PočetnaEsejiProzori"Kašinska 6" - U potrazi za izgubljenim vremenom

“Kašinska 6” – U potrazi za izgubljenim vremenom

|

Serija mikro-eseja i intervjua na portalu Dokumentarni.net, pod zajedničkim projektnim nazivom “Prozori”, zamišljena je kao pregled najvažnijih estetika i tema u hrvatskoj dokumentaristici prije osamostaljenja.

Kroz ponuđeni presjek pokušat ćemo pružiti uvid u ključne teme hrvatske stvarnosti u zadnjih pola stoljeća (emigracija, siromaštvo, komunistička vladavina, socijalne nepravde…) te propitati način njihovog oblikovanja u domeni umjetničko-filmskog.
 
Također, u fokusu “Prozora” bit će i autori koji su stvarali na rubu dokumentarnog tipa izlaganja spajajući ga s drugim filmskim rodovima – posebice onim eksperimentalnim (Gotovac, Kursar, Martinac…).

Svoj posljednji dokumentarni film “Kašinska 6” (1981) Zoran Tadić (1941. – 2007.) snimio je iste godine kada i kultni igrani prvijenac “Ritam zločina”, pa je i za njega dokumentarni film, kao tolikim redateljima prije i poslije njega, ostao zagrijavanje za dugu igranu formu. No, vraćao mu se mislima i riječju objavivši 2009. godine nadahnutu knjigu “Ogledi o hrvatskom dokumentarcu” u kojoj su sakupljeni njegovi tekstovi nastali u rasponu od 35 godina i u kojima se razotkriva njegova cjeloživotna zaljubljenost u potragu za istinom.

Kašinska 6

“Ovi snimci učinjeni su 7. listopada 1981. Bilježimo posljednje trenutke kuće u Kašinskoj ulici broj 6 dan uoči seljenja stanara i rušenja kuće”, govori nam glas u offu na početku njegova oproštajnog pisma dokumentarističkoj praksi. Tu zvukovnu informaciju prati jedan jedini kadar – dugi statični total derutne dvokatnice na koju je prikovana tabla s natpisom Kašinska ulica; slijedi zatamnjenje i naslov filma ispisan bijelim štampanim slovima na crnoj pozadini.

Preostalih osam minuta filma prepušteni smo isključivo jeziku slike i zvukovima zatočenim unutar nje. Tadić prvo niže niz detalja kuće snimljenih iz blagog donjeg rakursa – prozor, balkon, krov, vrata, a potom ulazi u interijer i u njemu, opet u detaljima i blizim planovima, snima tragove ljudi koji u kući žive – vjedro s vodom, rublje, otirač… Kamera je uporno statična, svaki kadar predstavlja fragment kojim naslućujemo odsutnu cjelinu. Naš je pogled prikovan uz predmete i stvari kojima se bliži kraj – barem u obliku u kojem ih sada vidimo.

Kašinska 6

Autor nas bez okolišanja poziva da sagledamo vrijeme koje u njima čuči i koje tek što nije nestalo, odnosno pretvorilo se u ništa. Jer, on zna kako u predmetima zajedno s vremenom stanuju i emocije, sjećanja, misli. Stanari kuće u Kašinskoj 6 pospremili su svoju intimu u kartonske kutije da je odnese prazni kamion što nezaustavljivo bruji pred vratima. Snimajući posljednje trenutke njihove prisutnosti Tadić nam čistom slikom razotkriva jednu istinu – kada se nešto približava svome kraju, u njemu se oživotvoruje prolaznost. Specifičnost je filma da je sposoban bilježiti vrijeme odnosno njegovu esenciju – promjenu. A promjena ima dva lica – kreaciju i destrukciju.

Druga polovina “Kašinske 6” prikazuje samo rušenje kuće, motiv koji će poput duha progoniti i redateljev igranofilmski opus unutar kojeg će se uporno vraćati slici razaranja kuće kao metafore dominacije kaosa i neumoljivosti promjene: od “Ritma zločina” sve do proročanskog remek-djela “Orao” (1990). Tadićev je pristup igranoj formi nosio u sebi iskustvo napuštenog dokumentarnog jer se i u tom rodu njegova umjetnička misija najautentičnije manifestirala u upornom fiksiranju prolaznosti medijem filma.

Kašinska 6

Njenu optimalnu sliku pronašao je upravo u prizoru rušenja kuće, a dosljednost provedene potrage razotkrila je autorovu opsjednutost metafizikom izgubljenog. Svaki čovjek u sebi nosi neku srušenu kuću, neko mjesto na koje se ne može vratiti i koje je vrijeme učinilo nedostupnim. Ali u imaginarnom ništa nije srušeno, metafizika se skriva u našoj mogućnosti da ono prošlo i uništeno učinimo prisutnim i živim u duhu, odnosno u umjetnosti. Baš kao što Tadić, snimajući rušenje kuće – dokumentirajući jednu destrukciju – kreira kolektivnu uspomenu koja nadilazi fizičko vrijeme trajanja prikazanog kao i njegovo privatno značenje.

Jer, u dokumentarnom filmu prikazana stvarnost transcendira, govoreći nam preko prostora i vremena o onome što je nepromjenjivo. “Kašinska 6” skriva tajnu umjetničkog i životnog puta Zorana Tadića kojeg je, kao i nas, okruživala destrukcija i koji se, kao i svi mi, iz trenutka u trenutak suočavao s prolaznošću. Snimajući ono što uporno nestaje umio je vrijeme ugrijati toplinom kreacije ili kako je sam objasnio: “Iz vlastitog zaborava, rekao sam jednom, pokušavam otrgnuti detalje koji opet meni samu pomalo pomažu živjeti.”

“Kašinska 6” 

  • Scenarist i redatelj: Zoran Tadić
  • Direktor fotografije: Goran Trbuljak
  • Montaža: Maja Rodica-Virag
  • Tonski snimatelj: Mladen Prebil
  • Organizator: Ante Deronja
  • Produkcija: Zagreb film
  • Godina proizvodnje: 1981.
  • Trajanje: 9 minuta

Projekt “Prozori” sufinanciran je sredstvima Agencije za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

13. Škola dokumentarnog filma: Bez šminke

U zagrebačkom Dokukinu KIC 18. su lipnja premijerno prikazani završni radovi 13. Škole dokumentarnog filma.

Mašinokoreografije Alaina Resnaisa

Zanimanje Alaina Resnaisa za mašine, mogu se donekle pripisati posleratnom industrijskom "boomu" 1950-ih u Francuskoj.

Petnaesta Nagrada “Vedran Šamanović” Ani Hušman za film “Radije bih bila kamen”

Ovogodišnja, petnaesta po redu Nagrada "Vedran Šamanović", pripala je Ani Hušman za film "Radije bih bila kamen" (2024).

“Burden of Dreams” – Film važniji od života

Četvrtu sezonu "Klasika svjetske dokumentaristike" otvaramo tekstom o dokumentarcu "Burden of Dreams" (1982) Lesa Blanka.

Otvorene prijave za 33. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 33. izdanje, koje će se održati od 17. do 20. listopada 2024. u karlovačkom Kinu Edison.

Fotopokret i kinostazis Abbasa Kiarostamija

U drugom tekstu esejističkog serijala "Mineur/majeur" bavimo se manje poznatim filmovima iranskog redatelja Abbasa Kiarostamija.

“The History of Time Travel” – Pseudodokumentarac u slobodnoj formi

"The History of Time Travel" Rickyja Kennedyja iz 2014. godine u narativ uvodi fiktivno znanstveno otkriće, točnije motiv vremenskog stroja.

U srijedu u Bjelovaru počinje nova sezona Filmodroma

Već sedmu godinu sastavni dio Bjelovarskog kulturnog ljeta je program "Filmodrom ljetno kino" Udruge DOKUart.

Riječka premijera “Galeba” u Ljetnom Art-kinu

U Ljetnom Art-kinu 3. srpnja održat će se riječka premijera dokumentarnog filma "Galeb" (Greta Creative Network, 2024.) Davida Lušičića.

Parakartografija Luca Moulleta

U ovom esejističkom serijalu "Mineur/majeur" zavirujemo u opskurne - najčešće kratkometražne i srednjemetražne – ćoškove opusa kanonizovanih reditelja.