju prolaznosti medijem filma.

Kašinska 6

Njenu optimalnu sliku pronašao je upravo u prizoru rušenja kuće, a dosljednost provedene potrage razotkrila je autorovu opsjednutost metafizikom izgubljenog. Svaki čovjek u sebi nosi neku srušenu kuću, neko mjesto na koje se ne može vratiti i koje je vrijeme učinilo nedostupnim. Ali u imaginarnom ništa nije srušeno, metafizika se skriva u našoj mogućnosti da ono prošlo i uništeno učinimo prisutnim i živim u duhu, odnosno u umjetnosti. Baš kao što Tadić, snimajući rušenje kuće – dokumentirajući jednu destrukciju – kreira kolektivnu uspomenu koja nadilazi fizičko vrijeme trajanja prikazanog kao i njegovo privatno značenje.

Jer, u dokumentarnom filmu prikazana stvarnost transcendira, govoreći nam preko prostora i vremena o onome što je nepromjenjivo. “Kašinska 6” skriva tajnu umjetničkog i životnog puta Zorana Tadića kojeg je, kao i nas, okruživala destrukcija i koji se, kao i svi mi, iz trenutka u trenutak suočavao s prolaznošću. Snimajući ono što uporno nestaje umio je vrijeme ugrijati toplinom kreacije ili kako je sam objasnio: “Iz vlastitog zaborava, rekao sam jednom, pokušavam otrgnuti detalje koji opet meni samu pomalo pomažu živjeti.”

“Kašinska 6” 

  • Scenarist i redatelj: Zoran Tadić
  • Direktor fotografije: Goran Trbuljak
  • Montaža: Maja Rodica-Virag
  • Tonski snimatelj: Mladen Prebil
  • Organizator: Ante Deronja
  • Produkcija: Zagreb film
  • Godina proizvodnje: 1981.
  • Trajanje: 9 minuta

Projekt “Prozori” sufinanciran je sredstvima Agencije za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Najnovije

Rijeka koja spaja, rijeka koja razgraničuje

Treću sezonu "Istočnih horizonata" otvara esej o filmu "Nakdong River" / "Nakdonggang" (1952 ) Jeon Chang-keuna.

Dina Pokrajac: “Problematiziramo sukobe u širem smislu”

Direktorica Subversive Film Festivala Dina Pokrajac za Dokumentarni.net najavljuje osamnaesto izdanje ove filsmke manifestacije.

“Funk YU” Franka Dujmića na 8. Funk konferenciji

Dokumentrarni film "Funk YU" (2024) Franka Dujmića bit će prikazan na 8. Funk konferenciji.

U tijeku prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split

U tijeku su prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split.

Bogat dokumentarni program 18. Subversive Film Festivala

Na 18. izdanju Subversive Film Festivala (19.5. - 31.5.) ponovno nas čeka bogat program dokumentarnih filmova.

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi - "Škola hodanja 2" (2025) Jelene Novaković.

Novo staro čulo dokumentaristike

Na 21. ZagrebDoxu po prvi put je održan i popratni program pod nazivom "Audio Dox", posvećen formi audiodokumentaraca.

21. ZagrebDox: “Invazija” – Nazvati stvari pravim imenom

"Invazija" / "The Invasion" (2024) Sergeja Loznice samim svojim naslovom ruši koncepciju suvremene povijesti kakvu ispisuje Kremlj.

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.

Povezani tekstovi

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

“Metallica: Some Kind of Monster” – Gorostas na koljenima

Posljednji ovosezonski "Rockdocs" za temu ima film "Metallica: Some Kind of Monster" (2004) redateljskog para Joe Berlinger - Bruce Sinofsky.

Neminovni nemi svet

Zamišljen kao omaž poeziji Francisa Pongea, "God Only Knows" (1994) Jean-Daniela Polleta nudi autorsku transpoziciju Pongeove poetike.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime